Je li Perković svoje ratne zločine pakirao Tuđmanu i Šušku?!
Na što treba odgovoriti u ponovljenom suđenju za slučaj Kerestinec
• Danas započinje ponovljeno suđenje za zločine nad ratnim zarobljenicima u Kerestincu. Ovo suđenje može rasvijetliti ne samo ulogu Josipa Perkovića u Domovinskom ratu i poslijeratnim suđenjima za ratne zločine, već i ulogu bivše udbaške mreže u tim zbivanjima. Zato to nije samo popravni ispit, već i test slučaj hrvatskog pravosuđa
12 dec 2014 dnevno-hr
Obična utaja poreza nije bila samo krimen na kojem je pred pravosuđem pao čuveni Al Capone, već je sudski proces rasvijetlio i djelovanje tada najpoznatije američke mafijaške obitelji. Ubojstvo Stjepana Đurekovića nije samo krimen na kojem je pao hrvatski udbaški "kum" Josip Perković, već će, kako sada stvari stoje, sudski proces rasvijetliti cjelokupno djelovanje komunističke tajne policije, kolokvijalno Udbe, prema političkim neistomišljenicima. Ili u njihovu žargonu - državnim neprijateljima. Na žalost u Münchenu, jer u Hrvatskoj to još nije moguće. Danas započinje ponovljeno suđenje za ratne zločine u naoko ne osobito atraktivnom slučaju Kerestinec koje ima potencijal postati jednim od ključnih suđenja, slučaj koji može rasvijetliti ne samo ulogu Josipa Perkovića u Domovinskom ratu i poslijeratnim suđenjima za ratne zločine, već i ulogu cijele njegove mreže u tim zbivanjima. No, pitanje je može li to današnje hrvatsko pravosuđe učiniti? Imaju li sad, kad je Perković u Münchenu, hrvatsko pravosuđe i hrvatska politika snage učiniti ono što se prije dvije godine nisu usudili: rasvijetliti što se uistinu događalo od jeseni 1991. do proljeća 1992. u tzv. Konačištu ratnih zarobljenika Kerestinec. Zato ponovljeno suđenje u slučaju Kerestinec nije samo popravni ispit, već i test slučaj hrvatskog pravosuđa.
Izvješća Tuđmanu i Šušku, ali s kojom svrhom?
Vrhovni sud je vratio postupak na ponovno suđenje zagrebačkom Županijskom sudu, formalno zato što je sudac zagrebačkog Županijskog suda Marjan Garac presudio kako su se zlostavljanja ratnih zarobljenika u tzv. Konačištu za ratne zarobljenike Kerestinec odvijala u uvjetima sukoba Hrvatske vojske i paravojnih snaga, odnosno da je sukob bio unutarnjeg, a ne međunarodnog karaktera. Kvalifikacija sukoba nije nebitna. No takve je kvalifikacije Domovinskog rata kao unutarnjeg sukoba Vrhovni sud u mnogim dosadašnjim presudama za ratne zločine potvrđivao, usklađujući ih sa stavovima haaških tužitelja, slijedeći kvalifikacije iz Bajićevih optužnica. Zato se čini kako je kvalifikacija sukoba bila samo izgovor sutkinji Vrhovnog suda Vesni Vrbetić da vrati slučaj Kerestinec na ponovljeno suđenje. Mnogo je vjerojatnije da su pravi razlog vraćanja postupka na ponovno suđenje dva dokumenta Sigurnosno-informativne službe (SIS) o zbivanjima u zatvoru Kerestinec, od 16. i 21. travnja 1992. godine koje je potpisao šef SIS-a Josip Perković i pomoćnik ministra obrane. To su - dokumenti s ključem. Josip Perković, kao svjedok optužbe, na suđenju je potvrdio njihovu autentičnost. Prvooptuženi zapovjednik "konačišta" Kerestinec Stjepan Klarić i njegova obrana posumnjali su da je riječ o krivotvorinama i dali dokumente na vještačenje.
