Fudbalski teren po cijeni garaže
OTKRIVAMO: Kako je reis Mustafa Cerić postao vlasnik šestosobnog stana za 25.901 KM
Po ugovoru, cijena stana je 25.901 KM, što znači da je Cerić kvadratni metar stana platio 121 KM
• Dani posjeduju kompletnu dokumentaciju koja otkriva kako je reis Cerić postao ponosni vlasnik 237 kvadrata u centru Sarajeva
• Već godinama traje bespoštedna bitka efendije Cerića i Vakufske direkcije za dio stambenog fonda u općinama Stari Grad i Centar Sarajevo: uprkos zakonima i sudskim odlukama, višedecenijskim stanarima je onemogućen otkup - dok jedne istjeruje iz stanova, Cerić sebe i svoju porodicu stambeno zbrinjava
Objavljeno: 21. jan 2008 | Vildana Selimbegović, DANI br. 554
Mustafa Cerić je rođen 1952. godine u Velikom Čajnu kod Visokog. U svom rodnom mjestu završio je osnovnu školu, a u Sarajevu Gazi Husrev-begovu medresu (1972). Šest godina kasnije diplomirao je na Univerzitetu al-Azhar u Kairu da bi, nakon toga, tri godine radio kao imam u Gračanici i 1981. otišao u Chicago: uporedo s dužnošću imama u Islamskom kulturnom centru u Chicagu, završava postdiplomski studij iz islamske teologije i doktorira 1986. godine. Potom se Mustafa Cerić vraća u bivšu Jugoslaviju na mjesto imama Zagrebačke džamije, gdje ostaje narednih pet godina i odakle 1991. odlazi u Maleziju.
Rođeni Sarajlija od '93.
Ratne, 1993. godine, Mustafa Cerić po prvi put biva izabran za reisa Islamske zajednice BiH. U njegovoj službenoj biografiji stoji da je naredni izbor za reisa bio 1998. - u međuvremenu je primio menšuru - a treći reisovski mandat je dobio 2005. godine.
Efendija Cerić je oženjen, ima dvije kćerke i sina, zavidan broj učešća na različitim međunarodnim simpozijima (redovan je sudionik Svjetskog ekonomskog foruma u Davosu), dobitnik je jednog domaćeg priznanja (Gazi Husrev-begove nagrade koju dodjeljuje Gazi Husrev-begova medresa) i tri međunarodna (jednog za širenje islama1997. i dva za politički angažman), autor je jedne knjige na engleskom jeziku (Roots of Synthetic Theology in Islam, 1995. u Kuala Lumpuru) i jedne na bosanskom jeziku (Vjera, narod, domovina, 2002. u Sarajevu), izuzetno je aktivan u političkom životu zemlje ("Definitivno, najmoćnija politička faca u bošnjačkom narodu", Milorad Dodik o efendiji Ceriću, Dnevni avaz, 19. 1.2008.) i sklon prodikama o moralu.
Njegov najeksponiraniji javni kritičar u Bosnii Hercegovini - Mustafa Spahić - uoči Nove, 2008, javno se odrekao nagrade koja mu, po slovu zakona i pravilniku Rijaseta, za 30 godina rada u IZ BiH pripada: profesor Gazi Husrev-begove medrese i hatib džamije Čobanija, vraćajući 500 KM zbog teške materijalne situacije u kojoj se nalaze njegove kolege diljem BiH, svoj je čin obrazložio na sljedeći način:
Ja se samo u ovom konkretnom slučaju ponašam u skladu sa onim načelom kojeg učenicima na času Etike ponavljam: nije moralno sve što nam po zakonu pripada. Ovo je prilika da to načelo u praktičnom životu konkretno na sebi testiram i primijenim -- Mustafa Spahić
Dani su istražili kako efendija Cerić u praktičnom životu i na sebi primjenjuje ono što svako malo javno propovijeda.
Prije nekoliko mjeseci objavili smo Pravilnik o radu reisul-uleme i njegovog zamjenika, po kojem je plaća reisa strogo čuvana tajna: njezinu visinu određuje Rijaset koji snosi i sve troškove putovanja efendije Cerića (a da ih nije malo, svjedoči ovomjesečni raspored: 14. januara efendija je boravio na konsultativnom sastanku u Abu Dabiju, a 17. i 18. u Londonu), kao i troškove reprezentacije i službenog Mercedesa. Posebna stavka pravilnika su "pojedinačne isplate" koje reis do 2.000 KM jednostavno potpisuje, a dužan je da o onima do 10.000 KM "zatraži odgovarajući zaključak na prvoj narednoj sjednici Rijaseta"?!
