Pojedinci su ideološki bliži nacionalnim, a ne liberalnim strankama
• Savezništvo gradonačelnice sa kršiteljima Ustava, odbijanje zahtjeva Parade ponosa, odbacivanje zahtjeva izraelskih predstavnika, svrstavaju je bliže politikama SDA nego SDP-a
Neven Anđelić 02 jul 2023
Ljevica ne postoji u BiH, a i globalno je pitanje u kojoj formi je prisutna u svijetu koji je promijenjen i gdje nekadašnje lijeve partije preuzimaju ulogu čuvara liberalnih vrijednosti u društvu, multikulturalnosti, otvorenosti društva, jednakosti svih i progresa na osnovama ravnopravnosti. Stoga kritika ljevice o zanemarivanju prava radništva ili odbacivanju istorijskih vrijednosti socijaldemokrata, socijalista, komunista i sličnih, zapravo nije osnovana. Predmet političke borbe danas, kada je neoliberalna forma kapitalizma trijumfovala i prihvaćena je i u zapadnim demokratijama, i u autokratijama istočnog tipa, fokusiran je upravo na liberalne vrijednosti.
Ideološko pozicioniranje
Socijaldemokratska stranka BiH, kada je nastala (28 - 29. juni 1909), bila je tradicionalna ideološka ljevica. SDPBiH je baštinjenjem naslijeđa ove partije najstarija politička organizacija u zemlji, ali je pitanje da li je na ljevici danas? Radništvo uglavnom glasa za nacionaliste i ta vrsta brige svakako je stvar prošlosti. Preostaje ideološko pozicioniranje vođstva i članstva u odnosu na savremene liberalne vrijednosti.
Politike Nikšića, Prlić, Magazinovića, Stojanovića, Mašića, Mijatovića, Imamovića, otkrivaju samo jednu stranu ove partije. Uostalom, medijskim naslovima dominiraju članovi i članice ove partije čija je opredijeljenost za ideje liberalnog svijeta upitna, u čijim ideologijama izgledno primat imaju nacionalne ideje koje bi mogle biti prepreka u evropskim i svjetskim integracijama. U kojim je evropskim prijestolnicama opasno ili zabranjeno isticanje LGBT+ zastava na zgradama institucija? Niz nije dugačak i uključuje Moskvu, Minsk, Ankaru, Baku..., Sarajevo. Gradić Hamtramck u SAD-u dospio je u svjetske medije odlukom da zabrani isticanje LGBT+ zastave na gradskim institucijama. Gradonačelnica, ujedno potpredsjednica SDP-a, odbila je zahtjev Parade ponosa. Praksa projektovanja raznih zastava na zidovima Vijećnice je možda u početku imala neki značaj, ali je učestalost povoda inflatorno djelovala i izgubila vrijednost. Ipak, Parada ponosa nije vrijedna kriterija esdepeovke Benjamine Karić.
Dodjela zlatnika Sarajeva pripadnicima AntiDayton pokreta ideološki i metodološki oslikava rad potpredsjednice SDP-a. Tu nagradu gradonačelnica može dodijeliti bez odluke Gradskog vijeća, svojom voljom dakle, a izbor je na pokretu koji je protuustavan, bez obzira na to što se ona pokušala opravdati da su zlatnici dodijeljeni za humanitarni rad. Dobitnici su to opisali kao "prvi put da je jedna institucija u Bosni i Hercegovini prepoznala angažman i rad AntiDayton (sic!) pokreta kako na patriotskom putu tako i na humanitarnom polju". Istovremeno, njen kolega, kamarad, potpredsjednik SDP-a, Denis Bećirović zahtijeva da "zbog antidejtonskog djelovanja sankcije EU prema Dodiku trebaju biti pooštrene". Znaju li u SDP-u jesu li ili nisu za Dayton i ustavni poredak BiH? "Svaka aktivnost usmjerena protiv [BiH] je ništa drugo do državni udar i napad na Dejtonski mirovni sporazum", kaže njihov predsjednik Nermin Nikšić, te naglašava da Ustav "Republika Srpska, kao i ostali dijelovi BiH moraju u potpunosti poštivati".
Savezništvo gradonačelnice sa kršiteljima Ustava, odbijanje zahtjeva Parade ponosa, odbacivanje zahtjeva izraelskih predstavnika, svrstavaju je bliže politikama SDA nego SDP-a. Takve politike, kada nisu protivustavne, sasvim su legitimne, ali postavljaju bitno pitanje pred SDP: da li su za nacionalnu, etničku, partiju ili za multietničku? SDA je nacionalna partija, kojoj su "stranci" tražili kooperativniju i evropsku alternativu u SDP-u 2000. godine, ali ih je Lagumdžija odbio. Tih je godina SDS dobio SNSD kao rivale, HDZ-u je ispostavljen NHI za pluralizam, a SDP se odlučio za multietničnost.
