SENZACIONALNO - Ćelo progovorio prije smrti samo za SB
Zaštićeni dijelovi posljednjeg intervjua Ramiza Delalića
Završne riječi Ramiza Delalića: "Ubijao sam za Aliju"
• Ramiz Delalić bio je prijatelj i intimus obitelji Izetbegović
• DOGOVORENI ZLOČIN: Ubistvo Nedžada Ugljena "logisticirao" je kompletni državni vrh BiH
• NERAZJAŠNJENO UBISTVO, NEPOZNATE UBICE: Ramiz Delalić je ubijen 27. juna 2007. u Sarajevu
• Pitao sam Bakira Izetbegovića da li njegov otac Alija zna da je Kemal Ademović od mene naručio ubistvo NEDŽADA UGLJENA
• RAMIZ DELALIĆ, nedavno ubijeni "žestoki sarajevski momak", svoj posljednji intervju dao je novinarima "Slobodne Bosne"; nekoliko dana nakon intervjua Delalić je tražio da se izbace dijelovi razgovora koji su se odnosili na ubistvo NEDŽADA UGLJENA, dugogodišnjeg šefa bosanske tajne policije; SB je, u interesu javnosti, odlučila objaviti do sada neobjavljivani, po mnogo čemu šokantni, dio intervjua
Objavljeno: 28. jul 2007 | Mirsad Fazlić i Senad Avdić, Slobodna Bosna br. 558-9, 28. jul 2007
Ramiz Delalić Ćelo je 2007. ubijen na isti način kao i čovjek koga je, kako sam Delalić kaže, on trebao ubiti devet godina ranije - dakle Nedžad Ugljen, zamjenik direktora AID. U policijskim i mafijaškim krugovima se kaže "ubistvo sa istim rukopisom" - uz samo jednu razliku - Delalić nije samo ubijen, već je izrešetan mecima od glave do pete i na taj način izmasakriran, dok je Ugljenov ubica bio puno "elegantniji".
Ono što je zajedničko je sljedeće: Delalić je juna 2007. ubijen u Odobašinoj ulici, ispred stana svoje djevojke, odnosno žene sa kojom je, pored zakonske, imao paralelnu vezu - kao što je i Ugljen, na Aneksu, ubijen ispred stana svoje tadašnje djevojke Atije Muftić. "Hvatalo" ih se u momentu smanjene koncentracije.
Delalić je bio u stanu i pozvan je na mobitel da ispred zgrade siđe na par minuta. Očito, zvao je neko poznat, jer je izašao potpuno opušten i bez oružja, koje je uvijek nosio; kao što se i Ugljen, stojeći pored auta u koje je htio sjesti, opušteno okrenuo da se pozdravi sa ubicom, kojeg je, očito, znao.
Prema opisima susjeda koji su sa prozora posmatrali ubistvo Ugljena, ubica je bio visok preko 180 cm, što odgovara opisu Ramiza Delalića Ćele - ali ne i opisu Enesa Pandžića, vozača Kemala Ademovića, na kojeg je Delalić u razgovoru sa ovim novinarom upro prstom, okrivljujući ga za ubistvo Ugljena. Moguće je da je ubica jedan od njih dvojice ili neko sasvim treći iz koloritnog svijeta koji je dolazio u njegov kafić "Kiborg" i sa Ćelom u podrumu igra pikado.
Ono što je nedvosmisleno jasno jeste - da je vrh državne bezbjednosti SDB, odnosno kasnije AID, usko surađivao i koristio mafijaše za specijalne poslove i da je nad tom "neprincipijelnom koalicijom" lebdio blagoslov Alije Izetbegovića, čijim je stopama nastavio da gazi njegov sin Bakir.
Kada su se interesi previše prepleli i kada je mafija počela imati državu u šahu, počela su uklanjanja neugodnih svjedoka. Svi oni: Nedžad Herenda, koji je slučajno preživio, Nedžad Ugljen i Ramiz Delalić radili su za istu službu i imali su istog šefa.
UGLJEN, ALISPAHIĆ, ADEMOVIĆ
:: Kada ste upoznali Nedžada Ugljena?
Ja sam rahmetli Nedžada Ugljena upoznao u ratu, negdje tokom 1992. Bio je to čisto službeni odnos, jer sam ja u to vrijeme bio komandant 3. brdske brigade, a Ugljen je radio u MUP-u i slovio je kao povjerljivi čovjek Bakira Alispahića - tadašnjeg ministra MUP. Moje poznanstvo za Ugljena se veže za taj period kada smo imali nekoliko sastanaka u komandi moje jedinice.
U septembru 1996. sam čuo da je ubijen, tada je on već bio na funkciji drugog čovjeka AID, i mislim da je nešto ispred Vlade radio za potrebe Suda u Haagu - u to vrijeme je direktor AID bio Kemal Ademović.
U junu ili julu 1996. je bio slučaj Herenda. Mene je dan-dva ranije na džumi u Carevoj džamiji vidio Hasan Pervan, kojeg sam znao od ranije i ponudio da mi proda "hekler" i "škorpion" sa prigušivačem. Ispričao mi je interesantnu priču.
Rekao je da imaju stranog špijuna kojeg trebaju da likvidiraju i da će od njega ostati BMW koji, navodno, žele meni da prodaju. Hasan Pervan je u to vrijeme bio u onoj ekipi gdje i Edin Garaplija. Mene je ova ponuda začudila, jer nisam vidio nikakve veze u toj priči, pa sam mu rekao - "Donesi mi naoružanje, a vozilo prodaj Hrvatima u okolini Travnika".
Sutradan ili nešto kasnije Pervan mi je donio "hekler" koji sam platio 1.200 KM, a "škorpion" je rekao da će donijeti za dan-dva. Nakon toga sam sa Kenanom Ušanovićem, sa kojim sam se našao u svojoj radnji "Kiborg", uputio prema Rajlovcu, kod "Božića pumpe", da isprobam novo oružje.
Sa mnom je bio i moj sin. Dok smo se vraćali prema vozilu, naišao je Ugljen koji se iz pravca Rajlovca vozio prema gradu i kada je vidio Kenana, zaustavio je auto 4-5 metara ispred našeg. Prišao je Ušanoviću koji je stajao pored vozila i pozdravio se sa njim. Meni je mahnuo rukom i dok sam prilazio, rekao je - "Kenane, hajde, kada je već Ramiz tu, neka i on ovo čuje".
:: Kakav je Vaš utisak, da li je Ugljen slučajno naišao?
Mislim da jeste, moj je utisak da jeste. Vidio sam da je jako uznemiren, usplahiren. Rekao je - "Šta se ovo radi u državi i šta to radi Kemo Ademović?"
Iz unutrašnjeg džepa sakoa je izvadio jednu kasetu. Ispričao nam je kako je Nedžad Herenda pretučen po naređenju Keme Ademovića, da su mu, navodno, pucali u glavu sa više metaka, a onda ga bacili u neki šaht. Ne sjećam se da je spominjao gdje je taj šaht. Razgovor je trajao kratko, 4-5 minuta. Dakle, dobro se sjećam da je rekao da je ovo urađeno po naređenju Keme Ademovića i da je on, znači Ugljen, obišao Herendu u bolnici i snimio razgovor sa njim. Vjerovatno je to bila kaseta koju je on pokazao meni i Ušanoviću.
