Hrvati u BiH okovani UDBaškim prstenom Bariše Čolaka
Milorad Ulemek-Legija, gost Bariše Čolaka nakon ubojstva Zorana Đinđića
Direktive Stanka i Drage Čolaka
• Pravosudnu karijeru Bariše Čolaka, prijeratnog "sudije Opštinskog suda u Lištici", osmislili i u djelo proveli njegovi bliski rođaci - Stanko i Drago Čolak, inače visokorangirani kadrovi jugoslavenskog SDB. Njima nije bio problem "maloga Barišu" vrbovati za suradnika SDB, još dok je krajem sedamdesetih godina prošlog stoljeća bio student u Mostaru
Objavljeno: 20. okt/lis 2015
Uzevši u obzir trenutnu situaciju i položaj Hrvata u BiH, koja se može jednom riječju nazvati katastrofalnom, analiziramo i čitateljstvu pokušavamo dočarati prosrpsku i probošnjačku mrežu, nažalost, visokorangiranih Hrvata u BiH. Na čelu mreže, to je od prvog dana jasno, nalazi se Bariša Čolak.
Iz teksta će biti razvidno kako djeluje mreža, koju je po naputcima iz Beograda, Čolak izgradio u BiH, a njezini kraci sežu i do Zagreba.
Prema tvrdnjama dobro informiranih diplomatskih krugova u Sarajevu, nedoumice oko političkog kursa najveće hrvatske stranke u BiH, HDZ BiH, pojavile su se samim dolaskom Bariše Čolaka na mjesto čelnika stranke. Inače, Čolak trenutno obnaša dužnost predsjedavajućeg Doma naroda BiH.
No, u samom početku Čolakovog preuzimanja stranke, tome nije pridavana gotovo nikakva pozornost, jer je u to vrijeme fokus diplomatskih i obavještajnih zajednica bio usmjeren na bitne probleme koji su se odnosili na Hrvatsku Samoupravu (koju su Čolak i ekipa u startu svjesno osudili na propast), Hercegovačku banku i Eronet.
Sve navedene aktivnosti su se vezale uz ime Ante Jelavića koji je, unatoč činjenici da je bio nebitan oficir JNA, u javnosti predstavljen kao desničar, tvrdolinijaš, a čak ga se proglašavalo i ekstremnim - iako svi znaju da je JNA napustio prilično kasno u odnosu na većinu Hrvata koji su tamo službovali.
Ključna uloga "klana" Čolak
Obzirom da je, ispostaviti će se zakulisnim i perfidnim ciljevima, Jelavić nosio "hipoteku" iz JNA, određeni krugovi su se dali u potragu za osobom koja bi naslijedila Jelavića, a bila bi sklona dijalogu, kompromisu i bespogovornom odrađivanju svih poslova koje nametne međunarodna zajednica.
Izbor je tako pao na Barišu Čolaka, prijeratnog "sudiju Opštinskog suda u Lištici", čiju su pravosudnu karijeru osmislili i u djelo proveli njegovi bliski rođaci - Stanko i Drago Čolak, koji su inače bili visokorangirani kadrovi jugoslavenske Službe državne bezbednosti. Njima nije bio problem "maloga Barišu" vrbovati za suradnika SDB, još dok je krajem sedamdesetih godina prošlog stoljeća bio student u Mostaru.
Čolak je još u vrijeme rata instaliran u tadašnju Vladu HZHB uz svesrdnu pomoć Ivana Bandića, prvog rođaka zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića. Ivan Bandić je trenutno konzul RH u Tuzli, a blizak je prijatelj i bivši suradnik u zločinima Josipa Perkovića. Čovjek koji, najvjerojatnije, u RH "pokriva" Bandića, trenutni je šef operacija SOA, Miro Musić.
Naime, svi navedeni su bili suradnici Udbe specijalizirani za "borbu protiv ustaške emigracije i katoličkog klera".
