BIH I DALJE STOJI U MJESTU: Kako je sistem izvrnut naglavačke da bi vladali oni najgori
• Kada kadrove poput Stevandića, Čavare i Zahiragića stavimo na kamaru, dobijemo ono što su danas institucije u državi Bosni i Hercegovini. Unatoč tome, i dalje nismo najgori u Europi, što nam otkriva da Bosni i Hercegovini ne treba mnogo za to da konačno malo krene naprijed, nasuprot najmoćnijih političara i njihove vojske poltrona koji je vuku unazad
18 dec 2023 valterportal-ba Gordan Duhaček
Bosna i Hercegovina i dalje stoji u mjestu.
Nedavna skandalozna i duboko nepravedna odluka glavešina Europske unije da otvore pregovore za ulazak Ukrajine i Moldavije u EU, a da isto uskrate Bosni i Hercegovini, usputno je otkrila jednu važnu stvar za ljude u BiH: ipak nismo najgori!
Naime, Ukrajina i Moldavija su države za koje bi se prilično lako moglo argumentirati da predstavljaju ono što se u politologiji naziva failed state, tj. propala država, jer nijedna nema monopol sile na svom teritoriju niti je sposobna zaštititi svoje vanjske granice.
Stoga odluku iz Bruxellesa da se s njima krene u pregovore o pristupanju treba tumačiti kao praznu gestu, ujedno ponižavajuću za BiH, koja je za Ukrajinu i Moldaviju svemirski brod državnosti. Ali to ne bi bilo prvi put da licemjerna Europska unija ponižava jednu državu na tzv. Zapadnom Balkanu, dovoljno je sjetiti se kako su izigrali (Sjevernu) Makedoniju.
NEGATIVNA KADROVSKA SELEKCIJA
Država Bosna i Hercegovina - kakva god bila, a znamo kakva je - u teoriji može oboje, a zasad i u praksi, unatoč u osnovi jalovim pokušajima Milorada Dodika da od Republike Srpske napravi novi Krim ili Transnistriju. Kao što znamo, pas koji laje ne grize, a Dodik ne prestaje lajati, čime zapravo razotkriva svoju nemoć da ono o čemu laje - Republika Srpska kao neovisna država ili pak teritorijalni privjesak Srbije - pretvori u stvarnost. Ili recimo to ovako: Dodik puno zuji, ali malo meda daje.
Nažalost, zbog diletantizma i potkapacitiranosti većine bosanskohercegovačke političke scene to se ne uspijeva iskoristiti kako bi se Dodika svelo na njegovu pravu mjeru načelnika Općine Laktaši. Drugim riječima, Dodik je nasposobniji političar u BiH ne zato što je genijalac politike, već što su većina ostalih, uključujući njegove protivnike, u najboljem slučaju kapacitirani da budu predsjednici kućnog savjeta, ako i to.
Ovo čemu godinama svjedočimo nije sukob političkih titana, već primitivno, mačističko prepucavanjeminimalno sposobnih i potpuno nesposobnih, kojima sva ta buka i bijes prvenstveno služe za kamufliranje toga da nisu učinili ništa kako bi poboljšali materijalne uvjete života ljudi u BiH.
Tu dolazimo do pravog problema današnje Bosne i Hercegovine, a to je slabost institucija (državnih, entitetskih itd.) koja proizilazi iz, između ostaloga, negativne kadrovske selekcije.
Kada pogledamo stanje u tri najveće i najmoćnije stranke u BiH, a to su SDA, SNSD i HDZ, jasno je da se negativna kadrovska selekcija provodi ciljano i sistematski s vrha, jer Bakir Izetbegović, Milorad Dodik i Dragan Čović tako žele zaštititi svoje čelne pozicije i fotelje. Zašto bi podržavali uspon političara koji će im jednog dana imati kapaciteta ugroziti lidersku poziciju?
Isto vrijedi i za manje-više sve ostale stranke u BiH.
To se onda prelijeva i na institucije države i entiteta, u koje stranke na pozicije šalju baš te i takve kadrove, u osnovi pretežito nesposobne poltrone i nesolidne, kompromitirane ljude. Ono što bi ih drugdje diskvalificiralo za bavljenje politikom - u BiH ih, zahvaljujući takvoj "logici", preporučuje za najvažnije funkcije.
To se lako može ilustrirati kroz tri reprezentativna primjera iz tri konstitutivna naroda. Ti primjeri se odazivaju na imena Nenad Stevandić, Marinko Čavara i Haris Zahiragić. Odmah napominjem da sličnih primjera ima bezbroj, ali bi bavljenje sa svima njima tražilo pisanje ne samo jedne knjige, već desetak tomova u nastavcima.
Stevandić, političar s američke crne liste, trenutno sjedi u fotelji predsjednika Narodne skupštine Republike Srpske, a i nalazi se na čelu strančice Ujedinjena Srpska, koja je ništa doli poslušni privjesak SNSD-a. Pa ne bi Dodik nikada dozvolio da mu predsjednik Skupštine bude čovjek sposoban misliti vlastitom glavom i djelovati u skladu s time, to je valjda svima jasno. Stevandić je na toj funkciji baš zato što Dodiku ne predstavlja nikakvu prijetnju.
KOLIKO IMAMO STEVANDIĆA, ČAVARA, ZAHIRAGIĆA...
Istovremeno, činjenica da je Stevandić predsjednik Skupštine znači i da se može zaboraviti na pravu demokraciju u tom parlamentarnom tijelu. On je namješten u tu fotelju baš da bi demokraciju i procedure sabotirao i kako bi Dodiku omogućavao da redovito verbalno vrijeđa i prijeti opoziciji, umjesto da kao predsjednik Skupštine to zaustavi.
Ne treba zaboraviti ni spornu Stevandićevu ulogu u ratu, u kojem je bio šef nečega što se nazivalo Srpske odbrambene snage (SOS), koje su odigrale krvavu ulogu u etničkom čišćenju Banja Luke i Kotor Varoši. Da je to tako možete se lako uvjeriti na YouTubeu, gdje se nalazi snimci Stevandićevognečasnog djelovanja.
Naravno da taj i takav Stevandić nema interesa u tome da institucije Bosne i Hercegovine, ali i Republike Srpske, funkcioniraju, te budu neovisne, snažne i poštovane, jer bi takve institucije po defoltu onemogućile njegov politički uspon i karijeru. A isto naravno vrijedi i za njegovog lutkara Dodika.
Prebacimo se sada u Federaciju BiH, čiji je predsjednik osam godina, od 2015. do 2023., bio naš drugi "junak" Marinko Čavara. Na toj se poziciji istaknuo dijeljenjem pomilovanja mafijašima i sabotiranjem popunjavanja sastava entitetskog Ustavnog suda. Tj., Čavara se bavio time da građanima FBiH poruči kako ne trebaju imati vjere u pravosuđe, jer i ako ono ponekad doista uspije staviti nekog krimosa iza rešetaka, tu je Čovićev vjerni potrčko da ga oslobodi.
Zbog sveg toga i on je završio na američkoj crnoj listi.
- "Marinko Čavara i Alen Šeranić slijedili su etno-nacionalističke i političke agende nauštrb demokratskih institucija i građana Bosne i Hercegovine", objasnio je tu odluku svojedobno Brian E. Nelson, podtajnik za borbu protiv terorizma i obavještajne finansijske poslove u Ministarstvu financija SAD.
Naravno, za svoj trud u razaranju institucija, Čović je Čavaru nakon zadnjih izbora uzdignuo na poziciju člana kolegija Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH, što je potez dizajniran da naruši ionako minoran ugled ove institucije. Baš kao i u slučaju Stevandića, Čavara je u svojoj trenutnoj fotelji ne da bi ojačao instituciju na čijem je čelu, već da je oslabi. Drugačije i ne zna i da hoće, jer njegova je cijela politička karijera posvećena destrukciji, a ne konstrukciji.
LOŠ, LOŠIJI, NAJLOŠIJI
A o destrukciji mnogo zna i Haris Zahiragić, koje je od "baščaršijskog čakijaša" uz pokroviteljstvo Bakira Izetbegovića u kratkom roku došao do pozicije potpredsjednika SDA i delegata u Domu naroda FBiH. Za to ga je najviše preporučilo njegovo primitivno jalijaštvo, primjerice nasilno prekidanjeumjetničkog performansa ispred Narodnog pozorišta u Sarajevu zbog golotinje umjetnika.
Taj veliki borac protiv ćune i pipice, a za javni moral po principu Saudijske Arabije, dosad u svojoj političkoj karijeri nije ništa napravio. On je tu da ruši ugled i nivo svake institucije u kojoj se milošću stranke (i naivnošću glasača) nađe. Mora mu se priznati da je za to iznimno kapacitiran, baš onoliko koliko je potkapacitiran za svaku ozbiljnu, konstruktivnu politiku.
Ako vam treba netko tko će po svijetu sramotiti Sarajevo i BiH, onda uvijek možete računati na Zahiragića. Ako vam treba netko koga ćete staviti u avliju da što dalje tjera sve normalne ljude, onda je Haris pravi izbor za to.
Ali ako tražite nekoga tko će omogućiti uvjete za napredak ljudi u BiH i nekoga tko će podići nivo funkcioniranja institucija, Zahiragić je eminentno pogrešna adresa.
Ne treba zaboraviti ni da sva trojica imaju formalno svoj građanski status i pripadajuće diplome. Stevandić je liječnik, Čavar inžinjer, a Zahiragić je pravnik. No, diploma ne pravi čovjeka, a još manje dobrog političara, ako pod time smatramo onoga koji dosljedno i uspješno radi na poboljšanju života ljudi. Uostalom, po tim kriterijima najveći političar ovih prostora je po struci bio bravar.
Kada sve takve kadrove poput Stevandića, Čavare i Zahiragića stavimo na kamaru, dobijemo ono što su danas institucije u državi Bosni i Hercegovini. Jedno proizilazi iz drugog. Unatoč tome, i dalje nismo najgori u Europi, što nam otkriva da Bosni i Hercegovini ne treba mnogo za to da konačno malo krene naprijed, nasuprot najmoćnijih političara i njihove vojske poltrona koji je vuku unazad.
Letvica je tako nisko postavljena da je ne bi trebalo biti teško preskočiti. U tome je locirana tragedija današnje BiH: sistem pogoduje lošim ljudima da postanu još gori političari.
Gordan Duhaček je rođen 1980. u Sarajevu. Državljanin Evropske unije i Bosne i Hercegovine. Postjugoslavenski nomad - živio je u Tuzli, Beču, Zagrebu, Berlinu i Sarajevu. Pisanjem i novinarstvom se profesionalno bavi skoro 20 godina. Radio je za zagrebački Radio 101, hrvatske news portale TportalHr i IndexHr, njemački MDR i druge medije.
Objavljeno: 18 dec 2023 | valterportal-ba | Gordan Duhaček
