Kako izabrati, kad izbora nemate: Bezidejna ljevica i desnija desnica
• Socijaldemokracija u Tuzli nije ugrožena nakon posljednjih Općih izbora, no analitičari tvrde da je vrijeme da se konačno sjedne i otvoreno razgovara. Jer problema ima. A o čemu svjedoče brojne druge političke opcije koje su se izrodile iz SDP-a prošlih godina, krize iz 2018. lošiji rezultati nego 2016. I mogućnost da, nakon 20 godina s čela grada, odlazi Jasmin Imamović. Što će, uvjereni su, oslabiti SDP u gradu
Gradonačelnik Tuzle Jasmin Imamović na proteklim je izborima osvojio najviše glasova SDP glasača za državni Parlament i sam je izjavio kako ne isključuje mogućnost da se oproba i u parlamentarnim klupama.
To će, tvrde analitičari otvoriti pitanje - kuda ide socijaldemokracija u Tuzli?
Inače, Socijaldemokratska partija samouvjereno vodi Tuzlu od rata do dan danas. Građanski duh koji Tuzla nosi, ima i njeguje prepoznat je odavno ne samo unutar Bosne i Hercegovine nego i daleko van granica ove zemlje.
O Tuzli se kao sjedištu multikulturalnosti i multietničnosti u državi koja je duboko nacionalno podijeljena govorilo kao o primjeru zajedničkog života za brojne druge zemlje.
Njeni građani takvi su i dan danas i taj princip u njima ne može niko promijeniti.
Manje glasova
No, treba računati i s tim da je na izborima održanim prošlog mjeseca u Tuzlanskom kantonu SDA ostvarila jedan od najboljih rezultata do sada.
SDP je u Tuzlanskom kantonu osvojio 15 hiljada manje glasova u odnosu na Opće izbore 2018. godine. Gotovo da su neke svoje gradove koji su pored Tuzle bili uzdanica SDP-a, poput Živinica, potpuno izgubili.
Tuzla se ipak nije dala - povjerenje na posljednjim općim izborima koje su građani dali SDP-u bolje je nego 2020. godine na lokalnim izborima, ali opet nešto lošije u odnosu na 2016. godinu.
Opomena birača
Vehid Šehić, predsjednik Foruma građana Tuzle kaže da je socijaldemokracija u ogromnoj krizi, jer su se iz SDP-a izrodile brojne druge političke opcije.
Takvu jednu krizu SDP u Tuzli je doživio 2018. godine kada je iz stranke izašao Enver Bijedić, osnovao novu stranku Socijaldemokrata i za sobom povukao velik dio kadra bivše stranke.
Tuzla će, uvjeren sam, ostati uporište socijaldemokratije. Nekada je izlaznost na izborima bila mnogo veća i treba imati na umu da su nekada socijaldemokrati zajedno s reformistima dobivali po 70 posto glasova u opštinskoj vlasti. To je značilo više od 36 hiljada glasova samo u Tuzli, kada je broj biračkog tijela bio daleko manji. Međutim, sada se veliki dio glasova osuo ili ljudi povremeno glasaju za SDP - ističe Šehić u razgovoru za Interview.
On dodaje da oni koji su nezadovoljni politikom SDP-a nisu ovaj put ni izašli na izbore.
To je i opomena biračkog tijela SDP-a stranci da moraju nešto mijenjati u okviru svog političkog djelovanja - smatra Šehić.
Što to bješe aktivizam?
Kaže kako je karakteristično da je SDP izgubila svoj aktivistički karakter, koji bi trebao biti misija djelovanja ljevice. A znamo, podsjeća nas, da nema prave ljevice ako nema aktivističkog djelovanja, približavanja običnom čovjeku svaki dan.
Tuzla, istina, ima, kad je SDP u pitanju, stabilno biračko tijelo. Pratim od 1993. godine da je SDP dominantan i daleko najjači u Tuzli, bez obzira koliko birača izađe na izbore. Međutim, meni je uvijek bio problem zašto se ne obraćaju onim građanima koji nisu izašli na izbore i nisu dali svoj glas SDP-u, onima koji apstiniraju - napominje Šehić.