Bariša Čolak je još u Vladi HRHB na čelo SIS postavljen izravno iz beogradskog kabineta svog rođaka Stanka Čolaka. Prema istom scenariju, nakon gašenja HRHB, obitelj Čolak dovodi svog pulena Barišu na mjesto predsjednika Vlade Zapadno-hercegovačke županije ZHŽ, u kojoj Hrvati čine više od 95 posto pučanstva.
Dok je vladao županijom, Čolak je najviše ostao upamćen po tome, što je na ključne pozicije rasporedio ljude od povjerenja Stanka i Drage Čolaka.
Produžene ruke klana Čolak su pogodovale svojim prijeratnim, ratnim, a vidimo i današnjim kadrovima.
Međutim, Bariša Čolak se toliko osilio, obzirom da je imao moćnu špijunsku mašineriju iza sebe, da je Mesnoj industriji Lijanovići (prešutno) odobrio da zakonom određeno platežno sredstvo (valutu BiH), zamijeni obiteljskim bonovima koje je nadzirala isključivo obitelj Ivanković-Lijanović, pa je tako stvorena privatna valuta, što je nezabilježeno u bilo kojoj imalo normalnoj državi.
No, i laicima je bilo jasno da Čolakova "misija" nije bila jačanje i ekonomski uspon županije, već privatizacija državne imovine.
Potvrda o tome leži u činjenici da je Čolak na čelno mjesto Agencije za privatizaciju u županiji, ustoličio Ružu Soptu, jako blisku Stanku i Dragi Čolaku, ali i Slobodanu Božiću-Bobi, također miljeniku Čolakovih i zadnjem prijeratnom šefu mostarskog Centra SDB.
Relacija Beograd-Mostar-Široki Brijeg
Neuspjela "beatifikacija" Bariše Čolaka
Mediji, koji su svi bili pod izravnim nadzorom klike na relaciji Beograd-Mostar-Široki Brijeg, stvarali su o Bariši Čolaku sliku osobe koja će demokratizirati HDZ BiH, te u djelo provoditi i jačati postdaytonske aktivnosti.
No, dolaskom na čelo stranke, Bariša Čolak (slučajno!?) postaje ministar sigurnosti BiH, što mu je širom otvorilo vrata za dovršetak obiteljske "domaće zadaće". Naravno, na sva ključna državna i entitetska mjesta u BiH imenuju se osobe po izravnoj direktivi Stanka i Drage Čolaka. Drago Čolak je, inače, i jedan od direktora tvrtke "Grafotisak" iz Gruda.
Da je Bariša Čolak bio i ostao lutka na koncu rodbine i "službe", zorno dokazuje podatak da je na Sabor HDZ BiH pozvao izaslanstvo Komunističke-radničke partije NR Kine.
Da nije smiješno bilo bi žalosno - kineska partija je izgleda azijska "sestrinska stranka" HDZ BiH!?
Neki od bliskih suradnika Bariše Čolaka tvrde da je morao pozvati "braću Kineze", jer je stigao usmeni nalog Stanka Čolaka iz Beograda, koji je nešto ranije boravio u Kini. Srbijanski mediji su u to vrijeme izvijestili kako je Stanko Čolak tamo boravio u svojstvu instruktora tajnih službi NR Kine.
No, prema našim saznanjima, prioritet Čolakovog boravka u Kini, bilo je otvaranje tržišta kineskim proizvodima u svim državama bivše države.
Naravno, nakon toga su uništeni svi koji su nešto proizvodili, poglavito u RH i BiH.
Kontroverzna ubojstva uz koja se veže ime Bariše Čolaka
Uloga Bariše Čolaka je jako zanimljiva, bolje reći i više nego čudna u događanjima nakon ubojstva premijera Srbije Zorana Đinđića. Naime, pod pritiskom uhićenja i istraga, gotovo cijela srbijanska kriminalna struktura tada se preselila na prostor BiH - na "teren" Stanka Čolaka - ali i na prostor RH koji je pak nadzirao Josip Perković, bivši visokorangirani agent SDB-a bivše države koji se sada nalazi na "odmoru" u Njemačkoj zbog sumnje u umješanost u ubojstvo Stjepana Đurekovića.
