KADROVSKA BAZA IZ AID-a : ŠPIJUNI SU MEĐU NAMA
NA STRATEŠKIM MJESTIMA NJIHOVI LJUDI
• Agencija za istraživanje i dokumentaciju (AID) formalno je ugašena prije četrnaest godina, ali su zvanično umirovljeni obavještajci ostali aktivni sve do danas, diskretno raspoređeni na ključnim pozicijama: bivši direktor KEMAL ADEMOVIĆ je jedan od najvažnijih kadrovika SDA u Sarajevu, prvi sekretar bošnjačke tajne službe ŠEFIK DŽAFEROVIĆ predsjedava Zastupničkim domom Parlamenta BiH, šef Sarajevskog sektora ENVER MUJEZINOVIĆ kontrolira namjensku industriju u Federaciji, a sve konce iz sjene vuče "utemeljitelj" AID-a BAKIR ALISPAHIĆ
Četvrtak, 07. Maj 2015 u 10:27 | Izdanje: 965 | Suzana Mijatović
Četrnaest godina nakon što je Agencija za istraživanje i dokumentaciju (AID) formalno ugašena, njezini nekadašnji šefovi, premda spremljeni u prijevremenu špijunsku mirovinu, još su uvijek vrlo aktivni, istina, na drugim pozicijama.
Proces rehabilitacije prvog direktora (po)ratne bošnjačke tajne službe Bakira Alispahića i njegovih nekadašnjih operativaca započeo je, podsjetimo, još 2009., pod okriljem Stranke demokratske akcije, o čemu je Slobodna Bosna prva pisala. Tada smo objavili da je po preporuci bivšeg predsjednika SDA Sulejmana Tihića u stranački Odbor za obranu i sigurnosnu politiku imenovana cijela svita otpisanih obavještajaca, predvođenih Bakirom Alispahićem i Fikretom Muslimovićem, predratnim oficirom KOS-a i ratnim načelnikom Uprave bezbjednosti Armije BiH.
Šest godina kasnije ispostavit će se kako su stranački odbori, a poglavito Grupa za sigurnosnu politiku, predstavljali najznačajniju kadrovsku bazu za diskretno raspoređivanje Alispahićevih i Muslimovićevih špijuna na važne funkcije u svim strukturama vlasti.
BAKIROVA HOBOTNICA
Iako je Bakir Alispahić sa čelne pozicije u Grupi za sigurnosnu politiku smijenjen prije godinu dana, a potom i izbačen iz Kadrovske komisije SDA, ratni ministar policije RBiH i "utemeljitelj" AID-a nije, ipak, do kraja ražalovan. Njegov pokušaj da postane član Upravnog odbora sarajevskog Univerziteta jeste propao, ali je u međuvremenu dobio mjesto profesora na Fakultetu za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije u Sarajevu.
Za Alispahićev je univerzitetski angažman, opet, najzaslužniji dekan Fakulteta za kriminalistiku Nedžad Korajlić, nekoć pomoćnik ministra policije Zeničko-dobojskog kantona i najbliži suradnik Šemsudina Mehmedovića, još jednog ratnog obavještajca i policajca iz Tešnja, koji je policijsku karijeru zamijenio političkom - kao zastupnik SDA u federalnom i Parlamentu BiH.
Bakir Alispahić je zvanično docent na Fakultetu za kriminalistiku i savjetnik u privatnoj kompaniji AC Quattro, koju je osnovao nakon što je naprasno sklonjen iz policijsko-obavještajnog miljea.
Nezvanično je, pak, i pravi vlasnik Novinske agencije Patria i siva eminencija Federalne uprave policije, koju nadzire preko zamjenika direktora Ensada Kormana (Alispahićevog ratnog pratioca) i načelnika Sektora kriminalističke policije Edina Vranja. Spekulira se, također, kako nije zanemarljiv ni Alispahićev utjecaj na MUP Kantona Sarajevo, ali je u slučaju sarajevske policije podijelio "zone odgovornosti" sa svojim nasljednikom u AID-u Kemalom Ademovićem.
U prethodnih se pet godina Bakir Alispahić, zahvaljujući bivšem federalnom ministru energije, rudarstva i industrije Erdalu Trhulju, uspio nametnuti i kao neformalni šef namjenske industrije u Federaciji BiH. Glavni je Alispahićev operativac u tim poslovima njegov dugogodišnji suradnik, ratni načelnik Sarajevskog sektora Službe državne bezbjednosti, a kasnije AID-a Enver Mujezinović.