U spornom Izvještaju o konačištu ratnih zarobljenika Kerestinac od 16. travnja 1992. i Informaciji o maltretiranju ratnih zarobljenika u konačištu Kerestinec od 21. travnja 1992. šef SIS-a i pomoćnik ministra obrane Josip Perković izvještava svog resornog ministra Gojka Šuška o psihičkom i fizičkom zlostavljanju ratnih zarobljenika, uključujući i seksualno zlostavljanje. Odgovornost pripisuje zapovjedniku Kerestinca Stjepanu Klariću i stražarima, a dokumente dostavlja na znanje, informaciju predsjedniku Franji Tuđmanu i tadašnjem šefu SZUP-a Josipu Manoliću. Poruka koja je tim dokumentima poslana na suđenju je jasna: savjesni i vazda humani Perković redovito je izvještavao ministra Šuška o zločinima, baš kao i predsjednika Tuđmana, ali oni nisu reagirali. Znači, odobravali su ih.
Ispitivanja vodio SIS-ovac Ivan Ivanković
Prvooptuženi zapovjednik Kerestinca Stjepan Klarić je pak tvrdio sasvim suprotno: da ni on niti stražari uopće nisu sudjelovali u ispitivanju zatočenika prilikom kojih je dolazilo do zlostavljanja, već je to činio SIS. Čak štoviše, da je ispitivanja vodio SIS-ovac Ivan Ivanković, koji je i osobno zlostavljao ratne zarobljenike, koji je tada i sve do današnjih dana bio jedan od najbližih Perkovićevih suradnika. U postupku za zločine nad ratnim zarobljenicima u Kerestincu pojavljuje se kao svjedok optužbe i drugi Perkovićev bliski suradnik, tadašnji zapovjednik obrane grada Zagreba Darko Grdić, danas optuženik za pronevjeru novca VSOA-e. On je, prema dokumentima, bio nadređeni zapovjednik prvooptuženom Stjepanu Klariću i on mu je naložio da osigura posebnu sobu na raspolaganje SIS-u i Ivanu Ivankoviću. Priču o SIS-ovcima koji su zlostavljali zarobljenike na suđenju je potvrdio je i bivši KOS-ovac, koji je kao ratni zarobljenik bio zatočen u Kerestincu, Dobroslav Gračanin. Čak štoviše, na suđenju je u osobi koja ga je tukla u Kerestincu prepoznao Josipa Perkovića osobno. No što je pred hrvatskim sudom prije dvije godine vrijedila riječ optuženog i svjedoka bivšeg KOS-ovca, prema riječima i dokumentima velikog udbaškog kuma Josipa Perkovića i njegovih ljudi od povjerenja Darka Grdića i Ivana Ivankovića? Usto, bili su apsolutno usuglašeni: stražari su počinili zlostavljanja, zapovjednik Kerestinca je u njima sudjelovao, a i odgovoran je po zapovjednoj liniji, ministar Gojko Šušak je za njih znao ali ih je propustio spriječiti i kazniti počinitelje, baš kao i Tuđman. Znači, Tuđman i Šušak su bili zločinci, a oni, bivši udbaši i SIS-ovci, bili su humani i pravdoljubivi profesionalci koji su radili svoj posao.
Perković i Manolić krivotvorili Izvještaj i Informaciju
No obrana je posumnjala u autentičnost Perkovićevog pismenog Izvještaja i Informacije, unatoč tome što su njihovu autentičnost pred sudom potvrdili i Josip Perković i Josip Manolić. Ili tim više. Poslali su oba dokumenta na vještačenje. Prema nalazu sudskog vještaka prof. Igora Jelovca uopće "ne postoje originalni dokumenti od kojih su preslikavanjem nastale predmetne fotokopije dopisa Sigurnosno-obavještajne službe", odnosno vještak je mišljenja da su oba dokumenta krivotvorine! U elaboratu vještak detaljno opisuje na koji su način krivotvorine nastale. Bila bi to prava poslastica za neovisno pravosuđe.