Perković je odavno štićenik i intimus Stanka Čolaka, a taj dvojac i njima bliski ljudi, organizirali su prebacivanje i razmještaj srbijanskih kriminalaca u BiH i RH. Zasigurno najpoznatiji srbijanski kriminalac osuđen zbog organiziranja i za ubojstvo Zorana Đinđića, Milorad Ulemek-Legija, nekoliko dana je proveo i u Zapadno-hercegovačkoj županiji, nakon čega je, prema našim saznanjima, uz pomoć tada čelnih ljudi MUP-a ZHŽ, ušao u RH bez ikakvih problema.
Bariša Čolak je, izvan svake sumnje, bio upoznat sa svim aktivnostima preko Beograda i pijuna koje je preko njega u BiH instalirao Stanko Čolak!
Plodovi ljubavi Dragana Čovića i Milorada Dodika
Našavši se između beogradskog i hercegovačkog Čolaka s jedne, te Dodika i Novića s druge strane, Dragan Čović je postao beogradski pijun i realizator rusko-srpske politike koja ima za cilj potpunu destabilizaciju BiH, njezino cijepanje i u konačnici - kompenziranje Srbiji, tako da se zločinačka tvorevina Republika Srpska pripoji Srbiji.
Spomenuti dvojac, Ivan Bandić i Miro Musić su, zahvaljujući utjecaju na Dragana Čovića, na mjesto zamjenika sigurnosti BiH uspjeli "progurati" Tuzlaka, Miju Krešića.
Krešić je, inače, bivši oficir KOS JNA i nositelj najvećeg muslimanskog ratnog odličja "Zlatni ljiljan" kojega je zavrijedio za "posebne zasluge" koje je stekao u akcijama ubojstava i protjerivanja Hrvata u hrvatskim enklavama Vareš i Kakanj.
Isto tako su Bandić i Musić, uz svesrdnu pomoć Mladena Alpeze, Ivice Primorca i neizostavnog Bariše Čolaka, na ključnu hrvatsku poziciju u Obavještajno sigurnosnoj agenciji BiH OSA, pokušavali "instalirati" Zorana Kapetanovića-Zoku.
Kapetanović je u vrijeme rata bio pratitelj generala Tihomira Blaškića, a istodobno je bio i korisnik specijalnog telefona muslimanske obavještajne službe AID, tijekom 1993. godine.
Čvrsta suradnja Čovića i Dodika
Dolaskom Dragana Čovića na čelo HDZ BiH, ta "Judina politika", ne da se nastavila, već je i ojačana. Tome je pridonijela prijateljsko-poslovna suradnja Čovića i Milorada Dodika za koju se osnovano sumnja da je "cementirana" pod palicom srbijanske obavještajne službe BIA i kadrova KOS JNA, koji Čovića poznaju još iz vremena kad je bio angažiran u KOS-u, u nekadašnjem gigantu "Vazduhoplovne industrije Soko", u kojem je Čović bio desna ruka tadašnjeg direktora Novice Đurića, pukovnika KOS.
Izvori iz vrha HDZ BiH, koji su kroz stranku pokušavali interese hrvatskog naroda u BiH staviti u prvi plan, tvrde da se Čović nekoliko puta pokušao "riješiti" Bariše Čolaka. Naravno, bezuspješno, jer bi Bariša odmah poslao "SOS" svom pokrovitelju u Beogradu.
No, Čovića je u tim pokušajima sprječavao i Milorad Dodik, skupa sa svojim špijunskim pokroviteljem Sredojem Novićem, koji je također na izravnom linku sa Stankom Čolakom i ostalom obavještajnom klikom.
Međutim, Čovića su u nakani da makne Barišu Čolaka sputavali i krugovi bliski nekadašnjem vodstvu HDZ BiH, koje je Bariša Čolak pokrivao u mutnim poslovima. Navesti ćemo samo primjer Miroslava Rupčića, vlasnika tvrtke "MRM", kojemu je Bariša Čolak "namjestio" posao nabavke skupocjenih vozila za Ministarstvo pravosuđa BiH, kojem je (nažalost) bio na čelu.
