Gdje su sada i šta rade članovi naše prve demo(n)kratske BH Vlade
U povodu dvadesetogodišnjice pada mrskog komunizma u Bosni i Hercegovini
Objavljeno: 13. jan 2012 | Nadan Filipović
O, raja, kako vrijeme brzo prolazi! Kao da je prije nekoliko dana bio 31. januar 1991. godine, datum za sjećanje, a sada za podsjećanje. Na taj nezaboravni dan, polaganjem svečane zakletve, a za neke članove prisege, Bosna i Hercegovina je nakon punih 46 godina komunističkog mraka usrećena prvom višestranačkom, navodno demokratski izabranom, Vladom. BH narodi, ali i manjine ili ostali, širom su otvorenih, demokratije željnih očiju, uprli poglede pune nade u svoje stranačke čobane
Čobanska su usta u predizborni vakat bila prepuna i Evrope i Europe. Čobani, međutim, kao nekim sistemom hokus-pokus, utjeraše svaki svoje ovce ili kurbane u čiste nacionalne torove, spremajući ih za vrlo skoru klaonicu.
Rusmir Mahmutčehajić - drugi - a prvi do Alije
Drugi po redu, a prvi iza Alije. Potpredsjednik Vlade BiH (prvi je bio Muhamed Čengić). Drug Rusmir Mahmutčehajić, prije član Partije; tada član SDA i političko-ideološki projektant stranke SDA; sada je samo univerzitetski profesor u Sarajevu.
Muhamed Čengić Čenga
Potpredsjednik Vlade BiH bio je i Muhamed Čengić Čenga zvani "more bit bidne" - jedan od utemeljitelja SDA. Ja sam pucao od smjeha kad sam na televiziji gledao tog komičnog tipa koji je bio nepresušni izvor tadašnjim nadrealistima ili "prognozerima" svega što će se kasnije desiti. Čenga penzionerske dane provodi u Sarajevu, u svojoj kući na Vracama. Da li nešto radi, stvarno pojma nemam.
Alija Delimustafić
Ministar unutrašnjih poslova Bosne i Hercegovine bio je Alija Delimustafić - blizak stranci SDA, ali ne i njen član. Završio je kuharski zanat, te se najprije zaposlio u hotelu "Evropa", a onda u kuhinji Doma tadašnje JNA u Sarajevu. S tog radnog mjesta je navodno otpušten zbog nekih finansijskih malverzacija.
Ostavši bez posla, Alija Delimustafić se prekvalificirao završivši brzi kurs za milicionera. Pošto ga milicionerska uniforma očito nije puno privlačila, Delimustafić otvara prvo jedan, a kasnije čitav lanac fast-food restorana. Posao je proširio i na sarajevske pijace, gdje je kao veliki nakupac imao veliki broj tezgi i ljudi koji su radili za njega.
Uskoro postaje predstavnik zagrebačkog poduzeća "Voćar", da bi 1989. godine formirao vlastito preduzeće "Cenex". Zli jezici govore, slično piše i u nekim tekstovima, da je "Cenex" bio filijala beogradskog "Genexa", trgovinskog giganta u kojem se navodno trgovalo oružjem, pa čak i drogama. Maštovitije individue tvrde da je najveći dio profita "Genexa", kao i "Cenexa", uplaćivan na račune tadašnje JNA (Autor ovog teksta navodi sve to samo kao insinuacije, nikako kao vlastite tvrdnje). Kasnije je optuživan za kojekakve milionske finansijske malverzacije...
Neposredno prije hapšenja pobjegao je u Beograd.
Izručen je i protiv njega je pokrenut krivični postupak u Sarajevu. Međutim, Saraj’vo k’o Saraj’vo, "tresla se brda, rodio se miš". Delimustafić je u februaru 2003. godine osuđen na četiri godine zbog otmice jednog bošnjačkog mladića u Munchenu, 21. oktobra 1996. godine - a njegove finansijske malverzacije nisu ni pominjane na suđenju. Sistem, stipu ba repa, o tome ćemo poslije! Odlukom predsjednika Federacije, Nike Lozančića, od 27. jula 2005, Alija Delimustafić je pomilovan i pušten iz zatvora. Živi u Sarajevu u luksuznoj vili izgrađenoj u Nahorevu - "sarajevskom tuškancu" ili "sarajevskom dedinju".
Ne raspolažem provjerenim podacima čime se sada bavi.
Jure Pelivan
Za prvog predsjednika Vlade BiH izabran je Jure Pelivan, tada član HDZ-a. On je sada penzioner koji, koliko mi je poznato, živi u svojoj skromnoj porodičnoj kući u Splitu.
Miodrag Simović
Treći potpredsjednik je bio Dr Miodrag Simović. On je sada redovni profesor Pravnog fakulteta Univerziteta u Banjaluci, kao i Pravnog fakulteta u Bihaću. Simović je predsjednik i sudija Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.
Jerko Doko - netragom nestao
Ministar odbrane Bosne i Hercegovine bio je Jerko Doko, tadašnji član HDZ-a BiH, a koji živi u Hrvatskoj gdje je bio istaknutiji funkcioner SDP-a Hrvatske. Za njega nemam pouzdanijih podataka gdje momentalno živi i šta radi.
Haris Silajdžić
Ministar vanjskih poslova Bosne i Hercegovine, bio je Prof. Dr. Haris Silajdžić, član SDA-a, koji je, nakon svih funkcija koje je obnašao, ostao samo predsjednik, sada minorno važne stranke za BiH.
Ranko Nikolić
Ministar pravde ili pravosuđa Bosne i Hercegovine bio je Mr sc. Ranko Nikolić, tada član SDS-a, a koji je nakon političke karijere postao direktor „Montenegro banke“ u Podgorici.