Stara boljka
Kaže da socijaldemokratija u Tuzli nije ugrožena, ali da trebaju otvoreno razgovarati o svim problemima:
Pretpostavka je da bih ja trebao da znam ljude iz SDP-a, Naše stranke.... s obzirom na moj angažman koji traje 30 godina. Ja na listama ne prepoznajem 90 posto ljudi. Zato što nisu individualno aktivni, nisu ni javno aktivni da grade vlastitu karijeru u okviru političke stranke. Ne samo u partijskim krugovima, na sastancima, nego da se otvore prema građanstvu, da ih prepoznaju građani po nečemu i nekom angažmanu. Ali, to je boljka još mnogih političkih stranaka - kaže Vehid Šehić.
Nedostižan plijen
Ipak, Tuzla je boljka i nedostižan plijen brojnim drugim političkim strankama i mnogi bi željeli zasjesti u gradonačelničku stolicu. Na tom je mjestu Jasmin Imamović (samouvjereno) već 20 godina. A od prošlih lokalnih izbora SDP u Gradskom vijeću ima apsolutnu većinu.
Ja se ne bojim za Tuzlake. Ali, bilo je pokušaja još od 1998. da se makne građanska vlast u Tuzli. Mnogi su upirali da sruše vlast u gradu, ulagala su se velika novčana sredstva u predizbornim kampanjama. Nisu uspjeli - uvjeren je Šehić.
Činjenica je da će mnogi poželjeti Imamovićevu poziciju nakon odlaska u državni Paralment. To bi Šehić, veli, shvatio kao lični poraz.
Podsjeća i kako je Forum građana Tuzle nastao prije trideset godina kako bi sačuvao filozofiju zajedničkog života u ovom gradu, poštovanja i jednih i drugih, gdje se gledalo u drugoga kao u ljudsko biće, a ne kao u pripadnika jednog, drugog ili trećeg naroda.
Izgubljeni principi
No, bez obzira kako se stvari budu odvijale, činjenica je da će SDP mnogo toga morati mijenjati ubuduće u svom djelovanju. Posebice kada se govori o višim razinama vlasti, te se mnogo više otvoriti prema ljudima, ali i ustrajati na principima.
Bez principa to je loša, katastrofalna politika. Treba priznati, SDP je u mnogim segmentima izgubio svoje principe. Temeljni princip za mene, kako ja doživljavam tu socijaldemokratiju, je da ona ravnopravno tretira sve građane ove države. Najbolji bi bio primjer da SDP BiH ima svoje kandidate za sva tri naroda, a ne da se favorozira samo kandidat jednog naroda bez obzira što će izgubiti izbore. Neka izgube. Ali, to je princip. Kada se vi držite principa i ljude uvjerite da vam je stalo do principa, glasat će i drugi za vas pa će nekada možda sva trojica biti članovi Predsjedništva. Da se zalažu za socijalnu pravdu, za otvoreno društvo solidarnosti. To je zadatak socijaldemokrata - poručuje Šehić.
Ko će biti nasljednik?
Za univerzitetskog profesora Vedada Pašića najveći problem trenutno će biti činjenica da Imamović ne ostavlja nasljednika, koji bi nastavio putem otvorenosti grada.
Zato nije jasno šta će se dogoditi ukoliko Imamović napusti poziciju gradonačelnika. SDP često Tuzlu uzima zdravo za gotovo. Smatraju da bi Tuzlaci glasali za SDP i za njenog načelnika, ma ko god bio kandidat. Ipak, mislim da su zadnji izbori pokazali da to baš i nije tako. Na kantonalnom nivou zabilježen je veliki pad broja glasova SDP-a. Već se sada javlja veliki broj onih koji bi rado u fotelju gradonačelnika. Iz različitih partija. Zato je važno pitanje koga će SDP u tom slučaju postaviti kao kandidata. Ja, nažalost, u ovom momentu ne vidim nikoga - kaže prof. Pašić.