Istim pravilnikom je regulirana i penzija reisa koja ima da bude u rangu najviše u državi, a Rijaset je taj koji će do kraja reisovog života namirivati razliku u odnosu na penziju koja bude određena rješenjem Fonda PIO/MIO FBiH. Rijaset će se o Ceriću brinuti i nakon njegove smrti: u pravilniku piše da snosi troškove dženaze, ukopa i podizanja odgovarajućih nišana.
ŠEST SOBA ZA ŠEST GODINA
Odmah po preuzimanju dužnosti reisul-uleme, Mustafa ef. Cerić bacio se na pronalaženje odgovarajućeg stambenog prostora za sebe i svoju porodicu. Bilo je to 31. avgusta 1993. godine, da bi šest godina kasnije, zajedno sa suprugom Azrom, postao vlasnik ovog fudbalskog terena od 213 kvadratnih metara i garaže od 23 kvadratna metra!
Za ovozemaljske pogodnosti reis Cerić se pobrinuo sam. Odmah po preuzimanju dužnosti reisul-uleme, bacio se na pronalaženje odgovarajućeg stambenog prostora za sebe i svoju porodicu, te se smjestio u stan od "6 + više soba, kuhinje i pomoćne prostorije" u današnjoj ulici Hazima Šabanovića. Bilo je to 31. avg 1993. godine, da bi šest godina kasnije, zajedno sa suprugom Azrom, postao vlasnik ovog fudbalskog terena od 213 kvadratnih metara i garaže od 23 kvadratna metra!
Kad je mogao Rato, što ne može Mustafa!
Stan u koji se Cerić uselio zapravo je kuća - sagrađena kao zasebna stambena jedinica 1960. godine i u njoj je do svoje smrti, 1987., živio Rato Dugonjić, dugogodišnji visoki partijski i funkcioner RBiH i SFRJ. Uprkos zavidnoj moći koju su posjedovali komunistički funkcioneri onoga vakta, Dugonjiću ni na um nije palo da stan uknjiži kao svoje vlasništvo, pa čak nijedna od njegove tri kćeri nije naslijedila stanarsko pravo.
Stan je, po dokumentima koje posjeduju Dani, 1990. ostao prazan i tada ga Predsjedništvo SRBiH, koje je zastupao tadašnji generalni sekretar Nijaz Mutevelić, mijenja sa GIK Hidrogradnja Sarajevo, koje je u ovom ugovoru zastupao tadašnji generalni direktor Miloš Janković.
Hidrogradnja je za ovu šestosobnu poslasticu dala dva troiposobna stana - jedan u ulici Svetozara Markovića veličine 97,2 kvadratna metra i drugi na Višnjiku (Takovska) veličine 91,65 kvadratnih metara. No, i Hidrogradnja i Predsjedništvo SRBiH ostali su nosioci prava raspolaganja, upravljanja i korištenja nad stabenim odnosima radnika GIK Hidrogradnja Sarajevo.
Ratnog 12. novembra 1993. godine, dok su ljudi ginuli po ulicama, Islamska zajednica BiH traži od Općine Centar Sarajevo urbanističku suglasnost za izgradnju dvorišne ograde oko budućeg šestosobnog Cerićevog stana
12. novembra 1993. godine Islamska zajednica BiH traži od Općine Centar Sarajevo urbanističku suglasnost za izgradnju dvorišne ograde oko ovog objekta! Iz rješenja koje uprkos ratnim dejstvima već 2. dec 1993. godine potpisuje Kenan Šahović, tada pomoćnik ministra za urbanizam u Općini Centar, vidljivo je da se radi o "stambenom objektu sa širokim pojasom oko objekta predviđenim za zaštitno zelenilo".
Uz objekt već postoji masivna ograda, a kako je "prema regulacionom planu naselja Bjelave-Nemanjina predmetni objekat predviđen za zadržavanje sa dogradnjom sprata i širokim pojasom zaštitnog zelenila prema susjednim objektima", utvrđeno je da nema nikakve smetnje za izgradnju, odnosno produžetak postojeće ograde. Po priloženim dokumentima, koji trebaju poslužiti za iskoličavanje nakon što stranka dobije odobrenje za gradnju, ograda se pravi po dimenzijama 37,6 x 33 x 48 x 17 x 18 metara, a njezina visina iznosi jedan, odnosno 1,5 metara.
Da li je i kada izdato odobrenje za gradnju, u dokumentima ne stoji, no ograda za koju je urbanističku suglasnost dobila Islamska zajednica je sagrađena.
Ravno godinu kasnije, 30.12. 1994, efendija Cerić dobija novi ugovor za korištenje istog stana, ovaj put stan mu dodjeljuje Stambeni fond Grada Sarajeva, koga zastupa Dževad Kadribegović. Hidrogradnja, kao korisnik, i Predsjedništvo SRBiH, kao vlasnik, pojavit će se tek u procesu otkupa stana: 11. juna 1999. u obrascu o stanu sa koeficijentom položajne pogodnosti stana (dokument Sarajevostana neophodan za otkup), ali zato u tom obrascu nema Cerića.
Ne spominje se ni u potvrdi Sarajevostana od 2. juna 1998, izdatoj na zahtjev Predsjedništva SRBiH, koje se ovim dokumentom titulira kao vlasnik stana, već se spominje tek 9. juna 1999, kada se identična potvrda (vlasnik stana Predsjedništvo SRBiH) izdaje "na zahtjev Cerić Mustafe".
Može li bez Edhema Bičakčića
U međuvremenu, stan je prošao cjelovit građevinski tretman: sudski vještak Ferhad Gurda dao je stručno mišljenje kao dokaz o iznosu investiranih finansijskih sredstava za sanaciju u ratu oštećene stambene kuće u ulici Hazima Šabanovića br. 4. Pa, ipak, svi su radovi izvedeni u unutrašnjosti kuće - zidarski, betonski, tesarski, limarski, stolarski, staklarski, keramičarski, bravarski, molersko-farbarski, te radovi na instalaciji vodovoda i sanitarija i elektroinstalaciji koštali su u ukupnom iznosu38.833,40 KM.
Izvođač radova bio je Neimari d.o.o., privatna tvrtka u vlasništvu braće Mulaomerović, koji potpisuju predmjer i predračun izvršenih radova (prilog sudskog vještaka) sa 21. septembrom 1997. godine. Ova će cifra od 38.833,40 KM prilikom utvrđivanja cijene stana za otkup imati važnu ulogu (vidi antre), no iz dokumentacije nije najjasnije ko ju je platio. U nalazu vještaka Cerić se spominje kao korisnik stana i (samo) na jednom mjestu kao investitor; izvori Dana bliski Rijasetu IZ BiH tvrde da je IZ BiH naručilac i platiša izvedenih investicija no računa nema.
U Neimaru d.o.o., građevinskoj kompaniji koja je čest izvođač radova na objektima vjerskih zajednica, prvenstveno IZ BiH - "nemogu se sjetiti" ko je platio račun.
Ono što se pouzdano zna jeste da je ugovor o kupoprodaji stana na kome postoji stanarsko pravo sa Mustafom (Ibrahima) Cerićem, kao nosiocem stanarskog prava, i njegovom suprugom Azrom, kao bračnim drugom, potpisala 11. juna 1999.
Azra Gradinčić, tada direktor Službe za zajedničke poslove organa i tijela Federacije BiH, a u ime "BiH, Vlada Federacije (SRBiH Predsjedništvo)".
Gospođa Gradinčić će široj javnosti postati poznata dvije godine kasnije, kao najozbiljniji saučesnik tadašnjeg premijera Vlade FBiH Edhema Bičakčića. Azra Gradinčić je, naime, četvrtooptužena, a Bičakčić prvooptuženi, u krivičnoj prijavi koju je Federalnom tužiteljstvu, tužitelju Marinku Jurčeviću, dostavila Finansijska policija FBiH zbog zloupotrebe položaja i nesavjesnog poslovanja kojim je budžet FBiH oštećen za 1.408.931,02 KM.
Bakir Izetbegović nosilac korupcije u Federaciji BiH
Novac je izdvojen za advokatske usluge firme McDermott, Will & Emery iz Bostona i njihove domaće konsultantice Vasvije Vidović (do Bostona je stiglo 1.351.206,59KM). Tako je plaćen savjet da nema osnova da se tuži New York Times, koji je Bakira Izetbegovića označio kao jednog od nosilaca korupcije u Federaciji BiH (o čemu su Dani pisali u prošlom broju).
Kupoprodajni ugovor koji je Azra Gradinčić potpisala sa Cerićima precizira predmet kupovine: stan od šest i više soba, kuhinje i pomoćnih prostorija u ukupnoj površini od 213 kvadratnih metara u ulici Hazima Šabanovića na broju 4 - i garažu od 23 kvadratna metra.
Po ugovoru, cijena stana je 25.901 KM, što znači da je Cerić kvadratni metar stana platio 121KM. Što se tiče garaže, ona je nešto skuplja: 23 kvadratna metra koštaju po ugovoru 8.418KM, što je 366 KM po kvadratu, dakle trostruko više nego li kvadrat stana!