Ja sam odvezao sina kući, a dogovorili smo se da se nađemo u kafiću na Grbavici, lijevo od raskrsnice koja vodi na Vraca. Tu smo se našli i onda nam je opširno ispričao šta se, ustvari, desilo sa Nedžadom Herendom.
KRVAVI OBRAČUNI UNUTAR AID-a
VOŽNJA U KASNE SATE: Kemal Ademović je Ramizu Delaliću sastanke zakazivao u službenom automobilu
:: Šta Vam je tada rekao Ugljen?
On je rekao da su Herendu na Ciglanama, ispred njegovog ulaza, kidnapovali ljudi Keme Ademovića koje on poznaje. Bio je uznemiren i rekao je u jednom momentu - "Ako preživim ovih 15 dana, živiću još 100 godina".
DRŽAVNI TEROR
Tih dana se po gradu pričalo da je po naređenju Ugljena i Alispahića, Herenda trebao da ubije Ismeta Bajramovića Ćelu, pa je pucao i teško ga ranio. To je bila priča, ali nisam siguran je li bilo tako.
Tih dana se po gradu pričalo da je po naređenju Ugljena i Alispahića, Herenda trebao da ubije Ismeta Bajramovića Ćelu, pa je pucao i teško ga ranio. To je bila priča, ali nisam siguran je li bilo tako. Kada smo ga pitali što tako govori, on je rekao - "Upravo zbog ove kasete će me likvidirati Ademović Kemo, jer je meni za vrijeme posjete Herenda Nedžad sve ispričao".
Ugljen je rekao da su Herendu kidnapovali iz njegovog BMW-a i tada su mi se upalili klikeri.
:: Šta ste zaključili iz te priče sa BMW-om?
Izvukao sam zaključak, s obzirom na Pervanovu ponudu da kupim BMW, da se meni možda nešto namješta. Opteretilo me to. Kenan i Ugljen su ostali da pričaju, a ja sam otišao kod Fikreta Prevljaka, koji je u to vrijeme bio komandant divizije u Sarajevu i sve mu ispričao.
:: Zašto ste se obratili baš Prevljaku?
Znao sam da su ovi iz AID dvostruki igrači, imao sam dojam da se meni nešto sprema i htio sam da se nekako osiguram. Pokazao sam Prevljaku "hekler" i rekao ko mi ga je prodao. Prevljak je telefonom nazvao Ademovića i rekao da sam ja tu, u njegovoj kancelariji, da imam interesantnu priču i da bi bilo dobro da dođe. Ademović je rekao da ima neki sastanak i da ćemo se vidjeti kasnije.
Stvarno smo se kasnije sreli na Džidžikovcu, u ulici Mustafe Golubića. Ademović je sjedio u vozilu, ja sam prišao i kraj otvorenog prozora mu ispričao kako ga Ugljen optužuje u vezi s Herendom. Ademović je rekao - "Jebem li mu mamicu i jebaću mu mamicu".
Kemo je tom prilikom bio jako uznemiren. Ponovo smo se našli naveče oko 10h. Ja sam bio sam, a on u pratnji Enesa Pandžića, svog vozača. Ponovo sam mu detaljno ispričao Ugljenovu priču, Pandžić je bio malo udaljen od nas i nije čuo šta razgovaramo. Kemo je opet psovao Ugljena, rekao je da on radi za Haag i da ima dokumentaciju koja može kompromitovati državni vrh, dakle, predsjednika i krug ljudi oko njega. Zamolio me je da ponovo "uglavim" sastanak sa Ugljenom i dao mi diktafon ili nešto slično kako bih mogao snimiti razgovor.
Dva dana kasnije pozvao sam Ugljena i on je došao u moju radnju, u "Kiborg" i sjeli smo u podrum. Ja sam sve snimao, a rekao sam da sam ga pozvao, jer mi je nuđen na prodaju BMW iz kojeg je kidnapovan Herenda. Ugljen je sa svoje strane rekao da su otkriveni ljudi koji su pucali Herendi u glavu i sjećam se da je spomenuo ime Garaplija. Pitao me je, naravno, za ime osobe koja mi je nudila BMW na prodaju, ali sam rekao da trebam još neke stvari provjeriti, pa ću mu javiti. Otišao je veoma raspoložen iz radnje.
:: Pretpostavljam da ste onda Ademovića obavijestili da imate snimak Ugljena? Kada se ponovo srećete sa Ademovićem?
Isto veče. Napominjem da je razgovor u "Kiborgu" sa Ugljenom vođen poslijepodne, oko pet sati. Navečer, oko 11h, kod mene je došao Enes Pandžić, vozač Keme Ademovića sa kojim sam pješke krenuo prema vozilu, koje je bilo parkirano kod "Senatora", kod Pravoslavne crkve. U autu je sjedio direktor AID Kemal Ademović.
Ušao sam u vozilo i sjeo pozadi. Enes Pandžić je vozio, a Kemo je sjedio na mjestu suvozača. Krenuli smo prema centru grada, nigdje nismo svraćali, oko sat vremena smo se vozali po gradu. Ademoviću sam pustio snimak razgovora sa Ugljenom. Pošto je na snimku bio spominjan i Kemo, on je opet psovao Ugljena da bi u jednom momentu Enes Pandžić, koji je do tada šutio, rekao - "Šefe, što ga ne likvidiramo?", misleći na Ugljena.
Budući da sam u svom poslu neke stvari odrađivao za Bakira Alispahića i Kemu Ademovića, rekao sam: Ako šta treba, evo ja sam tu!
ĆELINA PRISNA PRIJATELJICA: Vasvija Vidović je Ramizu Delaliću preporučila da odustane od likvidacije Nedžada Ugljena
Kemo je rekao da je još rano za to, ali je ponovio kako je Ugljen napravio velike probleme predsjedniku Izetbegoviću i državi, jer je neke papire nosio ili davao sudu u Haagu. Rekao je da se ti papiri odnose na slučajeve "Grabovica", "Kazani" i na ubistva vojnika JNA u Dobrovoljačkoj ulici, prilikom napuštanja komande Druge vojne oblasti. Dakle, prema njegovom mišljenju, sve je ovo zakuhao Nedžad Ugljen.
Tako smo se rastali, o likvidaciji Ugljena više nismo pričali, mada mi je Ademović predložio da ponovo kontaktiram Ugljena. Od tada su jedan period stalno kod mene dolazili Samir Hurem i Enes Pandžić i mi smo u jednoj od podrumskih prostorija u mom kafiću igrali pikado. Dolazio je i Tufo, načelnik Sedme uprave policije. Mislim da je Ademović htio da Pandžić stalno bude u mojoj blizini.
NEUTVRĐENA ULOGA
Enver Mujezinović, bivši čelnik AID
RAMIZ DELALIĆ: Ja pouzdano znam da su Alispahić, Ugljen i Mujezinović bili jako nezadovoljni što je Ademović došao na čelo AID. To mi je isto Ademović u autu pokušao reći
PIKADO U "KIBORGU"
:: Ugljena više niste sretali ili jeste, nakon susreta u "Kiborgu"?
Jesam, jer je njega zanimalo ko mi je nudio da mi proda "hekler" i BMW. Ja mu to nisam htio reći. Jednom je dolazio sa Bakirom Alispahićem, a poslije nekoliko dana je do mene došao Bakir Alispahić sa ženom jednog našeg pjevača. Kada smo se malo odvojili, on je pitao - "Ramize, da li znaš o Ugljenu, jer se njemu nešto sprema!?" Pitao me je i o Pervanu, ali nisam ništa htio reći, nego sam odgovorio u smislu otkud mu ideja da ja znam da se nešto opasno sprema Ugljenu i inače, kako bi ja to mogao da znam!? Poslije toga su dolazili neki ljudi, jedan po imenu Fazlić...
