Cvrtila: Bez razvoja i unutrašnjeg dogovora ništa od ulaska BiH u NATO
Sa ovakvim Ustavom BiH ne može u NATO
Hrvatski stručnjak za međunarodnu bezbjednost i rektor Univerziteta "Vern" u Zagrebu, profesor doktor Vlatko Cvrtila kaže da od ulaska u BiH u NATO savez za sada nema ništa, jer država nema suverenitet, ali ni unutrašnji politički konsenzus koji je neophodan za članstvo u ovoj političko-vojnoj alijansi.
Cvrtila vjeruje da bi BiH, kao i ostale male zemlje, kao članica NATO-a mogla da ostvari određene ekonomske koristi, ali da prije toga mora doći do određenog nivoa uređenosti i političkog dogovora lidera. Pritisci da se uđe u NATO savez, kaže on, jednostavno ne postoje, jer ova alijansa ne želi u svojim redovima one koji nisu zainteresovani da uđu.
CVRTILA: Da bi država postala članica NATO-a najprije bi morala imati potpuni suverenitet i ne bi smjela biti pod spoljašnjim uticajem. S obzirom na to da je BiH država pod svojevrsnim monitoringom, da u strukturama vlasti postoji snažna podjela na one koji jesu i koji nisu za ulazak u alijansu, nije nužno da ova država pristupi članstvu u NATO-a.
Zapravo je pitanje da li će se to ikada dovesti do nivoa konsenzusa koji bi onda bio podloga za traženje članstva. Nije to samo oko NATO-a u BiH. Rekao bih da vaša država ima velikih izazova čak i u smislu prihvatanja puta prema Evropskoj uniji, što je daleko zahtjevnije nego ulazak u NATO.
CAPITAL: Da li nas NATO želi u svojim redovima?
Dosadašnja praksa pokazala je da su sve tranzicijske države prije ulaska u Evropsku uniju prvo morale riješiti svoje bezbjednosno-odbrambene kapacitete. Dakle, prvo su ušle u NATO. Iz toga slijedi logika da bi svaka koja bi otvorila pregovore sa EU u stvari morala prvo riješiti pitanje ulaska u NATO. Trenutno, u našoj regiji je to pitanje aktuelno u Crnoj Gori i Sjevenoj Makedoniji, Albaniji i na Kosovu čiji je status neriješen.
Sa druge strane, imamo Srbiju koja je otvorila pregovore za ulazak u EU, a jasno je naznačila u svim strateškim dokumentima da će insistirati na vojnoj neutralnosti. To će biti presedan ako Srbija uđe u Evropsku uniju, a da nije ušla u NATO. Ali to jeste moguće.
Na kraju krajeva, evropske neutralne države 1995. godine ulaze u EU i nisu bile članice NATO-a, ali računa se da su to apsolvirane demokratije. Ovo nije bio uslov tada, ali se kasnije nametnuo.
CAPITAL: Šta mi dajemo njima?
NATO ne gleda industrijski razvoj, nego koliki je nivo stabilnosti države i njenu geostratešku i geopolitičku važnost. U industrijskom smislu BiH može ponuditi marginalni doprinos vojnoj moći. Naravno, to nisu faktori koji će uticati na prijem u NATO.
Da se razumijemo NATO-u BiH nije ni potrebna u formalnom članstvu, jer su određene države, kroz različite poluge već prisutne. BiH se posmatra kao da je u transformaciji uz pomoć Međunarodne zajednice, ne prijeti joj spoljašnja opasnost, pa ne postoje posebni geostrateški razlozi zbog kojih bi se vršio pritisak za prijem. Ona je već okružena državama članicama.
Za sada, članstvo u NATO-u je pitanje domaće političke dinamike. Kada se političari dogovore i dođu do određenog nivoa kompromisa, onda se može o tome razgovarati, što je i dokaz da nema nekakve velike potrebe NATO-a za članstvom BiH u njenim redovima.
CAPITAL: Kakve ekonomske koristi može imati neka mala država koja se pridružuje?