U kojim je evropskim prijestolnicama opasno ili zabranjeno isticanje LGBT+ zastava na zgradama institucija? Niz nije dugačak i uključuje Moskvu, Minsk, Ankaru, Baku..., Sarajevo
Bivši sekretar SDP-a Irfan Čengić, u intervjuu Vildani Selimbegović, jasno je predočio mogućnost da SDP, uz svoje istorijsko naslijeđe, postane ideološki nacionalna (etnička) partija. Njegovo izbivanje s kongresa partije, čitanje knjige i tvitovanje govore da je možda u manjini u stranačkom vođstvu, ali moguće je da članstvo želi takvo svrstavanje. Možda bi i "stranci" to željeli da se riješe SDA i na ovaj način. Doduše, time bi se žrtvovao dio glasača i članova koji nisu Bošnjaci. Njihovi glasovi bi prešli ka Našoj stranci, kao što je i Damir Nikšić u potrazi za istinskom ljevicom prošao tim putem pitajući se i dalje da nije pogrešno negdje skrenuo. Oni kojima je patriotska dimenzija političkog djelovanja dominirajuća, a žele multietničnost imali bi DF kao alternativu.
SDP-ov član Predsjedništva hrabro dijeli ne samo ultimatume međunarodnoj zajednici već i posjećuje Trebinje i Banju Luku, što nisu tradicionalne teritorije bošnjačkih članova vrha države. Činjenica je da se tamo sastaje uglavnom ili isključivo s Bošnjacima, što moguće reflektuje politiku i ideologiju koja je, dakle, značajnim dijelom etnička. U monoetnički SDP bi se, dakle, dvoje potpredsjednika i bivši sekretar lako uklopili. Sigurno i dio članstva.
Djelovanje gradonačelnice neki opisuju kao populizam i isprazne politike, ali previđaju još jedan bitan element - nacionalni. Njene aktivnosti, dakle, imaju vrlo malo sa izvornom socijaldemokratskom ideologijom, ne slažu se sa modernim vrijednostima građanskog društva. Dijeljenje baklave na muslimanski praznik je populistička metoda poput Bandićevog graha u Zagrebu za Prvi maj ili Izetbegovićevog bajramluka ispred Begove džamije.
115. godišnjica
Takav pristup nekih članova i članica vrha partije, fokusiran na etničke, a ne građanske vrijednosti, već vodi ka procesu "hadezeizacije" SDP-a, etnopopulizam nasađen na ideološki raznoliko članstvo uz osnovne protivnike u borbi za tradicionalne etničke političke vrijednosti. Takvom formulom za uspjeh, Tuđman je autokratski dominirao u susjedstvu cijelu deceniju do svoje smrti. Demokratske institucije su bile uspostavljene, ali sve važne odluke donosio je sam, uključujući i sugestije ko treba igrati za nacionalni fudbalski tim. Gradonačelnica je uspjela pokazati sklonosti takvim procesima donošenja odluka. Dodjela zlatnika, odbijanje Parade ponosa, prestanak projekcija zastava na Vijećnici, tekst na Kazanima, opstanak table na Vijećnici...
SDP je tokom 114 godina prošao kroz razne faze, dominaciju jedne ideologije, jedne etnije, promjene dominacija, ali je srž opstajala okupljena oko nekih univerzalnih vrijednosti. Zanimljiva će biti 115. godina partije i pozicioniranje budućih potencijalnih lidera s ambicijom da preuzmu vođstvo od Nikšića. Nermina, ne Damira, koji će vjerovatno nastaviti donkihotovsku potragu za istinskom ljevicom. Damir, ne Nermin, mada mu se ovaj drugi možda pridruži ako etničko pobijedi građansko.
Neven Anđelić predaje međunarodne odnose i ljudska prava (britanska titula: Reader) na londonskom Regent's University, a gostujući je profesor na Università di Bologna. Ranije je bio gostujući visoki naučni saradnik na London School of Economics and Political Science (LSE ), a također je na University of California - Berkeley proveo godinu s Fulbrajtovom stipendijom u statusu gostujućeg naučnika. U periodu 2014-2018. bio je član Savjetodavnog odbora o Okvirnoj konvenciji za zaštitu nacionalnih manjina u Vijeću Evrope. Autor je brojnih naučnih radova i nekoliko knjiga. Neven je bio novinar i urednik kultnog Omladinskog programa Radio Sarajeva.
Objavljeno: 09. jul 2023 | oslobodjenje-ba