Međutim, u hrvatskom pravosuđu, kojim još uvijek upravljaju stare udbaške strukture, državni odvjetnik nije u poziciji poentirati i zaštititi državu od krivotvoritelja, koji po svoj prilici dolazi iz srca (tadašnjeg) vojno-obavještajnog sustava, sudac nije u poziciji istaknuti sudačku neovisnost i preokrenuti tijek postupka sukladno novom nalazu. Obojica su u poziciji straha, jer podvala je razotkrivena, a Perković je iznimno moćan i utjecajan - od Ureda Predsjednika nadalje. Zato je stvar rješavana na hrvatski način - okretanjem glave u stranu i prešućivanjem. Čim su dokazi počeli ukazivati na Perkovića i suradnike, promijenjen je nedovoljno pouzdani državni odvjetnik, kojeg bi dokazi možda mogli ponijeti na neželjenu stranu. Zamijenio ga je iskusniji kolega. I državni odvjetnik i sudac postavili su se baš kako se to od njih očekivalo kada su bili suočeni s nalazom vještaka o krivotvorini - pravili su se da nisu ništa vidjeli, da nisu shvatili što to zapravo znači. Ali državni odvjetnik nije previše čeprkao po slučaju, a sudac i njegovo vijeće donijeli su tipičnu presudu ustrašenog hrvatskog pravosuđa: svi optuženi proglašeni su krivima, ali kazne su bile neuobičajeno niske. Prvooptuženi Klarić dobio je tri i pol godine zatvora, ostala četvorica bivših čuvara od godinu dana do dvije. Presude su se manje-više poklopile s vremenom provedenim u pritvoru. Po računici hrvatskog pravosuđa - svi su trebali biti zadovoljni, a vrući krumpir je proslijeđen Vrhovnom sudu. Pa ako se oni žele baviti krivotvorenim dokumentima... Perković i njegova klika još jednom su ostali nedirnuti.
Vrhovni sud je godinu i pol držao predmet u ladici, mirno popratio aferu lex Perković, njegovo izručenje Njemačkoj, da bi proljetos sutkinja Vrhovnog suda Vesna Vrbetić vratila predmet na ponovno suđenje. Ali ne zbog krivotvorine, već zbog sporne kvalifikacije karaktera sukoba. Tako je i Vrhovni sud pitanje utvrđivanja krivotvorine, opet kao vrući krumpir, vratio natrag Županijskom sudu, kojem se pak nije žurilo zakazati ročište. Jer, možda Perković i nije sasvim otišao u Njemačku!
Ponovljeno suđenje napokon počinje sljedećeg tjedna, a prvooptuženi Stjepan Klarić, očito odlučan istjerati istinu na vidjelo, uključio je u postupak i "Vijeće za građanski nadzor sigurnosno-obavještajnih agencija". Klarić upoznaje Vijeće sa spornim Perkovićevim dokumentima i nalazom vještaka, kako je riječ o krivotvorinama te traži provjeru djelovanja sigurnosno-obavještajnih službi protiv sebe. Sljedeći koraci Vijeća se tek očekuju. No nakon što je u igru uključeno i Vijeće za građanski nadzor, Županijski sud ovaj put će ipak morati utvrditi jesu li Perkovićevi dokumenti krivotvoreni. Ne bi bilo lijepo da se opet prave kako nisu primijetili... Ako i sud ustanovi da su dokumenti krivotvoreni, u što obrana uopće ne sumnja, morat će utvrditi okolnosti krivotvorenja. Državno odvjetništvo ovaj put vjerojatno neće moći izbjeći otvoriti istrage - ne samo za krivotvorenje dokumenata, već i za ratni zločin nad zarobljenicima u Kerestincu protiv Josipa Perkovića i Ivana Ivankovića, uz sudjelovanje Darka Grdića. Odrade li Vijeće za građanski nadzor i sud slučaj Kerestinec s minimumom profesionalnih standarda, on bi mogao postati ključ za otvaranje mnogih tajni djelovanja Josipa Perkovića i suradnika, kako u Domovinskom ratu, tako i na kasnijim suđenjima za ratne zločine. I u Haagu i u Hrvatskoj.
Slučaj Kerestinec ponajprije bi mogao otvoriti priču o pojavljivanju dokumenata sumnjive vjerodostojnosti na suđenjima za ratne zločine i u Haagu i u Hrvatskoj, a koji se povezuju s Perkovićem i/ili SIS-om, na čijem je čelu Perković bio tijekom Domovinskog rata. Spomenimo samo čitav niz vjerojatnih krivotvorina u slučaju Blaškić (odvjetnik Nobilo je prema obaviještenim izvorima bio Perkovićev izbor branitelja, a Perković najbliži suradnik obrane), više dokumenata sporne vjerodostojnosti koji su plasirani preko Ureda tužitelja na suđenju vojno-političkom vrhu Herceg-Bosne, za koje je, kako saznajemo iz odvjetničkih izvora, također zatražena provjera vjerodostojnosti. Ključni prigovori obrane Mirka Norca na suđenju za zločine počinjene u Medačkom džepu također su se odnosili za zapovijedi sumnjive vjerodostojnosti (o postojanju Sektora 1), koji su vodili prema Perkovićevu SIS-u. Slični su se dokumenti pojavljivali i na suđenju Tomislavu Merčepu. Po sličnom ili istom modelu dokumenti sumnjive vjerodostojnosti počinju se pojavljivati i na suđenju Perkoviću i Mustaču u Münchenu za udbaška ubojstva. Stoga bi i Viši pokrajinski sud u Münchenu mogao biti vrlo zainteresiran za ponovljeno suđenje u slučaju Kerestinec. A to bi mogla biti dodatna motivacija i zagrebačkom Županijskom sudu i Vijeću za građanski nadzor obavještajnih službi.