Kako bi mu se revanširao, Rupčić je suprugu Bariše Čolaka "počastio" skupocjenim passatom, ali ne preko svoje, već preko sarajevske tvrtke "AC Quattro", vlasnika Bakira Alispahića.
Alispahić je pak pripadnik muslimanske obavještajne službe AID i jedan od organizatora zloglasnog terorističkog kampa "Pogorelica" u kojem su obučavani domaći islamski teroristi, ali i oni pristigli iz arapskih zemalja.
Nakon što su ga detektirale zapadne obavještajne službe i nakon upada snaga IFORA-a 1996., kamp u kojem je sijano "sjeme zla" je - zatvoren.
Dragan Čović - Beogradski Pijun
Čović je na mjesto, koje je preko zločinačko-udbaških veza ipak prigrabio Bariša Čolak, namjeravao postaviti svoju miljenicu (u svakom pogledu) - Borjanu Krišto iz Livna. Krišto je, osim što je blago rečeno bliska sa Čovićem, poznata i kao "vrsna pravna stručnjakinja" za sumnjive privatizacije i uništavanje firmi (Livno Bus).
Borjanu Krišto, oni upućeniji, a posebno ljudi iz Livna koji znaju sve o njenom političkom uzletu kao mlade komunističke uzdanice, također povezuju s beogradskim zlotvorom Stankom Čolakom.
Našavši se između beogradskog i hercegovačkog Čolaka s jedne, te Dodika i Novića s druge strane, Dragan Čović je postao beogradski pijun i realizator rusko-srpske politike koja ima za cilj potpunu destabilizaciju BiH, njezino cijepanje i u konačnici - kompenziranje Srbiji, tako da se zločinačka tvorevina Republika Srpska pripoji Srbiji, kojoj je pak već odavno jasno da je Kosovo neovisna država.
"Zelena transverzala" i turistički "bum"
Ako pretpostavimo da se scenarij pripojenja RS-a Srbiji i dogodi, to znači da Čović svjesno žrtvuje Hrvate iz Središnje Bosne (Hrvati Posavine su davno već prodani) tako da bi ostalo svega desetak općina uz samu granicu s Hrvatskom.
Osim toga, džamahirija, koja se izvan svake sumnje stvara u BiH, došla bi na samo tridesetak kilometara zračne linije od npr. Makarske, dok je Neum već okružen budućim naseljenicima jer su milijune četvornih metara u zadnjih petnaestak godina kupili "arapski investitori".
Tako i postaje potpuno jasno da će upravo ovih mjeseci, pri povratku u Tursku (Erdogan ih, eto, željno iščekuje) nekoliko desetina tisuća Sirijaca ostati u BiH i na taj način poslužiti realizaciji već odavno zamišljenog muslimanskog projekta, poznatijeg pod nazivom - "Zelena transverzala"!
Takav scenarij, sigurno je, ne odgovara zapadnoj civilizaciji, a najmanje politici SAD, jer bi potpuni nadzor na tim prostorima preuzela Rusija, skupa sa sve moćnijom i gospodarski ojačanom Kinom.
Je li Republici Hrvatskoj u interesu da joj džamahirija dođe toliko blizu, pa i u samo zaleđe Dubrovnika? Za sada i dalje ostaje nejasan odgovor! Kako po benevolentnosti hrvatskih političara, tako i nezainteresiranosti hrvatske obavještajne zajednice koja (ne)svjesno dopušta da Hrvate u BiH, kad je obavještajni milje u pitanju, predstavljaju bivši suradnici UDBe i AID - kojima je hrvatstvo isključivo zanimanje.
I ništa više od toga!
Ovih dana je hrvatski ministar turizma najavio turistički "bum" iduće godine.
No ostaje nejasno je li mislio na - "bom" ili "booooom!"
Ovo drugo je sve izglednije, iz dana u dan...
Dolkići - Slučaj braće Šimić iz Gruda
Da bi kadrovi beogradskog moćnika, "Hrvata" Stanka Čolaka (o kojemu smo dosad napisali samo dio "trojanske" biografije) mogli djelovati, u BiH je trebalo (to nije bio problem) u pravosuđu, politici i gospodarstvu stvoriti paradržavne poluge moći i pomno isplanirano - uklopiti ih u zakonske okvire.