Enver Mujezinović je najprije imenovan za savjetnika ministra Trhulja, da bi kasnije dobio stalni angažman, kao pomoćnik direktora Federalne direkcije za namjensku industriju. Provodeći, nadalje, Alispahićevu kadrovsku politiku, Trhulj i Mujezinović su na funkciju direktora tvornice Pretis u Vogošći kod Sarajeva postavili bivšeg financijskog direktora u kompaniji AC Quattro Hajrudina Pezu (koji je, u međuvremenu, "otpisan"), a Mirzu Alispahića (Bakirovog sina) izabrali u Nadzorni odbor poduzeća Igman iz Konjica.
Poslije burnog razlaza s aktualnim vodstvom SDA, Bakir Alispahić je nove političke saveznike našao u redovima Demokratske fronte, među najbližim suradnicima Željka Komšića - Morrisom Powerom (Murisom Palom) i Emirom Suljagićem. Stoga je realno očekivati kako će uz njihovu podršku Bakir Alispahić sačuvati Envera Mujezinovića na poziciji pomoćnika direktora za namjensku industriju (resorni je ministar Reuf Bajrović iz DF), ali i osigurati nove pozicije za svoje kadrove u predstojećoj raspodjeli funkcija u javnim poduzećima i institucijama.
Kao prvi, najizgledniji kandidat za direktora Elektroprivrede BiH tako se već spominje Erdal Trhulj, koji je Alispahiću iznimno blizak.
ŠPIJUNI U PARLAMENTU
Premda je u svojoj službenoj biografiji taj podatak zatajio, iz kadrovskog je rasadnika AID-a ponikao i predsjedavajući Zastupničkog doma Parlamenta BiH Šefik Džaferović. Džaferović je na dužnost tajnika AID-a imenovan početkom februara 1996., s pozicije načelnika Centra službi bezbjednosti Zenica, ali se u obavještajnoj agenciji nije dugo zadržao, do jeseni iste godine. Šefik Džaferović je ubrzo izabran za predsjedavajućeg Skupštine Zeničko-dobojskog kantona i delegata u Domu naroda Parlamenta FBiH.
Mada se Džaferović u posljednjih devetnaest godina bavio parlamentarnim poslovima, njegovu je ratnu biografiju nedavno istraživalo Tužiteljstvo BiH (po prijavi Mirsada Kebe). No, otvori li se ponovno istraga o ubojstvu nekadašnjeg pomoćnika direktora AID-a Nedžada Ugljena (koji je usmrćen u septembru '96.), a sve su prilike da hoće, Šefik Džaferović bi mogao biti jedan od važnijih svjedoka.
Džaferović je, naime, zajedno s tadašnjim tajnikom MUP-a RBiH Željkom Varunekom, bio zadužen za razmjenu "zarobljenika", odnosno polaznika i organizatora (anti)terorističkog kampa na Pogorelici, koje su u februaru 1996. uhapsili vojnici IFOR. Tada je šef iranskog špijunskog punkta u BiH Ali Bajat, koji je bio nadređen iranskim instruktorima, pred Džaferovićem i Varunekom zaprijetio Nedžadu Ugljenu da će zbog upada jedinica IFOR-a u njihovu tajnu bazu kod Fojnice "platiti glavom"?!
Nedžad Ugljen je ubijen sedam mjeseci kasnije, Željko Varunek je umro u novembru 2013. (na njegovom je sprovodu govor održao Bakir Alispahić), a Šefik Džaferović je ostao jedini živi svjedok sukoba pomoćnika direktora bošnjačke tajne službe i iranskih obavještajaca.
Dodajmo tome da je posljednjih dana života Nedžad Ugljen bio pod stalnim nadzorom grupe operativaca iz AID-a, kojima je, po naređenju direktora Kemala Ademovića, rukovodio Teufik Mušić, obavještajac zadužen za "prljave poslove" još iz vremena SDB. Mušić je nakon rata otišao u mirovinu, uz pomoć prijatelja iz službe osnovao je rent-a-car agenciju Neckar, koja je propala kada je ostao bez logističke potpore iz (para)obavještajnih i političkih krugova.
Samozatajni je špijun Teufik Mušić široj javnosti postao poznat u februaru ove godine, kada je ispred zgrade Elektroprivrede BiH pucao na Fejsala Hrustanovića, člana Nadzornog odbora i bivšeg direktora Triglav BH osiguranja, koji je samo pukim slučajem ostao živ.