On napominje kako je Tuzla pokazala kako se može i kad se ne dijeli, na troje, kako je to u BiH princip. Vjeruje da će sve to biti očuvano, bez obzira ko bude na vlasti. No, bilo bi bolje da to ipak budu osobe i stranke koji poznaju i priznaju specifičnost otvorenosti kakvu ima Tuzla.
Anonimusi na listi
Zato otvoreno govori i o greškama, koje je u gradu napravio SDP.
Prvo je SDP, posebno gradska organizacija, napravila kardinalne greške u formiranju listi za kantonalnu skupštinu na zadnjim izborima. U velikom broju na listi su bili anonimusi. Sve shodno kalkulacijama kako ući u Dom naroda. Nažalost! Dom naroda je nekako postao najveća i najvažnija uzdanica, a znate kako to funkcioniše. Dakle, ako staviš ljude drugih nacionalnosti onda ćeš imati delegate u Domu naroda. To je dovelo do toga da u jednom gradu kao što je Tuzla, a da budemo do kraja iskreni, da se osoba bošnjačke nacionalnosti ispred gradske organizacije našla tek na 23 mjestu. Naravno da treba biti multinacionalan, da treba sve ispoštovati segmente, ali realnost se ne možete ignorirati - ističe prof. Pašić.
Težak udarac
Pa onda idemo upravo do Gradske organizacije SDP-a u Tuzli. I pitamo predsjednika Slađana Ilića je li Tuzla sve manje crvena.
Očigledno je da mi u Tuzli ne mijenjamo kurs ni opredjeljenje. Popravili smo rezultat u odnosu na lokalne izbore. Raduje me da su građani Tuzle dali povjerenje SDP-u. Imamo takođe člana Predsjedništva BiH iz naše organizacije. Dr. Denis Bećirović ubjedljivi je pobjednik i u Tuzli. A kad je izlaznost u pitanju, bila je u okviru očekivanja. I zato možemo reći da smo relativno zadovoljni. Ostvarili smo svoje izborne ciljeve - kaže Ilić za Interview.
Sve teže i teže
Na naše pitanje je li Tuzlu sve teže održati esdepeovskom, Ilić je uvjeren da će Tuzla ostati nepokolebana u odbrani socijaldemokratije i načina života.
Doista je to iz godine u godinu sve teže. Ali moramo biti svjesni činjenice da se biračko tijelo smanjuje, zbog masovnog odlaska ljudi. Zato bi prvi zadatak trebao biti da se zaustavi odlazak na nivou cijele BiH. Ali kada govorimo o Tuzli, moramo biti svjesni da smo mi od 2018. godine pa sve do izbora 2020. godine preživjeli udar, kada je predsjednik i rukovodstvo Kantonalne organizacije sa značajnim brojem članova, poslanika i vijećnika nakon izbora 2018. godine napustilo SDP. Sve je to, pored novih stranaka koje se formiraju uticalo da postavljate to pitanje - smatra Ilić.
Uvjeren je da će u buduće SDP imati još bolje rezultate. Ali, prije toga pred strankom u Tuzli su dva velika izazova - s jedne strane mogući odlazak Jasmina Imamovića u državni Parlament, a s druge unutarstranački izbori.
Ovoga puta bit će to ozbiljna borba.
Objavljeno: 09. nov 2022 | interview-ba Maja NIKOLIĆ
Kako izabrati, kad izbora nemate: Bezidejna ljevica i desnija desnica 29.06.2021.
• Ko su ljevičari u BiH? Imaju li zajedničku ideju ili samo interes? Šta se krije iza nove BNS, koja stavlja vjeru ispred naroda i države? Šta se dešava sa SDP-om i Našom strankom
Objavljeno: 29. jun 2021
Agencije su jučer objavile - društvena i politička scena bogatija je za još jednu političku opciju i tako najavile zvanični početak djelovanja Bosanske Narodne Stranke, koja nastupa uz slogan - Vjera, narod, država.
Osnivač i predsjednik BNS - Vjera, narod, država je teolog, predavač, pisac, autor, profesor Sanin Musa.