:: Mislite na Asima Fazlića?
Ne mogu se sjetiti imena, ali je tada nešto radio u MUP. Oni su me pitali u vezi s Pervanom, te na okolnosti oružja kupljenog od njega. Znam da me Pašić, koji je tada bio savjetnik u Predsjedništvu, pitao za Pervana i ja sam mu rekao za njega. Sutradan sam dobio poziv da se javim u AID, gdje sam zatekao i Pervana. Čovjek koji me je ispitivao, kojeg inače ne znam, pitao me o naoružanju kupljenom od Pervana. Sve sam negirao, jer su mi i Ademović i Pervan rekli da ne spominjem da sam oružje kupio od njega, niti da mi je nudio na prodaju BMW.
ALIJA JE ZNAO DA SE PLANIRA UBISTVO UGLJENA
Sedam-osam dana nakon ovog, a u međuvremenu sam imao kontakte sa Ugljenom i Alispahićem, došao mi je u radnju Enes Pandžić i pitao mogu li se vidjeti sa Ademovićem. Pristao sam.
Sutradan naveče, na isto mjesto, kod Pravoslavne crkve, došli su njih dvojica. Ponovo ja ulazim u vozilo, Enes vozi, dok Ademović sjedi na mjestu suvozača. Ja sjedim pozadi i opet idemo u vozikanje. Tokom vožnje Ademović me je pitao zašto je kod mene dolazio Bakir Alispahić i šta on ima da pita šta će se desiti Ugljenu!? Ustvari, htio je da sazna šta je Alispahić tražio od mene. Opisao sam mu da Alispahića zanima znam li ja šta se sprema Ugljenu, a Ademović je opet psovao i vrijeđao Ugljena, te isticao kako je Ugljen nanio puno štete iznoseći neku dokumentaciju i stavljajući je na raspolaganje Tribunalu u Haagu.
Kemo mi je još rekao da ovi ljudi nisu namjerno pucali u glavu Nedžadu Herendi, nego da su ga, prilikom pokušaja bjekstva udarili pištoljem u glavu, a onda je došlo do rasprskavanja na mehanizmu prigušivača, pa su ga parčići zrna pogodili u glavu, a da je onda Ugljen od svega toga napravio senzaciju bacivši tako ljagu na ljude i, uopšte, službu, AID.
Tokom vožnje gradom, u jednom momentu, Ademović mi se obratio riječima - "Ramize, možemo li na tebe računati u vezi Ugljena?" Ja sam ga pitao šta želi time reći, a on mi je odgovorio - "Ugljen je napravio veliku štetu ne samo u pogledu predsjednika, nego na ukupnu politiku Bosne, iznoseći dokumentaciju ili je stavljajući na raspolaganje Tribunalu u Haagu".
Ja pouzdano znam da su Alispahić, Ugljen i Mujezinović bili jako nezadovoljni što je Ademović došao na čelo AID. To mi je isto Ademović u autu pokušao reći. Shvatio sam da Ademović pravi uvod za nešto veće što hoće da mi kaže, pa je na kraju i rekao da predsjednik Predsjedništva BiH zbog Nedžada Ugljena ima velikih problema, ne može da spava i da ovog treba likvidirati.
Odmah nakon toga je rekao kako Ugljen, Alispahić i još neki idu tako daleko da misle kako trebaju preuzeti vlast, jer je u to vrijeme predsjednik bio bolestan. Nalazio se u bolnici, na liječenju.
:: Je li Vas iznenadilo to što govori Ademović?
U to vrijeme ja ovo nisam shvatao kao nešto nenormalno, jer sam, kao što sam već naveo, odrađivao neke stvari za njih. Poznajem te ljude i njihov mentalitet, način rada... Pitao sam Kemu je li državni vrh upoznat sa ovim što mi predlaže, na šta on uzvraća - "Ramize, jeste!"
:: Jeste li pitali ko je još uključen u planiranje Ugljenovog ubistva?
Jesam, pitao sam - "Kemo, ko sve zna za ovo, ko je sve upetljan, čovječe?" On mi odgovara - "Ja, ti i Enes Pandžić". Ja ga ponovo pitam - "Zna li za ovo predsjednik Izetbegović ili neko odgovoran?" On mi odgovara - "Zna nešto, ali detaljno će biti upoznat". Kada sam dalje pitao kakav je plan, kako će se to odraditi sa Ugljenom, odgovorio je - "O tom, potom, bićeš upoznat kada dođe vrijeme, jesi li za to ili ne?" Ja sam pristao da pomognem oko likvidacije Ugljena, jer je to u suštini Kemo i tražio od mene.
Ademović me upozorio - "Pazi, Ramize, za ovo znamo samo nas trojica u vozilu". Ja sam mu još jednom rekao - "Kemo, ukoliko vrh države ne bude upoznat sa ovim, ne računaj na mene". Vožnja se na ovom završila i vratio sam se u radnju.
Ademović mi je rekao da ne trebamo često i javno da se viđamo, a da ćemo kontakte obavljati preko njegovog vozača Enesa Pandžića.
:: Je li Pandžić bio jedina osoba koju ste viđali u društvu sa Ademovićem?
Bio je povremeno i Samir Hurem, i niko više. Ja sam se sa Enesom konstantno počeo viđati, skoro svako veče. Jedno veče je došao, bilo je između 11h i pola noći i rekao mi da idemo sa njegovom "jetom" do Prijedorske ulice, na Aneks, gdje stanuje Ugljenova švalerka Atija Muftić. Rekao mi je - "Tu gdje mu stanuje švalerka, najlakše ga je odraditi". Ja sam samo slušao. Kada smo se iz pravca Otoke velikom lijevom krivinom počeli penjati ka Prijedorskoj ulici, rekao sam mu - "Enese, hajde da se vratimo u moju radnju i o ovome obavijestimo direktora Ademovića, da napravimo sastanak i o svemu se detaljno dogovorimo". On je prihvatio moju sugestiju i vratili smo se u moju radnju gdje smo do ranih jutarnjih sati igrali pikado.
Ostalo je da on dogovori sastanak sa Ademovićem u narednih nekoliko dana. Dva-tri dana nakon toga Pandžić je došao kod mene u radnju i pitao - "Ramize, da li večeras imaš vremena da se nađeš sa Kemom Ademovićem?" Ja sam rekao da nema nikakvih problema i rekao da se možemo sastati kod mene u "Kiborgu" u podrumskim prostorijama, kako bih eventualno, mogao snimiti taj razgovor. Međutim, Ademović na to nije pristao. Enes je rekao da on ne voli da se viđamo po radnji, pa je predložio da se ponovo vozamo autom.
Opet smo se našli u ulici kod Pravoslavne crkve, isti raspored sjedanja u vozilu. Vožnja je počela. Ademović je pitao jesmo li ja i Enes obišli mjesto gdje bi trebalo likvidirati Ugljena. Odgovorio sam da jesmo, a on mi je ponudio pištolj italijansku "beretu" 7,65mm sa prigušivačem. Ja sam rekao da mi ne treba, jer imam svoje oružje.