Taj paralelni sustav je već više od dvadeset godina na djelu što je postala sasvim normalna pojava u nenormalnoj državi. Podrazumijeva se.
Riječ je o svojevrsnoj kompenzaciji, na način da osobe iz državnog sustava štite kriminal, a osobe iz kriminalnog miljea s kojima su poodavno povezani, zauzvrat im pružaju neku vrstu osobne zaštite.
Pri tome, to je odavno jasno, dijele plijen koji se mjeri u milijunima eura. I tako iz dana u dan, iz godine u godinu, iz desetljeća u desetljeće. A ušli smo i u novo stoljeće...
Jedan od najlakše dokazivih primjera je grudski dvojac Šimić (braća Mate i Blago) iz mjesta Borajna kod Gruda. Obojica trenutno izdržavaju zatvorske kazne zbog dugogodišnje torture i kriminala koje su činili na području cijele Zapadne Hercegovine, a bili su povezani s kriminalcima iz čitave "regije".
Riječ je o dvojici kriminalaca s dosijeima na kojima bi im pozavidjela puno poznatija i "viđenija" gospoda s one strane zakona. Braća Šimić, u narodu poznatiji kao "Dolkići", dugo godina su slovili kao zaštićena vrsta, jer je i pučkoškolcima bilo jasno da se "djelatnosti" kojima su se bavili, nisu mogle provoditi bez debelih veza u tužiteljsko-pravosudnim krugovima. A radilo se o miniranjima kuća, iznudama, ucjenama, trgovini opojnim sredstvima, trgovini ukradenim motornim vozilima, pokušajima ubojstava i prijetnjama, kojima se Tužiteljstvo BiH bavilo dugi niz godina, ali inertno i puževim koracima. Na kraju se uspostavilo i zašto.
Pitanja i dileme koji su cijelo vrijeme bili prisutni vezano za braću Šimić, u istražnom postupku su isplivale na površinu i dale odgovore, a o njima je uostalom pučanstvo u BiH "El Doradu" - godinama i nagađalo.
Izvori bliski istražnim organima BiH tvrde kako je cijeli niz policijskih službenika, djelatnika obavještajno-sigurnosnih agencija, tužitelja, sudaca, visoko rangiranih političkih i pravosudnih dužnosnika, pa i jedan direktor Kazneno-popravnog zavoda - duboko involviran u zataškavanju kriminala braće Šimić.
Zdravko Raič - "Đavolji odvjetnik"
Općinski sud u Ljubuškom donio je 15. 10. 2010. godine prvostupanjsku presudu, kojom je Mate Šimić osuđen na kaznu od tri godine i osam mjeseci zatvora, zbog krađe i trgovine ukradenim vozilima. Vozila su bila ukradena na području BiH, Hrvatske, Austrije i Njemačke. Neka od njih bila su u vlasništvu međunarodnih institucija koje djeluju u BiH, a velik broj vozila bio je i na listi traženja koju je raspisao Interpol.
Zanimljiva je krađa VW passata registarskih oznaka IL-3FGT koja se dogodila u srpnju 2005. u Travniku. Vozilo je bilo u vlasništvu Nikole Lovrinovića, donedavno zamjenika predsjednika HDZ BiH.
Javna je tajna da se Lovrinović nije slagao s podaničkom politikom koju vode Bariša Čolak i Dragan Čović, pa je Lovrinović "nogiran" s dužnosti u HDZ BiH - a na njegovo mjesto je, gle čuda, ustoličena - Borjana Krišto.
Za Krišto smo već pisali da je miljenica beogradskog i širokobriješkog Čolaka. Dragan Čović nikada nije krio da mu je gospođa Krišto srcu mila, pa je i logično da bude odmah - ispod njega.
Indikativno je da je prema Borjani Krišto jako pažljiv i stari UDBaš Stanko Čolak. Uzmemo li u obzir činjenicu da je Stanko Čolak oženjen Srpkinjom iz sela Crni Lug kod Bosanskog Grahova iz kojeg je "poteklo" najviše generala u bivšoj JNA i da je svoju karijeru započeo upravo u Livnu kao načelnik centra SDB.