Prethodno je vodio istoimeni pokret, a na Facebooku ponudio je svoju biografiju i preporučio medijima da je koriste kad trebaju pisati o njemu. Pa kaže... Musa je ratovao, bio ranjavan, izgubio u ratu oba roditelja u jednom danu, doživljavao i druge tragedije u bližoj familiji... Bio zatvaran i gladovao na Allahovom putu! U stotinama džamija, mesdžida i islamskih udruženja držao predavanja i hutbe, obišao čitavu Evropu na Allahovom putu..., napisao i recenzirao više od 35 knjiga islamskog sadržaja, predavao na islamskom fakultetu u Novom Pazaru, bio imam u više džemata (Novi Pazar, Beč, Subotica...), te glavni imam Rijaseta Islamske zajednice Srbije...
Jedinstvena i unikatna biografija
Iz detaljne biografije izdvajamo i da je predsjednik sektora za islamsku edukaciju pri Udruženja Mladi Muslimani, jedan od prvih daija (predavača) na prostorima Balkana. Njegovim djelovanjem, navedeno je dalje, hiljade ljudi širom svijeta, raznih nacionalnosti, preobratilo se na islam. Bio je prvi imam i hatib džamije u naselju Salakovac, u Novom Pazaru, prvi hatib bošnjačkog džemata u švajcarskom gradu Vezikon, prvi imam i hatib, te pokretač džemata Ebu Bekr es Siddik, u Beču...pokretač i idejni utemeljitelj javnih islamskih tribina u Beču, Podgorici, Vogošći, Novom Pazaru, Bijelom Polju, Bužimu, Baru, te u studentskim domovima u Sarajevu.
- Ovo je jedinstvena i unikatna biografija u bošnjačkoj populaciji - napisao je Musa u zaključku vlastite biografije.
Kad govorimo o stranci koju je osnovao, kratko je saopćeno:
- Ovo je prva stranka čiji se program temelji na islamskim principima, uz naglasak na tome da je takav temelj kompatibilan sa idejom demokratije, računajući manjue razlike u tumačenju i primjeni, što je inače relativno nepoznato u domaćoj javnosti.
U domaćoj javnosti, koja se na političkoj sceni u zadnjih tridesetak godina nagledala svega i svakoga sasvim je napoznata stranka koja vjeru stavlja prije naroda i države.
Filozof i politički analitičar Esad Bajtal to naziva - atavizmom.
- U modernom svijetu to se davno izašlo iz tog koncepta vjere i države na nekom zajedničkom fonu. Sad građani trebaju da pokažu jesu li građani ili su samo etno ili klero podanici. Ako građani daju takvom atavizmu šansu da ih vodi, da bude dio vlasti, onda više nemamo o čemu razgovarati. Onda je demokratija do kraja umrla. Onda mi možemo mirne duše spustiti ruke niz sebe, mi angažovani, oni koji žele nešto promijeniti i reći: Izvolite gospodo, narode, izabrali ste. Ja razumijem da neko ima ideju te vrste, da taj atavizam hoće da uvuče u društvo, to je njegovo pravo, ali imati pravo i biti i u pravu su dvije različite stvari - kazao je Bajtal za Interview.ba.
A povod našem razgovoru nije samo osnivanje BNS-a već i činjenica da na političkoj sceni političke partije neprekidno rastu, s predizbornom kampanjom ili bez nje. Podsjećanja radi na općinskim izborima prošle godine mogli smo birati između 129 stranaka, 333 neovisna kandidata, 72 koalicije, 9 lista neovisnih kandidata. Ukupno 543 politička subjekta.
Neki doduše igraju "samo jedno ljeto", neki se koprcaju između dva izborna ciklusa, a neki su među nama već decenijama.
Za svo to vrijeme ubijeđeni smo da imamo izbor između lijevih, desnih, onih u centru, no, posljednja će dešavanja u Našoj stranci, pa i u Socijaldemokratskoj partiji pokazati da lijevi više odavno nisu ono za šta se izdaju. Bajtal bi rekao - riječ je o desnoj ljevici.