Dogovarali smo ko će sve učestvovati i na koji način. Ja sam bio mišljenja da to tretrebamo odraditi sami. Ademović je rekao da ćemo to još izdogovarati pošto je u igri i Naser Orić iz Tuzle. Ja sam se protivio ovom Keminom prijedlogu, rekavši - "Ja ne volim da radim sa puno ljudi, volim da to uradim sam. A ako ne, eto ti Orića pa radi sa njim". Ja sam tražio isključivo Enesa Pandžića, jer je Kemo imao povjerenje u njega, a i da se "pokrijem" da ne ispadne da radim sam, na svoju ruku.
Ademović mi je objasnio da Ugljena stalno prate i da ćemo uvijek imati informacije gdje se nalazi i u koje vrijeme. Jednom smo imali dojavu da je upraćen na putu od Jablanice prema Konjicu. U međuvremenu smo ja i Enes Pandžić dogovarali način i metod kako da likvidiramo Ugljena. Pošto smo obojica imali oružje u Enesovom autu, mislili smo da je najbolje da ga izrešetamo u autu ili dok ide ljubavnici u Aneks. To smo stalno razrađivali.
Jednom smo imali dojavu da se vozi iz Visokog prema Sarajevu, praćen je, ali ga je pratnja usput izgubila, pa nam nisu znali reći gdje je. Znači, u autu smo stalno imali "hekler" sa prigušivačem koji je bio moj, a Enes je imao pištolj "beretu" 7.65mm sa originalnim prigušivačem.
RAZGOVOR SA BAKIROM IZETBEGOVIĆEM
:: Poznato je da ste, naročito od oktobra 1993., imali dobre odnose sa Alijom i Bakirom Izetbegovićem. Jeste li njih pitali, budući da ste to već pitali i Ademovića, znaju li oni da se planira ubistvo Ugljena?
Polovinom septembra 1996. otišao sam kod Bakira Izetbegovića sa kojim sam bio u dobrim odnosima i o svemu ga obavijestio. Tačnije, pitao sam ga da li on zna da se sprema Ugljenova likvidacija i zna li uopšte ko je Ugljen? Odgovorio je da zna ko je Ugljen, ali da o likvidaciji nema pojma. Tom prilikom mi je još rekao - "Vidjećemo se za nekoliko dana, a što se tiče Ugljena, Ramize, mogu ti reći da je on veliko đubre i din-dušman".
Nakon nekoliko dana Bakir je došao kod mene u "Kiborg", popili smo kafu i jasno mi je rekao - "Ramize, ti se ne bi trebao u to miješati" - misleći na likvidaciju Ugljena. Mislim da je on to od sebe htio da otkloni, da se sutra, ne daj Bože, njemu nešto ne desi, da se on ne poveže sa likvidacijom.
:: Kakav je Vaš utisak, je li Bakir Izetbegović bio upućen u planiranje Ugljenovog ubistva?
Lično mislim da je sve znao oko toga!
:: Bili ste u bliskim, prijateljskim odnosima sa Vasvijom Vidović, tadašnjim oficirom za vezu BiH sa Tribunalom u Haagu, zašto nju niste pitali je li Ugljen preko Haaga naštetio predsjedniku i državi, kako Vam je rekao Ademović?
Pitao sam je. Vasvija mi je rekla da je Ugljen bio veoma koristan za BiH, što se tiče suradnje sa Haagom. Vasvija je o Ugljenu imala pozitivno mišljenje i smatrala je da ispravno radi. Ovo mi je ponovila i nekoliko dana nakon njegove smrti, rekavši da ako išta saznam u vezi s likvidacijom treba da se obratim sudu ili tužilaštvu i prenesem informacije.
izvor: islambosna.ba
Ramiz Delalić Ćelo - Senzacionalna ispovijest 2
Ko je ubio Ugljena
Šta sam rekao Faiku Lušiji
Kako me se odrekla politika
ISPOVIJEST KOJA JE POTRESLA BiH
ČOVJEK OD POVJERENJA VRHA SDA ZADUŽEN ZA PRLJAVE POSLOVE: Ramiz Delalić Ćelo ne krije da je imao brojne uticajne političke pokrovitelje
• Bakir Alispahić mi je dolazio sa nekim vidovnjakom ne bi li otkrio šta ja znam o ubistvu NEDŽADA UGLJENA
• Prema našim informacijama, ovih dana će Tužilaštvo BiH pokrenuti opsežnu istragu povodom Delalićevih tvrdnji u kojoj će biti obuhvaćene sve ličnosti koje je on spomenuo u vezi sa ubistvom Nedžada Ugljena
UBICA JE ENES PANDŽIĆ
:: Jeste li se i nakon toga nastavili viđati sa Pandžićem i Ademovićem?
Ja se i dalje, svaku noć, nastavljam viđati sa Pandžićem u mom kafiću "Kiborg", on i Ademović i dalje insistiraju da se Ugljen likvidira. Ja sam počeo da se izvlačim, rekao sam im da mi je supruga jako bolesna, a onda da trebamo sačekati povoljnije vrijeme, kada počnu kiše i kada bude više magle, jer su na Aneksu velike magle. Prije svega sam vjerovao ocjeni Vasvije Vidović o rahmetli Ugljenu i sve je to uticalo da u duši i svijesti nisam bio spreman da učestvujem u likvidaciji.
Sve je to tako teklo, dok nisam čuo da je Ugljen ubijen.
:: I, ko je ubio Ugljena, prema Vašem mišljenju?
Enes Pandžić, jer je sve znao! Bio je odan Ademoviću i želio je to. Do Ugljenove smrti je skoro svaku noć dolazio u "Kiborg" gdje smo igrali pikado. Znao je gdje živi Ugljenova ljubavnica Atija, kada on ide kod nje, stalno je bio sa Ademovićem u vozikanjima koje sam opisivao i znali su svaki pokret rahmetli Nedžada Ugljena.
:: Jeste li viđali Enesa Pandžića nakon Ugljenovog ubistva i jeste li ga pitali ko je ubio Ugljena?
Pošto mi je nakon Ugljenovog ubistva "hekler" ostao u Pandžićevom autu, ja sam više puta tražio da mi ga vrati. On je stalno nešto vrdao. Nekih desetak dana nakon ubistva, kada sam već bio ljut i rekao mu oštro - "Enese, vrati mi moj hekler, ili ću sve ispričati" - on je poslije dva-tri dana vratio očišćen i podmazan "hekler", koji je i danas kod mene.
Odmah nakon Ugljenove smrti ja sam i Ademovića i Pandžića pitao - "Ljudi, ko ubi Nedžada Ugljena?" - a oni su mi kroz smijeh odgovorili - "Pa, zna se, Bakir Alispahić, jer je Ugljen puno znao o jednom kampu kod Fojnice".
ŽELIO SAM SVE ISPRIČATI FAIKU LUŠIJU
:: Jesu li mislili na kamp Pogorelica, jeste li Vi nešto znali o njemu?
Ne znam, niti me interesovalo kakav je to kamp. U to vrijeme, dakle krajem 1995. godine, već sam bio izašao iz vojske i sa te strane me ništa nije interesovalo. Istina, tada su kod mene dolazili Bakir Alispahić i neki vidovnjak, čovjek koji proriče budućnost. Ne znam mu ime, ali se ponudio da i meni gata. Stekao sam utisak da Alispahić preko njega želi da sazna jesam li učestvovao u ubistvu Nedžada Ugljena.
:: Da li ste ovu priču oko Ugljenovog ubistva još nekom ispričali?