Možda bi gospođa Krišto mogla pojasniti u kakvim je odnosima bila s tim hrvatskim izrodom?
Međutim, za slabije upućene uslijedio je šokantan obrat vezan za presudu braći Šimić od 15. 10. 2010. godine. Tada je, naime, Žalbeno vijeće Županijskog suda u Širokom Brijegu (članovi - Gordana Pažin, Dragica Šimić i Mile Zeljko), 28. 5. 2012. poništilo prvostupanjsku osuđujuću presudu i naložilo da se svi istražni dokazi vrate Mati Šimiću, ignorirajući tako činjenicu da se među vozilima (koja su u najvećem broju rastavljena u dijelove) - nalaze i ona za kojima je tragao Interpol!?
Posebno je zanimljivo da je odvjetnik Mate Šimića bio Zdravko Raič iz Mostara (ujedno i član Visokog i tužiteljskog vijeća BiH-VSTV BiH), a tužitelj Ljiljanko Naletilić, kojega je majka Mate Šimića u svom iskazu navela kao osobu kojoj je njezin sin redovito davao mito, kroz razne materijalne koristi.
Naletilić je, uzgred rečeno, tužitelj u narodu poznatiji kao "balzamiran" jer je, prema našim saznanjima, tek ove godine otišao u mirovinu s gotovo punih 75 godina života. Također, Malzamirani ili "mlađahni" tužitelj je dugogodišnji bliski prijatelj sa Stankom, Barišom i Dragom Čolakom. Koincidencija? Teško!
Također se mora istaći da je odvjetnik Raič branio Matu Šimića na preporuku Bariše Čolaka.
Nikakvo čudo, jer se prigodom uhićenja Mate Šimića, kojeg su uhitili pripadnici Federalne uprave policije FUP i izuzimanja dokaznog materijala, u imeniku njegova mobitela nalazio broj označen kao "Bare".
Provjerama brojeva i kontakata, utvrđeno je da je "Bare", u stvari, broj mobitela - Bariše Čolaka. Nadimak "Bare" koriste samo bliski prijatelji negdašnjeg "sudije Opštinskog suda u Lištici" - pa je kristalno jasno da je sa Šimićem bio u prijateljskim odnosima.
Đavolji poslovi
Na presudu Županijskog suda je sutkinja Općinskog suda u Ljubuškom, Katica Artuković, uputila žalbu Visokom sudskom i tužiteljskom vijeću BiH (VSTV BiH), nakon čega ju je telefonom nazvao osobno Zdravko Raič, te joj je prijetećim tonom rekao da ubuduće neće imati "njegovu ruku" u VSTV BiH i da će svojim autoritetom utjecati da joj se uskrati povjerenje!?
Iz svega navedenog je razvidno na koji način, osobni odvjetnik Dragana Čovića, rješava predmete pred sudovima.
Logično je pitanje, jesu li istim scenarijem iz sudskog predmeta "Eronet" nestali ključni dokazi protiv Čovića, nakon čega je oslobođen optužbi?
Za slabije upućene, dokumenti su nestali na putu iz Tužiteljstva Hercegovačko-neretvanske županije do Općinskog suda Mostar, koje dijeli svega stotinjak metara zračne linije.
Vjerojatno je puhala orkanska bura...
Šimić u milosti Zelenike, direktora KPZ
U predmetu optužbe protiv Mate Šimića zbog insceniranog napada na ovlaštene policijske službenike Petra Brnadića i Tonija Primorca, vođenom 2010. pred Općinskim sudom u Ljubuškom, također je po preporuci Bariše Čolaka okrivljenoga zastupao Borislav Čuljak, odvjetnik iz Širokog Brijega.
Riječ je o bliskom prijatelju (navodno i kumu) Bariše Čolaka, koji je otprilike u isto vrijeme postao sudac, kada i Čolak. Iako i u obitelji Borislava Čuljka postoji osoba čiji je policijski dosje gotovo identičan onome kojeg je imao i tada pritvoreni Šimić, to Bariši Čolaku nije bilo važno.