Profesor Ivo Komšić, nekadašnji SDP-ovac, a kasnije i član nekih drugih partija, koje danas više ne postoje, svojevremeno je napisao da je pojam ljevice u bh. postao potpuno proizvoljan.
- Radi se uglavnom o samoetiketiranju koje sa smislom i djelatnošću ljevičarskih stranaka nema ništa zajedničko. Nije ni čudo, jer stranačke vrhove uglavnom čine ljudi koji su teorijski neizobraženi ili poluobrazovani. S obzirom na opće stanje svijesti u politici BiH, ova samoumišljenost postaje uvjerenje, bez argumenata. Tako je "ljevica" postala prazna floskula, puka stranačka ideologizacija bez pokrića - naveo je prilično oštro Komšić.
Pa nas profesorski podučio da "ljevica nije samo ideologija s jasnim ciljevima, ona je i metoda".
- Ljevica je aktivizam, dinamički pristup društvenim i političkim problemima, aktivan pristup državi. Ljevica ne može biti defanzivna, bilo da je samo društveni pokret izvan vlasti, bilo da je pokret u sistemu vlasti, borba za određeni koncept vlasti. Ona je uvijek u ofanzivi, nikada u defanzivi. Defanzivna ljevica nije ljevica. To je samo umišljenost i prevara - dodao je.
U Bosni i Hercegovini podjele su, ističe on, vrlo jasne. S jedne strane nacionalizam, klerikalizam i liberalni nacionalni kapitalizam. A što je s druge strane? Gdje su stranke koje sebe smještaju u ljevicu, pita Komšić.
Smatra kako o sebi kao o ljevici govore stranke duboko ukopane u defanzivu. I primjećuje kako se ljevičarski program ne realizira na konferencijama za štampu, priopćenjima i izjavama stranačkih funkcionera, negiranjem drugih, nego proizvodnjom političkih događaja.
- Ako to ne znaju kako se radi, neka nauče od desnice - preporučuje Komšić.
Konkretno, kada je o Socijaldemokratskoj partiji BiH riječ, on frazom naziva tvrdnje da se iz defanizive može mijenjati i kreirati ponašanje državnih vlasti.
Defanzivna ljevica ne postoji. Stranke bez ideologije, stranke sitnih interesa i jeftinog populizma to sebi mogu dozvoliti, ali ne može SDP. Na SDP se gleda kao na društvenu vrijednost, u njoj je još uvijek nataložena ljevičarska politička svijest, ona je važan dio kolektivnog pamćenja u BiH - naveo je Komšić.
SDP - stranka saopćenja
I Edin Zubčević je u svojoj posljednjoj kolumni "Koalicije ne možemo" na Nomad. ba SDP nazvao "strankom saopćenja" i pozvao lidera SDP-a Nermina Nikšića da slijedi svog koalicijskog kolegu, dojučerašnjeg predsjednika Naše stranke Predraga Kojovića.
- Nermin Nikšić bi trebao iskoristiti ovu prigodu pa i sam podnijeti ostavku i tako dati stvarnu šansu SDP-u da se oslobodi bezidejnog vođstva u nigdje. Predugo Nikšić gazi političku močvaru koju mu je ostavio Lagumdžija i već je zagazio preduboko - napisao je Zubčević.
Problemi s osipanjem SDP-a, u pravu je Zubčević, traju već dugo. Čak i dok je strankom strogo vladao Zlatko Lagumdžija iz SDP-a su se izrodile Socijaldemokratska unija (SDU), koju je vodio Nijaz Duraković i Demokratska fronta, koju i danas vodi Željko Komšić.
No, kad se samo malo osvrnemo unatrag vidjet ćemo da SDU nije previše dala ljevici, a Komšićev DF radio je što je mogao manje na afirmaciji građanske političke opcije stavivši se pod skute SDA. Ili u prijevodu HDZ i SNSD, kad je državna razina u pitanju.