Osim Šefika Džaferovića, na listama zastupnika završio je i Omer Škaljo, bivši operativac AID-a iz Zenice. Škaljo je završio (anti)terorističku obuku na Pogorelici, ali je poslije raspuštanja kampa najprije raspoređen u federalno Ministarstvo raseljenih osoba i izbjeglica, da bi se poslije kandidirao na izborima. Uspio je izboriti već dva zastupnička mandata u federalnom Parlamentu.
AMIRU AHMIĆU PONUĐENO MJESTO DIREKTORA OSA?
Ratni angažman u SDB-u u Tešnju, a potom u AID-u, bio je glavna preporuka i da se Amir Ahmić instalira na poziciju bošnjačkog oficira za vezu s Haškim tribunalom. Ahmić se u Den Haagu nalazi više od petnaest godina, no kako se njegov mandat približava kraju, njegovo se ime počelo spominjati u različitim kombinacijama.
Navodno su pojedini članovi najužeg rukovodstva SDA predložili da preuzme funkciju direktora Obavještajno-sigurnosne agencije BiH (OSA), ali je on ponudu odbio. Spekulira se da je jedan od razloga kaznena prijava koju je Državna agencija za istrage i zaštitu (SIPA) u ljeto 2013. podnijela protiv Amira Ahmića, njegovog ratnog šefa Šemsudina Mehmedovića i dvojice njihovih suradnika, zbog sumnje da su odgovorni za ratne zločine na području Tešnja.
Ahmić bi se, kako tvrde njegovi znanci, baš kao i Bakir Alispahić, najradije posvetio univerzitetskoj karijeri. Sve su prilike da će i on dobiti angažman na sarajevskom Fakultetu za kriminalistiku.
Za razliku od svojih bivših kolega, nekadašnji direktor AID-a Kemal Ademović svoje je političke ambicije ograničio na Sarajevski kanton. Ademovića su, poslije formiranja Federalne obavještajno-sigurnosne službe (FOSS), stranačke kolege smjestile na poziciju savjetnika federalnog ministra policije, prije nego što se politički angažirao. U proteklom je mandatu bio dopredsjedavajući Skupštine, trenutačno je kantonalni zastupnik i, uz premijera Elmedina Konakovića, najutjecajni političar među sarajevskim SDA-ovcima.
KARADŽIĆEV I MLADIĆEV SVJEDOK
• Edin Garaplija nakon izlaska iz zatvora privatizirao sarajevski Institut za zaštitu od požara
Iako je svojedobno osuđen na 13 godina zatvora, zbog pokušaja ubojstva Nedžada Herende, pripadnika specijalne policijske jedinice Ševe, Edin Garaplija je još jedan bivši obavještajac AID-a, koji je kasnije adekvatno "zbrinut". Predratni sitni kriminalac, u ratu operativac SDB-a i AID-a, koji je jedva završio srednju školu, uspio je nakon izlaska iz zatvora steći golemo bogatstvo, ali i naobrazbu.
Nesuđeni je Herendin ubojica 2007. postao (su)vlasnik sarajevskog Instituta za zaštitu od požara i eksplozija, a potom je promoviran u "eksperta" za protupožarnu zaštitu, sve zahvaljujući Bakiru Alispahiću.
Podsjetimo da je Edin Garaplija, dok je bio u zeničkom zatvoru, i u razgovoru s novinarima i u iskazu haškim istražiteljima, detaljno svjedočio o egzekucijama koje su u ratnom Sarajevu počinile Ševe. Tada je Ademovićev operativac Garaplija kao glavne nalogodavce označio Bakira Alispahića, Fikreta Muslimovića i Envera Mujezinovića, ali je poslije oslobađanja sav teret zločina prebacio na mrtvog Nedžada Ugljena.
Pretpostavlja se kako je promjena Garaplijinog iskaza u izravnoj koleraciji s njegovim naglim poslovnim uspjehom, tajanstvenom privatizacijom Instituta, koji je kasnije imao gotovo pa monopolski položaj u Sarajevu kada je posrijedi protupožarna zaštita. Javna je, naime, tajna da je prilikom ugovaranja poslova između načelnika sarajevskih općina i Garaplijinog Instituta posredovao Bakir Alispahić. No, mračne su tajne iz prošlosti Edina Garapliju nenadano stigle prije dvije godine, kada je najprije pozvan kao svjedok obrane haškog optuženika Radovana Karadžića, a proljetos i Ratka Mladića.