Čolak je, da podsjetimo, svojedobno imenovao Čuljka za predsjednika Općinskog suda u Širokom Brijegu.
Nakon što je ga je OHR smijenio s dužnosti koju mu je namjestio prijeratni "drug sudija Čolak", Čuljak se nekoliko godina bavio odvjetničkim poslom, a početkom travnja 2014., opet na prijedlog Bariše Čolaka i uz svesrdnu pomoć člana VSTV Zdravka Raiča, imenovan je za tužitelja u Tužiteljstvu Zapadno-hercegovačke županije (opet Široki Brijeg). Tragikomedija!
U vrijeme dok se nalazio u pritvoru, a prema iskazima njegove majke i bivše supruge, jedan od braće Šimić je posjedovao mobilni telefon s kojim je iz zatvora komunicirao sa svojom sadašnjom suprugom Draganom Topalović. Ona je po suprugovim nalozima obavljala sve već uhodane poslove u vrijeme dok su se on i brat, uhićeni u akciji "Meteor", nalazili u pritvoru.
Posjedovanje mobilnog telefona u pritvorskoj jedinici KPZ Mostar, prema navodima iz istrage, Šimiću je omogućio osobno direktor zavoda, Romeo Zelenika, sin Petra Zelenike, prijeratnog milicajca, a sadašnjeg predsjednika Udruge dragovoljaca HVO Mostar i bliskog prijatelja i suradnika - Dragana Čovića.
Kao protuuslugu, Šimić je Zeleniki na korištenje dao svoj stan u Mostaru, opremljen ukradenim namještajem, u kojem su se odvijale orgije s profesionalnim prostitutkama, a sudeći prema nekim informacijama, podvođene su i maloljetnice za političko-policijsko-pravosudnu klijentelu.
Dodatno, luksuznije opremanje stana u skladu sa Zelenikinim željama, izvela je Šimićeva supruga Dragana Topalović. Ona je te navode potvrdila i u iskazu koji je dala istražnim organima.
Dragana Topalović je neko vrijeme radila u kafiću u Posušju i u to vrijeme je bila intimna s jednim od čelnih ljudi MUP ZHŽ. No, o tome podrobnije u idućem nastavku...
Kad tužitelj postane branitelj...
Idila između Zelenike i Šimića je munjevito napredovala, pa su Šimići čak koristili i njegov automobil. Riječ je o mazdi, registarskih oznaka 658-T-928, registriranoj na ime direktora KPZ Mostar, Romea Zelenike. Materijali iz istrage potvrđuju da su Šimići vozilo koristili od 18. 12. do 26.12. 21012. godine. Točnije, do datuma kada ih je na neobjašnjiv način pustio na slobodu tužitelj Saša Sarajlić, iako je cijela akcija pripremana i vođena više od godinu dana.
Tužitelj Sarajlić (o njemu ćemo tek pisati koga je sve štitio i na koji način) je i sam od početka bio uključen i rukovodio je svim istražnim radnjama i aktivnostima usmjerenima na tu međunarodnu kriminalnu grupaciju, koju sačinjavaju skupine iz BiH i inozemstva.
No, Sarajlić je, unatoč svim materijalnim dokazima zapljenjenim u akciji "Meteor" (nekoliko kilograma opojne droge skunk, veće količine oružja, bjanko dokumentacija za krivotvorenje papira o vozilima, zapljena dijelova za više od dvije stotine vozila), postupio kao da nije tužitelj, već - branitelj braće Šimić.
Određeni krugovi bliski stranci SDA koju vodi sin pokojnog Alije Izetbegovića, ne isključuju mogućnost da je, u dogovoru s vrhom HDZ, u sve umiješan i visokorangirani dužnosnik SDA BiH, Asim Sarajlić.
U ovoj državi ništa nije nemoguće, pa tako niti da je paralelno sa zakonitom, vođena i operacija koju bi mogli nazvati - "Meteor vs. Sarajlići"!
izvor:
