Hrvatska je definitivno izgubila bitku s huliganima. Pravosudni sustav digao je ruke i predao se
• Bolje da nasilnicima predamo svoje ulice, trgove, parkove jer smo u zadnjih 30 godina pokazali da ih nemamo hrabrosti pokazno kazniti
Čini se da je bitka s huliganizmom u Hrvatskoj definitivno izgubljena i to jednostavno zbog toga jer pravosudni sustav ne funkcionira.
Vikend-utakmicu između Lokomotive i Hajduka "navijači" su po običaju iskoristili za brutalnu tučnjavu na javnom mjestu. Izvještaji s lokacije u centru Zagreba govorili su o dvojici teže ozlijeđenih, sudionicima koji su ostali ležati po cesti, bakljama i palicama, užasnutim građanima koji su se bojali izaći iz zgrada, uznemirenim specijalcima i 62 uhićenih.
Kao i svaki put do sada, iznova možemo očekivati da nitko od sudionika te "zabave" u konačnici neće biti oštro kažnjen.
Zadnjih tridesetak godina Hrvatska se "obračunava" s huliganima uvijek po istom obrascu: prvo se javnost zgraža i svi ih osuđuju. Nakon toga kreće sudska trakavica. U jednom trenutku jave se prijatelji ili uža rodbina huligana, pa se oni pretvaraju u žrtve, dok se istovremeno sataniziraju "svirepi" specijalci ili sasvim obični policajci zbog grubosti prema nečijoj braći, sinovima, unucima...
Ukratko, nakon svih tih ritualnih putovanja od javne osude do pomilovanja punog empatije, apsolutno je besmisleno zazivati jedino ono što bi spriječilo buduće huliganske kazne, a to su, gle čuda, dugačke zatvorske kazne.
Neki pomak kroz godine ipak možemo uočiti. Čini se, naime, da je sada cijeli sustav upravo digao ruke i predao se huliganima.
Ako gledamo scenarij iza najnovijeg obračuna u centru Zagreba, sada više nema niti naročitog medijskog zgražanja. Čudni su čak i brojevi koji se pojavljuju u izvještajima o procesuiranju huliganizma. Od prvotnih 62 uhićenih huligana, danas je na ročište pri Županijskom sudu dovedeno njih 50, a od tog broja 35 ih je odmah pušteno dok ih je u istražnom zatvoru ostalo 15. Ekspresna amnestija 75 posto "heroja" Ulice Izidora Kršnjavoga.
Čini se da niti policiji niti sudu ne znači previše to što je sve očiglednije da se besprizorno nasilje na javnim mjestima organizira sve češće. Još nam je vrlo svježe u sjećanju kako su huligani zbog obračuna blokirali A1 autocestu, a umjesto da se odnos prema huliganizmu nakon takvog i sličnih recentnih incidenata zaoštrava, čini se da je postupanje policije i sudova nešto poput recepta za buduće ispade.
Jedan od klasičnih elemenata koji perfidno zloupotrebljavaju nogometni huligani jest policijska brutalnost. Tu postoji brutalnost koja se ne može izbjeći jer se pijani idiot s nožem, palicom ili bocom neće zaustaviti nikakvim milovanjem po glavi punim razumijevanja te nešto dužim psihološkim razgovorom.
Postoji i neopravdana brutalnost, koja je potpuno neprihvatljiva, a često je posljedica toga što su specijalci/policajci ipak samo ljudi pa u trenucima izloženosti ekstremnom stresu čine tragične greške, kao kad su nedavno zabunom pretukli mladića koji se vraćao s posla.
Potpuno je logično da su se mediji zakačili na tu priču, ali potpuno je nevjerojatno da u Hrvatskoj uvijek, iz godine u godinu, ispadne da je netko bio nepravedan prema nekom navijaču, pa se zaboravi da su huligani oličenje nasilja koje treba kazniti.
Ukratko; bolje da nasilnicima navijačima predamo svoje ulice, trgove, parkove i, sva mirna dječja igrališta, jer smo u zadnjih 30 godina pokazali da ih nemamo hrabrosti pokazno kazniti: Uhvaćen si s palicom i tukao si se? E baš lijepo; evo tebi pet godina robije. Možda je malo puno, ali puno je i takvih poput tebe koje trebamo malo više preplašiti.
S obzirom da ćemo i sada čuti dva do tri ugledna sociologa ili psihologa koji će relativizirati kažnjavanje huligana, vodeći se pri tome nekom bizarnom logikom, nama u medijima pametnije je da obračune počnemo pratiti kao što se piše o UFC-u. Zgražanje je davno izgubilo smisao.
Objavljeno: 01. nov 2022 | jutarnji-hr Gojko Drljača