Momčilo Pejić
Ministar finansija Bosne i Hercegovine bio je Momčilo Pejić. Nemam pouzdanih podataka gdje živi i šta radi.
Rešad Begtić
Ministar privrede Bosne i Hercegovine bio je Rešad Begtić, član SDA, a koji je sada profesor emeritus Ekonomskog fakulteta Univerziteta u Tuzli.
Milivoje Nadeždin
Ministar za poljoprivredu, šumarstvo i vodoprivredu Bosne i Hercegovine bio je Prof.Dr Milivoje Nadeždin, član SDS-a, koji je sada profesor Univerziteta u Banja Luci.
Tomislav Krstičević
Ministar za saobraćaj Bosne i Hercegovine, bio je Tomislav Krstičević, član HDZ-a. Trenutačno je profesor na privatnom fakultetu za menadžment resursa, fakultetu za međunarodne odnose i diplomaciju, te fakultetu društvenih znanosti dr. Milenka Brkića udruženim u Sveučilište "Hercegovina" u Mostaru.
Munir Jahić
Ministar za prostorno uređenje i zaštitu okoline Bosne i Hercegovine, bio je Prof. Dr. Munir Jahić, član SDA. On je sada profesor na Građevinskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, kao u na Univerzitetu u Zenici.
Ismet Lipa
Ministar za zdravstvo, rad i socijalnu politiku Bosne i Hercegovine, bio je Dr Ismet Lipa, član SDA. Za njega nemam pouzdanih podataka gdje sada živi i šta radi.
Nihad Hasić
Ministar za obrazovanje, nauku, kulturu i fizičku kulturu Bosne i Hercegovine bio je Prof. Dr. Nihad Hasić, tada profesor fizike na Prirodno-matematskom fakultettu, član SDA. Živi u Stockholmu pod imenom Nihad Haas, Švedska, gdje je navodno profesor emeritus "filozofije nauke i teorije znanosti" na Katedri za filozofiju Univerziteta u Stockholmu. U posljednje vrijeme, profesor emeritus Nihad Haas se uveliko bavi novim područjima nauke i to orijentalistikom, tačnije osmanistikom, problemima islamizacije i osmanskog feudalizma, a kako najavljuje, priprema knjige iz područja gramatike turskog jezika, osmanskog misticizma, osmanske civilizacije, itd.
David Balaban
Ministar za pitanja boraca i vojnih invalida Bosne i Hercegovine, bio je David Balaban, član SDS-a. Nemam pouzdanih podataka gdje sada živi i čime se bavi.
Velibor Ostojić
Ministar za informacije Bosne i Hercegovine, bio je Velibor Ostojić, član SDS-a, a koji je dugo bio direktor Direkcije za obnovu i izgradnju „grada srpsko Sarajevo“.
Ismet Kasumagić
Ministar bez resora (bez portfelja ili bez lisnice) Bosne i Hercegovine, bio je Prof. Dr. Ismet Kasumagić, član SDA, sada rektor Univerziteta u Bihaću.
Vitomir-Miro Lasić
Ministar bez resora (bez portfelja ili bez lisnice) Bosne i Hercegovine, bio je i Vitomir-Miro Lasić, član HDZ-a, koji je kasnije bio ambasador Republike Hrvatske u Makedoniji.
Branko Đerić
Treći ministar bez resora (bez portfelja ili bez lisnice) Bosne i Hercegovine, bio je Branko Đerić, član SDS-a, kasniji predsjednik vlade republike srpske.
Demo(n)kratska BiH
Mišljenja sam da nema ništa loše u obnavljanju sjećanja i osvrtu na te dane kad je krojena i po svoj prilici skrojena sudbina najavljivane "kapitalističke", a u stvarnosti ranofeudalno uređene Bosne i Hercegovine. Vidi se da su se neki ministri jako dobro snašli u daljem životu, neki su se prepustili uživanju u golemim penzijama (mirovinama), a neki se opet neumorno bave različitim naukama. Samo je jedan od članova te prve vlade ostao aktivan u takozvanom političkom životu Bosne i Hercegovine, a to je Haris Silajdžić.
Nadam se da će neko dati dopunu ovih informacija objavljenih u potsjećanju na dane kada nam je lansirana parola da će se živjeti "u svojoj vjeri, na svojoj zemlji" - izgleda, međutim, da za ateiste u danim okolnostima ta parola nije vrijedila, pa su mnogi od njih, za kaznu, raspršeni na sve četiri strane svijeta.
Nadan Filipović je rođen 1947 godine u Sarajevu, gdje je završio osnovno i gimnazijsko školovanje, a nakon toga Prirodno-matematski fakultet - smjer hemija. Doktor je nauka iz područja hemije. Radio je na Medicinskom fakultetu u Sarajevu, a od 1981 do 1992 godine na Medicinskom fakultetu u Banja Luci. U Hrvatskoj je kao izbjeglica proveo osam godina, a 2000 - te godine je emigrirao u Australiju, gdje se bavi privatnim biznisom. Sprema se za penziju. U Australiji mu je objavljen roman "Daidža". Pisao je za sarajevsko "Oslobođenje", američku "Petu stranu svijeta", australijsko-bosanski "Magazin Bosna", hercegovački portal "Poskok - online", bošnjački portal "Bošnjaci.net", hrvatski časopis "Motrišta", a nedavno mu je u beogradskim "Malim novinama" izašla priča "Muradif". Nema ni pasoša, ni putovnice, jer više nikad ne namjerava bilo gdje putovati, a posebno ne na područje bivše Jugoslavije.
izvor: dovla.net