Želio sam stupiti u kontakt i sa Faikom Lušijom iz Federalnog MUP-a i on mi je nekoliko puta slao nekog svog čovjeka kome sam govorio pojedinosti vezane za ubistvo Ugljena. Dok sam boravio u Jablanici dva puta sam vidio Kemu Ademovića kako izlazi iz džamije. Jednom sam izbjegao susret, drugi put smo se ipak sreli i tada me pitao da li i preko koga kontaktiram sa Lušijom. U međuvremenu sam uhapšen zbog jednog krivičnog djela i ovi kontakti su prestali...
KO JE KO U BOŠNJAKA, JUNACI ĆELINE PRIČE
Alispahić Bakir
Ministar unutrašnjih poslova BiH od 8. juna 1993, a do tada načelnik CSB Sarajevo. Završio je fakultet odbrane i zaštite i prije rata surađivao sa KOS-om, radeći u preduzeću "Pretis-Vogošća", koje se bavilo proizvodnjom oružja za JNA. Preko SDA se uključio u pripreme za odbranu BiH i bio angažiran na pribavljanju oružja. Njegov talenat da u ratnom Sarajevu trguje sa pripadnicima UNPROFOR-a robom svih asortimana, od alkohola i cigareta do "težih" stvari, znao je da cijeni predsjednik Izetbegović.
Nakon što su ga pripadnici Vojne policije 1992. uhapsili kada su u rutinskoj noćnoj patroli u sitne sate otkrili da vozi kamion pun alkohola, a ne mogavši pronaći nikog od pretpostavljenih da provjere šta da urade sa njim, svezali su ga za stub kod kasarne "Maršal Tito", gdje je dočekao zoru. Izetbegović je tada rekao da treba biti pušten - "More biti da Bakir voli malo da ukrade, ali je lojalan" - glasila je rečenica kojom je Alispahić amnestiran za dotadašnji i sav budući rad.
Na prijedlog Nedžada Ugljena, podržava stvaranje jedinice za posebne namjene Ševe, za čije je postojanje i rad znalo samo nekoliko ljudi u vrhu MUP i države.
Po okončanju rata, u tajnom kampu, formiranom za obuku "za antiterorističke aktivnosti", kako se to interno zvalo, nastavlja se postojanje "Ševa" na drugi način i "drugim sredstvima". Sa naslovima tekstova "U ime Allaha, gospodara svjetova" - kako su pisali tokom obuke u svoje radne bilježnice - polaznici kursa su izučavali predmet "ćehrologija" - izučivajući tipove javnih ličnosti kao što su "izdajnik Muhamed Filipović, ćafir Mirko Pejanović ili brat Atif Dudaković". U tim je opažanjima, između ostalog, zabilježeno da je "brat Atif lijep", a "Mirko Pejanović klempav".
Izučavalo se pravljenje eksplozivnih naprava i njihovo postavljanje na zgodne lokacije kao što su otirač za cipele, balkon ili dječije igračke. Da li su predavači i polaznici mislili da će, kada eksploziv postave u dječiji autić i ostave ga nasred puta, tim istim putem ruku pod ruku šetati Radovan Karadžić i Ratko Mladić, ugledati auto, oduševiti se i zaigrati, a zatim otići u zrak, pa su zato obuku nazivali antiterorističkom!? Teško!
Ukratko, 17. feb 1996., dan nakon upada IFOR-a na Pogorelicu, Enver Mujezinović šalje depešu direktoru AID Bakiru Alispahiću kojom ga obavještava o mogućim optužbama s kojima se AID i BiH mogu suočiti nakon upoznavanja sa dokumentima oduzetim iz kampa. Mujezinović, između ostalog, piše - " Nakon akcije IFOR-a, na zaposjedanju objekta Pogorelica, 15. feb 1996. zaplijenjivanja dokumentacije i MTS zatečenog u tom objektu, izvršili smo procjenu i došli do zaključka da s tim u vezi postoji ozbiljna vjerovatnoća mogućih političkih, diplomatskih i drugih štetnih posljedica po interese RBiH".
Mjesec dana kasnije zvaničnu istragu o tome kako je IFOR došao do saznanja o Pogorelici obustavio je Alija Izetbegović. Na insistiranje Amerikanaca, Alispahić je smijenjen i na njegovo mjesto dolazi Kemal Ademović.
Ademović Kemal
Na početku rata zamjenik komandanta Specijalne jedinice MUP-a BiH Dragana Vikića, a kasnije i komandant specijalaca. Pokazao izuzetnu hrabrost u ratu, što su mu priznavali i oni kojima nije bio drag. Hladnokrvnost je bila jedna od njegovih glavnih karakteristika, čak i u najdramatičnijim ratnim situacijama. Govorilo se da mu je krv led. Ranjavan nekoliko puta, posljedice osjeća i danas - manifestiraju se u problemima sa kičmom, zbog čega povremeno odlazi u Fojnicu na terapije.
Nezadovoljni njegovim imenovanjem na čelo AID-a su, do tada, neprikosnoveni prvi ljudi MUP-a i AID-a: Bakir Alispahić, Nedžad Ugljen i Enver Mujezinović. Ademović kao jedan od svojih prvih poslova vodi internu istragu o "Ševama", misterioznoj jedinici SDB, formiranoj 1992. Interesuje ga: ko su članovi, koliko ih je, kako su plaćani, šta su radili i za koga. Jasno je da su "Ševe" i "Pogorelica" bile dva poglavlja iste priče. Dobija šture informacije. Većina uposlenika i ne zna za njihovo postojanje, u papirima se ništa ne može naći, "Ševe" nisu bile ni na jednom platnom spisku.
Kada Nedžad Ugljen, šef i osnivač jedinice dostavlja nepotpuni spisak "Ševa" Ademoviću, koji je u međuvremenu potpuniji spisak i informacije dobio sa druge strane, postaje sumnjivo zašto je sa Ugljenovog spiska izostavljeno pet imena i među njima ime najistaknutijeg pripadnika jedinice pod imenom Nedžad Herenda. Ademović organizira otmicu i hapšenje Herende za šta angažuje trojicu ljudi: Edina Garapliju, Harisa Pezu i Refika Murana. Cilj je bio da se iz Herende izvuče što više informacija o "Ševama". Herenda nakon ispovijedi završava u šahtu i bolnici, a za Ugljena počinje pakao.
Herenda Nedžad
U popodnevnim satima 25. jun 1996. u naselju Ciglane, u prolazu između zgrada, tačnije pred njegovim haustorom, operativci AID-a Edin Garaplija i Haris Pezo "lišavaju slobode" Nedžada Herendu i uvode u svoj automobil. Prilikom hapšenja Herenda otmičarima govori - "Mora da je došlo do greške, ja sam pripadnik Službe, zovite mi Nedžada Ugljena!"
Kod uhapšenog Herende prilikom pretresa je pronađena: legitimacije SDB, AID, specijalne propusnice za ulazak u zgradu AID i bjanko zamolnice za prikupljanje donacija koje su potpisali Bakir Alispahić i Nedžad Ugljen.
Nakon ubistva Ugljena i objelodanjivanja priča o radu "Ševa", prema jednoj verziji Herenda postaje zaštićeni svjedok Tribunala u Haagu, transportovan i čuvan u Holandiji kako bi bio ključni svjedok insajder u predmetu protiv bošnjačkih čelnika. Kako su u međuvremenu ključni akteri osnivanja i rada "Ševa" nestali, opao je i interes za Herendu. On ipak ostaje da živi u inostranstvu, pod drugim imenom i identitetom, odakle se povremeno javlja članovima porodice.
Ugljen Nedžad
Nakon što je u bolnici Koševo snimio iskaz Nedžada Herende koji je ispričao ko ga je oteo i kako, već narednog jutra, oko 9 i 30, Ugljen telefonira šefu kabineta predsjednika Izetbegovića Bakiru Sadoviću. Poziva ga u svoj kabinet gdje zajedno preslušavaju kasetu sa Herendinim iskazom. Dana 28. sep 1996., oko 19:30, ubijen je u naselju Aneks, ispred stana Atije Muftić. Atija je pozvala suprugu jednog Ugljenovog prijatelja i saopštila - "Neko upucao Nećka pred mojom zgradom".
Vijest se brzo širi. Enver Mujezinović traži Irfana Ljevakovića, a zatim odlaze u zgradu MUP-a, u kabinet kod Asima Fazlića. Odatle Ljevaković poziva predsjednika Izetbegovića i obavještava ga da je Ugljen ubijen. Izetbegović to već zna.
Garaplija Edin
Operativac AID koji je zajedno sa Harisom Pezom i Refikom Muranom, po nalogu direktora AID-a, izvršio otmicu Nedžada Herende. Garaplija je audio i video snimio Herendin iskaz u kojem je ovaj pod batinama priznao čime su se bavile "Ševe". Između ostalog, Herenda je priznao da je učestvovao u pokušaju atentata na Ismeta Bajramovića Ćelu, organiziranju atentata na načelnika GŠ ARBiH Sefera Halilovića, snajperisanju po pripadnicima Devete i Desete brigade tokom akcije "Trebević"; prebacivanju novca iz inostranstva u BiH, za potrebe Vlade i čemu sve ne.
Garaplija, Pezo i Muran su uhapšeni 02. jul 1996. pod optužbom da su izvršili prekoračenje službene dužnosti i pokušaj ubistva. Po nalogu direktora AID-a Keme Ademovića i advokata Fahrije Karkina, svi se brane šutnjom. Dobijaju visoke zatvorske kazne. Garaplija mijenja advokata i nakon što na Karkinovo mjesto dolazi Faruk Balijagić, preko njega svoju životnu priču 1997. protura u javnost. Dolazi do revizije procesa i Garaplija biva oslobođen.
Delalić Ramiz
Prvi put je kao počinilac ozbiljnog prekršaja evidentiran sa nepunih 20 godina, kada je nakon bijega iz njemačkog zatvora sa lažnim njemačkim pasošem uhvaćen na mađarsko-jugoslovenskoj granici. Nakon dolaska u Sarajevo bavi se sitnim kriminalom, a u proljeće 1992. osumnjičen je za ubistvo srpskog svata Gardovića, ispred stare Pravoslavne crkve na Baščaršiji. Na svim TV stanicama prenesena je vijest o potjernici za Ramizom Delalićem Ćelom.
Momčilo Mandić, tada kadar republičkog MUP-a, a kasnije osnivač MUP RS, govorio je kako se znalo da je Delalić smješten na Bistriku, ali da je čuvan od 200 ljudi, među kojima i onih koji su ga trebali hapsiti.
U međuvremenu počinje rat i Delalić postaje formalno zamjenik, a faktički komandant Devete motorizovane brigade. Zajedno sa komandantom Desete brdske Mušanom Topalovićem Cacom, uspješno drži dugu liniju fronta u Starom Gradu. Pokazuje se kao hrabar borac. Naročito u borbama na Igmanu, koji je zahvaljujući, između ostalog, njemu i Caci, odnosno 9. i 10. brigadi, spašen.
U septembru '93. poslan je u Hercegovinu i u hrvatskom selu Grabovica, gdje su bili smješteni njegovi vojnici, u toku noći biva ubijeno 24 Hrvata i narednog dana i pet članova porodice Zadro.
U oktobru '93. uhapšen je u združenoj akciji SVB i SDB pod nazivom "Trebević" čiji je cilj bio "obračun sa kriminalom" i "odmetnutim" komandantima. Tokom akcije je ubijen Mušan Topalović, dok je prevožen od komande Prvog korpusa do sarajevskog Centralnog zatvora, navodno, u pokušaju bijega. Sa Delalićem informativni razgovor započinje tadašnji načelnik Uprave vojne bezbjednosti Jusuf Jašarević. Razgovor se snima. Ćelo počinje svojom klasičnom rečenicom koju je ponavljao još stotinama puta - "Juso, Kur'ana mi, sve ću ispričati!" Zaklinjao se da je ono što govori apsolutna istina, ponavljao je to i u mnogim intervjuima koje je za novine dao poslije rata.
U oktobru '93. je zatvoren, ali ubrzo dobija poruku od predsjednika da će sve biti u redu i da će biti amnestiran. Tada se u zatvoru nalazi i njegov kasniji advokat Fahrija Karkin, optužen da je potpomagao "etničko čišćenje grada", učestvujući u organizaciji odlaska sarajevskih Srba i Hrvata preko Grbavice za novac. Delalić i Karkin u zatvoru su imali bolje uslove nego ostali.
Poslije izlaska iz zatvora, uz sebi najodanije ljude iz "jurišne grupe" Devete brigade, Ćelo se počinje baviti biznisom i povremeno, kako je rekao, odrađuje specijalne poslove za Vladu. Sa mnoštvom krivičnih prijava za reketiranje, iznudu, nasilničko ponašanje, lako se nosi. Uz pomoć Bakira Izetbegovića dobija ekskluzivni prostor u Štrosmajerovoj ulici u centru grada, gdje otvara kafić Kiborg. Nedaleko od njega prostor za svoj kafić dobija njegov jurišnik Musa Hota, koji ispred Ekonomskog fakulteta otvara ljetnu baštu.
Iako mu je formalno oduzet pasoš, jer je imao optužnicu za ubistvo, dobija pasoš od Ismeta Dahića i odlazi u Tursku, gdje boravi nekoliko godina. Vraća se 2004, a juna 2007. je ubijen.
Pandžić Enes
Vozač Kemala Ademovića trenutno zaposlen u Iraku na poslovima logistike britanskog vojnog kontingenta u toj zemlji.
Orić Naser
Naser Orić, švercer i ratni profiter, maltretirao je Srebreničane tokom rata. Rođen je u Srebrenici. Bio je pripadnik specijalne jedinice u Beogradu i kao takav jedno vrijeme radio u pratnji Slobodana Miloševića. Prije početka rata vratio se u BiH, kratko radio kao pozornik na Ilidži, a zatim otišao u Srebrenicu i postao komandant odbrane grada i njegov apsolutni vladar.
Još tokom njegovog boravka u Srebrenici Služba vojne bezbjednosti počinje operativnu obradu nad njim, prikupljajući podatke o švercu, maltretiranju neistomišljenika i drugim nezakonitim aktivnostima, o čemu prve podatke daju sami Srebreničani. Prijedlog koji načelnik službe Vojne bezbjednosti Jusuf Jašarević šalje komandantu Rasimu Deliću 1995, vezano za Nasera Orića, a nakon obilja prikupljene dokumentacije, glasi - "Uhapsiti!"
Operativnu akciju nad njim nakon rata nastavlja AID BiH. Obavlja se desetine intervjua sa Srebreničanima i formira pozamašan dosje, koji će očito poslužiti kao sredstvo discipliniranja Orića. Kao i Delalić, i Orić svojim radom "za državu" kupuje slobodu.