Znakovito je, međutim, da Garaplija nakon skandaloznog svjedočenja pred Haškim sudom nije u Sarajevu razapet na stub srama. Umjesto osude njegovih tvrdnji o zločinima i teroru pripadnika MUP-a i Armije BiH nad građanima opkoljenog Sarajeva, iskaz Edina Garaplije prešutjele su sve boračke organizacije i udruženja ratnih stradalnika?!
ŠPIJUNSKI I GRAĐEVINSKI POSLOVI
Bivši podsekretar SDB-a Jozo Jozić postao građevinski poduzetnik
Nekadašnji podsekretar SDB-a BiH Jozo Jozić, koji je u AID raspoređen nakon što se vratio iz Slovenije (gdje je izvjesno vrijeme u ratu radio u Ambasadi BiH u Ljubljani), poslije odlaska u mirovinu posvetio se građevinskom biznisu. No, i dalje je ostao u bliskim kontaktima s kolegama obavještajcima, s kojima se redovno sastaje na svom imanju u Semizovcu kod Sarajeva. Taj je istureni (para)obavještajni punkt mjesto gdje zajedno kadroviraju i dogovaraju logisticiranje njihovih poslušnika u javnom i privatnom sektoru, nastojeći da po svaku cijenu zadrže svoj utjecaj.
I dok se tata Jozo zvanično bavi građevinskim a nezvanično špijunskim poslovima, kćerka Kristina Jozić je glasnogovornica SIPA.
izvor: slobodna-bosna.ba-37181
Niški specijalac i intelektualac
KO JE JAČI OD BAKIRA Niški specijalac i intelektualac Mirsad Kukić Kukan
• Ovladao je Tuzlanskim kantonom i postat će najmoćniji čovjek u SDA. Ko je taj čovjek i kako je to uspio?
Objavljeno: 05. maj 2015
Dok se vrše tehničke priprema za predstojeći kogres SDA, na terenu se vode vrlo ostrašćene bitke. Posebno su se zakrvavili čelnici općinskih i kantonalnih organizacija u SBK i Neretvanskom kantonu. Sjednice se održavaju po zabitim restoranima koje osiguravaju zaštitari. Bukvalno se lome ruke svakom funkcioneru i budućem delegatu. Samo je jedan čovjek završio sav posao i postao, vjerovatno, najmoćniji čovjek ove stranke.
Dr. sci. Kukić Mirsad rođen je 27. aprila 1958. godine u Banovići Selu, općina Banovići. Stalno nastanjen u Banovićima. Zaposlen u Rudnicima mrkog uglja Banovići od 1986. godine, a od 1996. do 2001. godine nalazi se na mjestu generalnog direktora Rudnika mrkog uglja Banovići. Od 2006. godine obnaša dužnost pomoćnika direktora društva za strateški razvoj i istraživanje tržišta.
Jedan je od osnivača SDA BiH, organizator otpora u BiH i jedan od osnivača Patriotske lige. Danas obnaša dužnost predsjednika OO SDA Banovići. Član je Kantonalnog odbora SDA Tuzla, član Glavnog odbora SDA BiH i član Predsjedništva SDA BiH
U privredi se ističe značajnim razvojnim projektima u oblasti razvoja Rudnika Banovići uključujići i projekte izgradnje, Termoelektrane Banovići, tvornice cementa i tvornice građevinskog materijala, dok je njegov politički život obilježen uspješnim izbornim rezultatima SDA u Banovićima, čiji je procent prelazio čak 90%. Po zanimanju je doktor tehničkih nauka.
Ovako izgleda njegova "iščetkana" bigrafija na zvaničnom web-sajtu SDA. Međutim, koliko se ističe da je intelektualac toliko se krije da je bio niški specijalac u JNA, da je (su)vlanik spomenutih rudnika i kao takav enormno bogat čovjek, te da je u "duši" komunista koji danas vlada na vrlo despotski način od Karaule do Semberije koristeći se iskustvima Edvarda Kardelja kao i Nikolaja Čaušeskua.
U izravnom je sukobu sa Bakirom Izetbegovićem i prozrio je njegovu namjeru da ga eliminira preko Demokratske fronte dodjelivši ministarstvo enegertike ovoj stranci, bez obzira na prethodno poslatu i javno obznanjenu rudarsku-sindikalnu ucjenu. Stoga je Kukić prepustio Izetbegoviću da vlada "zelenom buržoazijom" u Sarajevu, znajući da će od njega morati tražiti dozvolu ako nekad bude poželio preći Karaulu.
izvor: thebosniatimes.ba-97