Kupci - Mustafa i Azra Cerić - su se obavezali da će ukupan iznos od 34.319 KM isplatiti u roku od 30 dana, a ovaj ugovor je potvrdila i Jasminka Putica, federalna pravobraniteljica, 29. juna 1999. godine. Rješenje o upisu prava vlasništva donio je Općinski sud u Sarajevu 9. septembra1999. godine: u potpisu rješenja je Jasmin Jahjaefendić, zamjenik predsjednika suda.
I ko, nakon svega ovoga, smije ustvrditi da je administracija u BiH spora ili inertna?
Sve pobrojano dokazuje suprotno: stan se našao za mjesec dana, stanarsko pravo je stečeno za nepunih pet godina (ugovor o kupoprodaji poziva se na rješenje iz decembra 1994.), za tri mjeseca je otkupljen i uknjižen! A cijena - prava sitnica!
Jedini uvjet za sve pogodnosti je biti reis i propovijedati moral.
P.S. Za sve one nesretnike kojima je efendija Cerić svojim političkim pritiscima na Vladu FBiH i Nedžada Brankovića ponovo obustavio otkup stanova na koje imaju stanarsko pravo već decenijama, mali savjet: ne čitajte ovaj tekst!
Strategija Rijaseta je da daljim pritiscima opstruira primjenu zakona zbog vrlo proste računice: već odavno nema prava nasljedstva stanarskog prava, što će reći da Rijaset čeka da sadašnji stanari umru.
STAMBENA MATEMATIKA
Dobro a jeftino
Tabela za utvrđivanje cijene stana za otkup opisuje kako se došlo do famozne cifre od 25.901KM za 213 kvadratnih metara stambenog prostora u prvoj zoni stanovanja - Centar Sarajevo. Dakle, građevinska vrijednost stana je utvrđena na 127.800 KM, a potom umanjena za38.340 KM, što su sredstva uložena u sanaciju od ratnih oštećenja. Umanjenje po osnovu amortizacije stana iznosi 34.889 KM; popust po osnovu godina radnog staža 12.006 KM, a popust po osnovu radne obaveze novih 1.583KM. Popust za plaćanje gotovinom iznosi 8.196KM, a (pazi sad) - popust za plaćanje gotovinom odmah (odmah je u ugovoru precizirano na 30 dana) je novih 6.885 KM. Cijena stana od 213 kvadratnih metara tako iznosi 25.901 KM!
PORODIČNA PROBLEMATIKA
Zet u boračkom stanu
Poštovani gospodine Pećanin! Dugogodišnji sam čitalac Vašeg lista i poštovalac Vaše borbe protiv kriminalaca. Provjerite i objavite kako je Vedran Mulabdić, zet velikog moraliste reisa Cerića, kupio borački stan na Šipu. Mlađani Vedran je rat proveo u zavjetrini zapada, ali je eto, zahvaljujući sretnom izboru životne saputnice, uskočio u redove boraca.
Ovo pismo je u redakciju Dana stiglo uoči Nove hidžretske godine, kada je - kako je svekoliku bosansku javnost izvijestio Dnevni avaz - reis Cerić postao djed. Unuka su mu podarili najstarija kći Amina i zet Vedran Mulabdić, koji su se vjenčali u Sarajevu prošle godine. Vjenčanje je brižljivo pripremano, pisalo je u medijima koji se bave velikim bošnjačkim događanjima i spektaklima, no detalji nisu precizirani.
Dani saznaju o kakvim je pripremama riječ: tražilo se zaposlenje za mladence i rješavanje njihova stambenog pitanja. U novembru 2006. Vedran Mulabdić postao je stručni saradnik iz oblasti zaštite javnog reda u Sektoru za zaštitu granica i javnog reda u Ministarstvu sigurnosti BiH. Amina Cerić je od februara 2007. stručni savjetnik u Odsjeku za analizu socijalne uključenosti u Direkciji za ekonomsko planiranje Vijeća ministara BiH.
Što se tiče stana, više izvora Danima potvrđuje da je rješenje uistinu pronađeno na Šipu, i to u sklopu Fonda za stambenu izgradnju Kantona Sarajevo za boračku populaciju. No, Mulabdića nema kao nosioca ugovora: u pitanju je žalosna praksa da ratni vojni invalidi i drugi mogući korisnici ovoga prava potpisuju ugovor za stan po cijeni od 1.050 KM, a onda to svoje pravo prodaju za sitne pare - da bi preživjeli.
Tako je i Mulabdić došao do stana od šezdesetak kvadrata - kaže za Dane jedan uposlenik fonda, no drugi izvor Dana tvrdi da je ipak riječ ovećoj stambenoj jedinici?! Oba izvora se slažu da je kompletna konstrukcija izvedena preko reisa Cerića.
izvor: DANI br. 554., 21. jan 2008.