Nastali su potom u Tuzli i Socijaldemokrati Envera Bijedića, pa i još poneka strančica što je stremila preuzeti vodstvo ljevice. No, bez rezultata. Ne računamo li da je Dodikov Savez nezavisnih socijaldemokrata nekada (davno, davno) bio međunarodna uzdanica i zapikani lider ljevice u Republici Srpskoj.
Na obično pitanje postoji li ljevica u Bosni i Hercegovini Esad Bajtal kaže - postoje ljevičari, pojedinci, pa možda čak i grupice koje imaju vrijednosnu orijentaciju onoga što se zove ljevičarstvo u političkom, socijalnom i javnom prostoru.
- Da li ljevica postoji u svojoj organizovanoj formi, odnosno u svojoj solidno dobro i organizovanoj formi, drugo je pitanje. To je pitanje. Svojevremeno sam na njega odgovorio pričajući o desnoj ljevici - dodaje.
Interesi i idejne razlike
Kad kažem da ljevica od 90-tih do danas nije imala šansu u BiH, ne zato što nije imala podršku glasača, već i zbog unutarstranačkih razdora, sukoba, Bajtal komentira:
- Ako se sukobljavate onda to činite iz nekog interesa. Nema razloga da se sukobljavaju na nivou ideje ako su zaista istinski orijentisani na onom tragu koji to ljevica podrazumijeva. Ako bi ideja bila ono što ih vodi onda su oni uporno, uporno morali istrajavati na poziciji opozicije i boriti se na toj poziciji, unaprijed odbijajući vlast i učešće u njoj.
A nije da su stranke ljevice bježale od vlasti, odnosno od onih s kojima ne dijele ni programe, ni ideologiju, s kojima su teško bili u stanju sjediti u istoj prostoriji. Vrijednosti su trebale biti osnova onoga na čemu ljevica istrajava, a ne komadićak vlasti.
- Tamo gdje su interesi isti, tamo više idejne razlike postaju nevažne - kaže Bajtal.
No, činjenica je da bi bilo ko danas mogao nabrojati šta je to ideja, ideologija lijevih partija u BiH. Pitanje je kad su i zašto lijeve partije same sebe deideologizirale.
- Pa, iz pragmatskih razloga, tako je najlakše. Vi bi morali imati stvarne intelektualne veličine koje razumiju smisao lijeve ideje, njenu snagu, njenu moć, principijelnost. Ljevica se ne pogađa. Ona u istoriji hoće svoje mjesto jer zastupa nešto što je apsolutno. Moraju biti apsolutni pravda, istina, jednakost, čovjek mora biti čovjek. I oko toga nema pogodbi. I sve ono što smo gledali i slušali od Francuske revolucije do danas - navodi Bajtal.
I đavolskim problemom naziva situaciju u kojoj su građani danas. S jedne strane mrtva, deideologizirana ljevica, s druge, stranke poput ove s početka teksta, što streme staviti vjeru prije naroda i države.
- Kako izabrati, kad izbora nemate? Niti je lijevo lijevo, a desno je otišlo desnije. Kako birati između nepostojećeg lijevo i desnijeg? Rješenja su uvijek dio javnog, političkog, društvenog, ekonomskog konteksta. Ona se traže, ne padaju s neba. Sad slijedi praćenje onoga što se dešava i traženja rješenja. Da vidimo šta će se događati, šta će nam se nuditi. Imamo li išta da biramo - predlaže Bajtal.
Komadićak vlasti
Posebna je priča hoće li se ovom temom baviti ljevica. Hoće li se zamisliti nad činjenicom da se rasipaju, utapaju, polako nestaju ili je to samo dio plana u kojem je komadićak vlasti "s bilo kim" bolji od svake opozicije.
Posebna je priča hoće li se ljevica, ko god ona bila i ko god se tako zvao u Bosni i Hercegovini konsolidirati do narednih izbora ili će nastaviti da se sukobljava, svađa, javno i tajno blati ili je to sve, što bi rekao Predrag Kojović "pokazatelj onoga što je u našoj glavi".
Objavljeno: 29. jun 2021 | interview-ba Senka KURT