Kada se suočava sa bezbjednosnim izazovima, članica se može konsultovati sa drugim članicama i računati na solidarnost u odbrani. To su oni vidljiviji aspekti. Oni koji su manje vidljivi se odnose na povećanje sposobnosti koje dobijaju ulazeći u članstvo. Tu se radi o pripremi za kompatibilnost sa drugim državama članicama u različitim aspektima djelovanja, od zapovijedanja do različitih operativnih postupaka, koje zajedno države članice sprovode, prije svega u vojnom sistemu.
Poseban dio predstavlja učestvovanje u različitim aktivnostima koje sprovodi NATO, a koje se odnose na određene političke, vojne i ekonomske aspekte, sa posebnim akcentom na ukupnu povezanost svijeta danas.
Konkretno, Hrvatska je u Afganistanu stekla nemjerljivo iskustvo u vojnim operacijama, a koje je potom implementirano kod nas u smislu reforme vojnih snaga i razvoja novih kompetencije i sposobnosti.
CAPITAL: Znamo da veliki ostvaruju ozbiljan profit na osnovu tog članstva, kakva je onda korist malih u toj igri?
Države članice mogu imati određene ekonomske koristi. Na primjeru Hrvatske i njenih kompanija u vojnoj proizvodnji ili nekih civilnih, koje mogu da učestvuju u snabdijevanju, vidimo da se prijavljuju na javne pozive i tendere za nabavku različitih i vojnih i civilnih sredstava.
Pored toga hrvatske kompanije imaju direktne koristi od ulaska u alijansu jer je nekoliko kompanija učestvovala na vrlo zahtjevnim tenderima u drugim državama i ostvarilo konkretnu zaradu. Dakle, jasno je da postoji korist u oblasti osiguravanja države i odbrane, ali tu su i politički benefiti, jer je alijansa postala mjesto gdje se susreću i sarađuju najmoćnije zemlje svijeta.
CAPITAL: Ali, kakve su šanse da jedna mala država kao što je BiH uopšte dobije neki tender ili posao?
Sigurno je da su u prednosti velike države koje imaju dobro razvijenu vojnu industriju, ali to ne znači da nema mjesta i za male, naravno, ako imaju mogućnosti razvoja određenih specifičnosti na području vojne industrije. Ako stavim po strani onaj obavezni dio gdje sve države moraju učestvovati, postoji jedan i neobavezni dio u kojem se učestvuje dobrovoljno, u kojem se dvije, tri i pet ili 10 država, odnosno kompanija iz više država članica udružuju i zajednički razvijaju određene aktivnosti ili da se zajedno prijave na javni poziv.
CAPITAL: Objasnite nam kako to izgleda.
Hrvatska nema nešto posebno razvijenu vojnu industriju, ali kod nas postoje specifične proizvodnje za potrebe naoružavanja. Na primjer, proizvodimo municiju, ali i kacige, zaštitnu odjeću i obuću za policijske i vojne snage. Zna se dogoditi da neka veća država napravi saradnju sa manjom ili kompanijama iz manje i da se onda zajedno prijavljuju na konkurse i tendere.
CAPITAL: Šta bismo izgubili ulaskom u NATO?
Manjkavosti članstva, prije svega, proizilaze iz nacionalnog konteksta, a u nekim situacijama države imaju manjak volje za investicije u odbrambene i bezbjednosni sektore, pa samim tim i nedostatak mogućnosti razvoja svojih sposobnosti.
CAPITAL: U BiH postoji određeni stav da je pod pritiskom da se učlani u NATO. Kako to izgleda vama spolja?
Ne postoje pritisci. Jednostavno, kada se svi dogovore i odluče da se pridržavaju, učlanjenje će tada i moći da se realizuje. Hrvatska, koja je stekla državnost relativno nedavno, sada se navikava na zajedničko djelovanje u tako jednom velikom forumu i to je proces.
Objavljeno: 22. okt 2022 | capital-ba Andrijana Pisarević