Uhapšen je u Tuzli, pod optužnicom za zločine nad Srbima počinjene u Srebrenici, koju je podigao Međunarodni krivični sud za zločine počinjenje na prostoru bivše Jugoslavije, transportovan je u Haag. Njegov advokat branilac bila Vasvija Vidović. Osuđen je na zatvorsku kaznu. Budući da je taj period već proveo u zatvoru tokom postupka - nakon izricanja presude je pušten na slobodu.
Trenutno živi u Sarajevu. U stalnom je kontaktu sa Senadom Šahinpašićem Šajom, osvjedočenim prijateljem Bakira Izetbegovića.
Vidović Vasvija
Advokat iz Sarajeva. Sa strukturama SDB kontakte počinje već na početku karijere, ranih 80-ih godina. Boriša Delić, operativac DB, i Nedžad Ugljen bili su njeni dobri prijatelji. Kada je njen suprug na početku rata pritvoren, pod sumnjom da je pronevjerio, tačnije prisvojio "društvenu svojinu", pomoć zatražila od Ramiza Delalića Ćele. Prema njenoj verziji, od tada datira uzajamna naklonjenost.
Odmah nakon osnivanja Međunarodnog krivičnog suda za zločine počinjene na prostoru bivše Jugoslavije - počinje učiti engleski, kako bi se ustoličila na funkciji oficira za vezu sa Haaškim tribunalom. Imenovanje na ovu funkciju vršila je Vlada - i Vasvija Vidović uz apsolutnu podršku državnog vrha odlazi u Haag.
AID ima obavezu na suradnju sa Tribunalom i na isporuku svih dokumenata koje Tribunal traži. U AID se zato formira posebno odjeljenje za istragu o zločinima i suradnju sa Tribunalom. Šef ovog odsjeka postaje Nedžad Ugljen, tako da Vasvija Vidović i Ugljen faktički postaju glavni filter za odabir i selekciju dokumenata koji iz Sarajeva idu prema Tužilaštvu Tribunala. Naravno, postoji i obrnuti put, a to je da Tužilaštvo može, u to vrijeme uz angažman IFOR-a, upasti u svaku instituciju za koju sumnja da posjeduje i krije neke dokumente.
Što se tiče "Ševa", pisanih tragova je malo, ali su najopasniji "dokumenti" bili živi ljudi: šef jedinice, dakle Ugljen i njegov najmobilniji momak, dakle Nedžad Herenda. Onaj ko se želio riješiti za sva vremena priče o "Ševama", trebao je, dakle, skloniti i jednog i drugog. Nakon povratka Vasvije Vidović u Sarajevo, ona zastupa porodicu Izetbegović u tužbi protiv New York Timesa koji je objavio tekst o finansijskim malverzacijama porodice Izetbegović.
Pred ICTY-jem preuzima odbranu generala Mehmeda Alagića, koji u međuvremenu umire, a potom predmet Nasera Orića. Za sve to vrijeme održava kontakte sa Ramizom Delalićem i daje mu pravne savjete kako da nastupa u kontaktima sa istražnim i sudskim organima, u mnogobrojnim krivičnim predmetima vođenim protiv njega.
Analiza slučaja "UGLJEN-DELALIĆ"
SEDAM SMRTONONOSNIH SUMNJI U NEDŽADA UGLJENA
UKLETO MJESTO KOJE JOŠ UVIJEK KRIJE BROJNE TAJNE: Planinarski dom na Pogorelici, bivši poligon za terorističku obuku tajnih policajaca
Nedžad Ugljen, jedan od najperspektivnijih kadrova nekadašnje, komunističke UDBe, u višestranačkoj vlasti, odnosno njenoj sigurnosno-obavještajnoj nomenklaturi uspostavljenoj nakon prvih demokratskih izbora početkom devedesetih godina prošlog vijeka nikada nije, unatoč golemom trudu, uspio steći ono što je za obavještajca najvažnije: zaleđe, tj. potpunu i nedvosmislenu naklonost svojih političko-stranačkih nalogodavaca. Na tome se, valjda, temelje postulati obavještajno-sigurnosne filozofije: ne vjeruj nikome i ne očekuj da tebi iko vjeruje.
Nedžad Ugljen je ubijen u septembru 1996. godine nakon što je, mamuzan žestokom panikom, odnosno sviješću da će biti likvidiran, počeo vjerovati svakome, a njemu je, s druge strane, sve manje ljudi vjerovalo. Kako se drugačije može objasniti činjenica da je svoje najintimnije strahove nedvojbeni profesionalac Ugljen povjeravao ubicama poput Ramiza Delalića Ćele i njihovim nalogodavcima, govorimo u jednini: Aliji Izetbegoviću?!
"Predsjedniče, ubit će me" - cvilio je Ugljen nekoliko dana pred likvidaciju u Izetbegovićevom kabinetu, a veliki bošnjački Mudrac ga utješio - "Nećko moj, svaki dan po pet-šest ljudi dolazi sa istim vapajem. Vjeruj mi, i meni prijete".
Ramiz Delalić Ćelo u intervjuu za "SB" kaže da bi glatko likvidirao Nedžada Ugljena ("budući da sam u nekim sličnim akcijama i ranije učestvovao") da ga nije u tom pokolebao Bakir Izetbegović, Alijin sin i savjetnik za mafiju i urbanizam, koji mu je rekao: "Ugljen jeste veliko đubre i din-dušmanin" - dodajući da (Ramiz Ćelo) "malo sačeka" oko "centralne naredbe".
Država je, dakle, naredila Ugljenovo ubistvo a ko je povukao obarač, za novine je nevažno, a za pravosuđe bi trebalo biti itekako važno. Ramiz Delalić je uvjeren da je to bio Enes Pandžić, vozač tadašnjeg direktora AID Kemala Ademovića - Pandžić danas, prema pouzdanim informacijama, radi u Iraku u sastavu neke firme iz Velike Britanije koja logisticira savezničke snage u toj nesretnojzemlji.
"SB" se potrudila i iz više izvora saznala osnovne grijehe Nedžada Ugljena i razloge nepovjerenja bošnjačkih vlasti prema njemu.
OPTUŽBA PRVA
• Ugljen - Zulfikarpašić
Odmah nakon prvih demokratskih izbora, Nedžad Ugljen je od strane vrha SDA sotoniziran i optužen da je djelovao u funkciji poražene Muslimansko-bošnjačke organizacije i njenog šefa, najpoznatijeg bošnjačkog disidenta Adila Zulfikarpašića. Izetbegovićevi pučisti danima su nakon "zauzimanja" republičkog SDB tražili kompromitirajuće dokaze o Zulfikarpašiću, ali uzaludno. Za nestanak te dokumentacije optužen je Ugljen.
Prema našim saznanjima, Zulfikarpašićevu je disidentsku biografiju "oprao" tadašnji podsekretar za državnu bezbjednost u MUP-u BiH Branko Kvesić, za što je od Adil-bega nagrađen enormnom količinom novca! Temeljem te sumnje, a političkom odlukom koju je operacionalizirao pomoćnik ministra RMUP za kadrove (Hilmo Selimović, današnji vlasnik Sarajevske pivare), Ugljen je detaširan u rodni Mostar na mjesto pomoćnika ministra CSB za odbrambene pripreme.