Kada je započela proizvodnja krivotvorenih izvještaja?
Bitna odrednica svih spornih, vjerojatno krivotvorenih dokumenata koje je Perkovićev SIS plasirao u suđenja za ratne zločine je prebacivanje odgovornosti za prikrivanje zločina na hrvatski politički vrh, prije svega na ministra Gojka Šuška i predsjednika Franju Tuđmana. Zbog sagledavanja Perkovićeve ukupne uloge u Domovinskom ratu bilo bi vrlo značajno utvrditi kada su započela ta pakiranja hrvatskom političkom vrhu, odnosno kada je započela proizvodnja krivotvorenih izvještaja - da li za potrebe suđenja za ratne zločine, nakon okončanja rata, ili su bivše udbaške strukture počele ciljano podmetati krivotvorine još prije 1995. godine. Bilo bi to tim zanimljivije što se u istragama i suđenjima za ratne zločine počinjene s hrvatske strane često pojavljuje SIS, odnosno ljudi bliski Perkoviću pa i Perković osobno, u vrlo dvojbenim ulogama, a u pravilu ih nikada ne obuhvati kazneni progon.
Osim toga, riješi li se enigma krivotvorenih zapovijedi u slučaju Kerestinec mogla bi se provjeriti teza kako su pripadnici bivših komunističkih službi - Udba/Kos - zapravo najvećim dijelom odgovorni za zlostavljanja ratnih zarobljenika i civila u zatočeničkim centrima. A možda bi se mogao i razjasniti odnos između zapovjednika KOS-a generala Aleksandra Vasiljevića i zapovjednika SIS-a brigadira Josipa Perkovića. Do danas je već utvrđeno da su srpski zarobljenički logori s razrađenim sustavnom zlostavljanja i ubojstava u Srbiji, BiH i na okupiranim dijelovima Hrvatske osnovani naređenjem generala Vasiljevića i da ih je vodio KOS. No uspjeli su izbjeći i optužnice i presude u Haagu. Danas je također gotovo utvrđeno da je ispitivanje zarobljenika u zarobljeničkim centrima u Hrvatskoj vodio Perkovićev SIS. Ali tek bi trebalo osvijetliti u kojoj je mjeri Josip Perković činjenjem i nečinjenjem pomogao Aci Vasiljeviću i KOS-ovoj mreži da izbjegnu optužnice u Haagu i kako je pridonio političko-pravosudnom izjednačavanju Lore i Kerestinca sa srpskim logorima.
S cijelim tim procesom jako je dobro upoznata njemačka tužiteljica Hildegard Uerzt-Retzlaf (danas tužiteljica stalnog Međunarodnog kaznenog suda), koja je na Haaškom sudu vodila tim optužbe protiv Miloševića za zločine počinjene u Hrvatskoj, bila tužiteljica u postupcima protiv Martića i Karadžića i vrlo je detaljno upoznata s ulogom KOS-a u logorima i ulogom njegove mreže u ratnim i poratnim zbivanjima na svim stranama bivše Jugoslavije. U Haagu te spoznaje i dokazi, zbog političkih razloga (politike poštede KOS-a) nisu bili pretočeni u optužnice i presude, ali sada te dokumente i spoznaje može koristiti njemački sud u svojim pokušajima da sudski rasvijetli i rekonstruira Udbinu ubilačku mrežu u Njemačkoj. Kako u postupku protiv Perkovića i Mustača, tako i u postupcima koji će tek uslijediti. Zbog tih okolnosti i hrvatski sud može postati motiviran da napokon otključa istinu o zbivanjima u Kerestincu. Jer istina već ionako počinje izlaziti kroz ključanicu.
Objavljeno: 12 dec 2014 | dnevno-hr