SUMNJA DRUGA
• Ugljen i "Ševe"
Kada se krajem aprila 192. godine Nedžad Ugljen nakon izdajničkog bijega iz Mostara ukazao u Sarajevu, državni vrh mu je lojalnost testirao u Specijalnoj jedinici RMUP-a. Najvažniji bosanski bezbjednjak Asim Dautbašić, opskurna, ali neobično efikasna spodoba, upoznata s predratnim Ugljenovim "operacijama", uglavnom usmjerenim na likvidacije neprijateljskih emigranata po Zapadnoj Evropi, unajmio ga je da formira tajnu jedinicu za "unutrašnje likvidacije". Ugljen je to objeručke prihvatio, okupio 30-ak provjerenih predratnih hladnokrvnih suradnika - krvoloka i kodno ih vodio pod imenom Ševe.
Taj (multietnički) eskadron smrti u početku je djelovao u objektima Specijalne jedinice RMUP, a nakon što je u Velikom parku strijeljao 15-ak zarobljenih pripadnika JNA, detaširan je u zgradu RMUP, sektor Državne bezbjednosti.
Pokolj u Velikom parku izvršili su pripadnici "Ševa" (Nedžad Herenda i ostali) koji su bili pod kontrolom Nedžada Ugljena, ali je odluka bila donesena "odozgor" i prijetila je opasnost da "pokajnik Ugljen" navede s kojeg je mjesta zločin naređen.
SUMNJA TREĆA
• Ugljen i Silajdžić
Kada je početkom 1994. godine Nedžad Ugljen i formalno postao načelnik SDB u Republičkom MUP-u (nakon što je uredno u diplomaciju u Sloveniju ispraćen njegov prethodnik, prekaljeni udbaš Jozo Jozić), to je imenovanje vremenski koincidiralo sa strahom bošnjačke oligarhijske familije Izetbegović od narastajuće popularnosti "bosanskog meteora" (termin Fahrudina Radončića), tadašnjeg predsjednika Vlade Harisa Silajdžića.
U to vrijeme se u bošnjačkoj polit-vjerskoj eliti otvoreno sumnjalo da je Ugljen blizak Silajdžiću koji realno ima i ambicije i mogućnosti da svrgne neprikosnovenog, voljenog Vođu Aliju. Da bi to opovrgao, Nedžad Ugljen obustavlja istragu protiv odgovornih u policiji koji su u javnost plasirali kompromitirajući dosje Harisovog brata Husrefa Silajdžića, notornog kriminalca u kontinuitetu od 30-ak godina. I nakon što je, na zahtjev Silajdžića, tačno ustanovljen lanac koji je u toj zavjeri protiv njega sudjelovao: Bakir Izetbegović - Bakir Alispahić - Fahrudin Radončić, Nedžad Ugljen je odlučio obustaviti daljnje istražne radnje; ne bi li kako-tako dokazao da nije Silajdžićev igrač, za šta ga se teretilo.
SUMNJA ČETVRTA
• Nedžad Ugljen i ratni zločini
Nedžad Ugljen je, prema tvrdnjama Ramiza Delalića iz ovog intervjua, a koje mu je prenijela njihova zajednička ("prisna") prijateljica, tadašnja oficiruša BiH za odnose sa Haagom Vasvija Vidović, "bio veoma koristan" za odnose BiH i Haaga. U Tužilaštvu BiH dokumentiran je iskaz gospođe Vidović o njenom susretu sa Ugljenom u Ambasadi BiH u Zagrebu, nakon kojeg su do duboko u noć (u zajedničkoj hotelskoj sobi) pretresali moduse suradnje sa Tužiteljstvom u Haagu.
Nakon likvidacije Ugljena, jedinu ozbiljnu i iskrenu zabrinutost iskazalo je Tužiteljstvo Međunarodnog suda za ratne zločine u Haagu.
SUMNJA PETA
• Ugljen, Bakir Alispahić i droga
Kada je u rano ljeto načelnik Centra službi bezbjednosti Sarajevo Munir Alibabić objavio rat kriminalu pod zaštitom ministra republičke policije Bakira Alispahića, računao je na (obećanu) pomoć svog dugogodišnjeg kolege Nedžada Ugljena. Dokumentirana je u Alibabićevoj informaciji, koju je uputio samo na jednu adresu - predsjedavajućeg Predsjedništva Alije Izetbegovića, pored dokaza o stotinama automobila koje je Alispahić "izuzimajući" pokrao, hiljade litara nafte koje je ministar prošvercovao, stotina poslovnih prostora koje je okupirao i stanova koje je neovlašteno podijelio, i ogromna količina droge koju je ministar Alispahić plasirao na tržište ratnog Sarajeva.
- "Munja Alibabić je u pravu, ali kloni se njega ako misliš sačuvati glavu" - rekao je ovom novinaru Nedžad Ugljen toga ljeta. Kasnije je, u "redovnoj proceduri", Ugljen zajedno sa KOS-ovskim jastrebom Enverom Mujezinovićem i kriminogenim ratnim policijskim ološem dao za pravo predsjedniku Izetbegoviću da pomete Alibabića a još jače podrži vodećeg narko-dilera u Sarajevu, ministra policije Bakira Alispahića...
SUMNJA ŠESTA
• Ugljen i Pogorelica
Nedvojbeno je dokazano da Nedžad Ugljen nije imao simpatije za formiranje (anti)terorističkog kampa na Pogorelici logisticiranog iranskim novcem, ljudstvom i tehnikom. Kada je, u sklopu zajedničke delegacije RMUP i AID (Enver Mujezinović, Irfan Ljevaković, Bakir Alispahić...), posjetio polaznike na Pogorelici, upitao ih je šta su novoga (u oblasti policijske teorije i prakse) naučili i kakvog su se novog gradiva "nakupili".
- "Ovo je gubljenje vremena, načelniče" - kazao je jedan od polaznika, nakon čega je Ugljen preporučio da se policajci sa Pogorelice trebaju vratiti kućama na redovne policijske zadatke. Mjesec-dva
kasnije, nakon što su u robusnoj akciji SFOR-a pohapšeni svi okupljeni iranski instruktori i njihova bosanska zamorčad - polaznici kursa - stvar se zaoštrava. Vrh američke administracije traži i dobiva od Izetbegovića glavu operativnog kolovođe ove avanture Bakira Alispahića a vođa ovoga kampa, izvjesni visokopozicionirani iranski oficir Ali, nakon što su ga američke vojne vlasti u sarajevskom Domu policije sa ostatkom družine sa Pogorelice predale lokalnim policijskim snagama (neka tadašnji sekretar AID Šefik Džaferović, koji je bio (sve)prisutan, posvjedoči, ako smije), u brk izgovara Ugljenu:
- "Nedžade, izdao si nas i Allahom ti se kunem da ti nećemo ostati dužni!"
SUMNJA SEDMA
• Ugljen i Ademović
Nakon što je smijenjen Bakir Alispahić, na njegovo mjesto, također voljom zločinačke obitelji Izetbegović, instaliran je neuki, ali relativno drčni specijalac Kemal Ademović. Ademović vjeruje da će uz pomoć "tvrdokuhane" muslimanske braće zatečene u AID, koje je u bošnjačku tajnu službu instalirao njen neformalni šef Mujo Hafizović, poznatiji kao Kaloša, poput nedoučenog ubice Edina Garaplije i njegovih musketira, demontirati zločinački poredak u toj službi što ga je postavio isti onaj sistem koji je postavio Ademovića.
Logično, prva žrtva je bio čovjek kojem se od početka pa do kraja nije vjerovalo - Nedžad Ugljen...
izvor: islambosna.ba
