ĆELO - CRNO NA BIJELO Delalić: Tražili smo od Porče uvid u finasijska dokumenta i stanje kase starog Rijaseta
• Sefer Halilović mi je rekao da je Halil Bjelak od njega tražio prigušivač da bi uklonio neke ljude, a mislio je na članove starog Rijaseta
Na području Općine Stari Grad desila su se mnoga ubistva i atentati koji nikad nisu rasvijetljeni. Čak se može reći da je najpoznatije ubistvo, atentat kojeg je izveo srpski terorista Gavrilo princip na Latinskoj ćupriji na austrijskog monarha Ferdinanda i njegovu suprugu Sofiju, jedino rasvijetljeno ubistvo koje se desilo u blizini lokaliteta Baščaršije, kao simbola glavnog grada Bosne i Hercegovine. Ubica Princip je hapšen potom je osuđen na smrt i skončao je u zatvorskoj samici.
Osamdesetih godina prošlog stoljeća, u predvečerje raspada SFRJ, mnoge će Bošnjake tek tako, iznenada i šutke, progutati noć. Iza brojnih ubistava ostala je nedorečenost u poslu istražnih organa, kao i još uvijek goruća sumnja u istinitost karakterizacije tih događaja, obavijenih velom šutnje. Tako je 9. aprila 1985. godine sarajevskim mahalama od usta do usta, šapatom i krišom pronijeta vijest da su hafiza Mula-hanuma i njen brat hafiz Osman ef. Merhemić pronađeni svirepo ubijeni u svojoj kući u sarajevskom naselju Bistrik, kod Isa-begovog hamama. Kako je i priličilo u takvom ambijentu, dženaza je organizirana ubrzo nakon obdukcije i provedene istrage, kojom je slučaj okarakteriziran zločinom iz koristoljublja. Šaptalo se i o tome ko bi mogao biti ubica. Pazilo se šta će se reći jer je tih godina svaki sarajevski kamen imao uho.
Njihov otac hadži Mujaga bio je jedan od najznamenitijih Bošnjaka u prošlom stoljeću i, svakako, jedan od najimućnijih Sarajlija.
Ubistvo srpskog svata u Sarajevu (ili Ubistvo srpskog starog svata Nikole Gardovića ispred Stare crkve na Baščaršiji), je incident koji se desio na dan 1. mart 1992. godine tokom srpske svadbe ispred Stare crkve na Baščaršiji u Sarajevu, SFRJ, kada je pripadnik Zelenih beretki Ramiz Delalić znani Ćelo, pucnjem iz pištolja ubio mladoženjinog oca Nikolu Gardovića, i ranio sveštenika Srpske pravoslavne crkve Radenka Mikovića. Ovo međuetničko ubistvo se odigralo u atmosferi visokih tenzija uslijed održavanja referenduma o nezavisnosti Bosne i Hercegovine. Srpski mediji navode kao jedan od povoda za početak ratnih sukoba, odnosno srpske opsade Sarajeva - piše u Wikipediji. Međutim Ramiz Delalić se branio na suđenju i zanijekao ubistvo.
Uoči Vidovdana, dakle u po noći 28. Juna 2007. godine ubijen je Ramiz Delalić Ćelo u Odobašinoj ulici u Sarajevu. Ubice su ga ozrešerale mecima iz, kako se žargonski kaže u kriminalnom miljeu, "sačekuše".
Sama činjenica da se datum ubistva poklapa sa Vidovdanom trebalo je sugerirati da se radi o srpskoj osveti. Ali, ni do dan danas njegov ubica nije pronađen iako se nekima sudilo, a neke i osudilo zbog navodne umiješanosti u ubistvo.
Njegov ratni drug, kojeg je Alija Izetbegović opisao "herojem i kriminalcem", također je ubijen 26. oktobra 1993. godine u operaciji Trebević 2, pri navodnom pokušaju bijega. Nikad nije rasvijetljeno kako i ko je ubio Cacu.
U Starom gradu nalaze se najznamenitije duhovne institucije bosanskih muslimana, poput Rijaseta Islamske zajednice, a potom i Gazihusref-begova džamija sa pratećim kompleksima medresom i bibliotekom, što mnogi smatraju temeljem njihove duhovnosti, odnosno vodenim žigom njihovog identiteta. Ovako turbulentna i krvava povijest zbog koje još krv nije saprana sa kaldrme na Baščaršiji, posebno opterećuje odnos sadašnje vlasti prema nedavnoj prošlosti.
Nakon hapšenja u vojno-policijskoj akciji "Trebević 2" koja je sprovedena na području općine Stari grad 31.10.1993.godine, Delalić je dao iskaz u Centru službi javne sigurnosti (CSB) u Sarajevu. Posebno je zanimljiva "dopuna" njegove izjave koju prenosimo u cijelosti:
DELALLIĆ RAMIZ zvani ĆELO, sin Jusufa i Džulse, djevojačko Merdović, rođen 15.02.1963.godine u Priboju, završio elektrotehničku školu, Musliman, oženjen, kažnjavan, do izbijanja rata bio vlasnik butika KSC Skenderija, stalno nastanjen u Sarajevu ulica Ivana Krndelja 50/15 sada na dužnosti zamjenika komandanta 9.mtbr ABiH je dana 31.10.1993.godine pred ovlaštenim službenim licima u smislu člana 151. ZKP dao sljedeću izjavu:
DOPUNA IZJAVE
Poznato mi je da je unazad oko sedam mjeseci zamjenik Zuke Ališpage Nihad, iz Hercegovine u dva navrata prelazio preko piste u grad Sarajevo i sa sobom donosio drogu i to: heroin. Poznato mi je takodje da se pričalo da je u gradu prodao izmedju pola ili kilogram droge. Zbog toga sam, s obzirom da se Nihad u posljednje vrijeme češće pojavljivao i vidjao u blizini i u društvu načelnika ŠVK Sefera Halilovića, lično upozoravao u više navrata Sefera Halilovića i rekao mu da bi očuvao autoritet i nivo u Armiji RBiH ne bi trebao dozvoliti da se Nihad nalazi u njegovom društvu. Takodje sam o istom upozoravao i Zuku Ališpagu i rekao mu da bi on kao komandant brigade morao da se distancira od Nihada te da kao takav ne bi trebalo da bude njegov zamjenik. Zuka je ovu moju primjedbu prihvatio i obećao da će to uraditi. Znam da su nakon moje primjedbe Zuka i Nihad bili u nekoj svadji i zategnutim odnosima.
Otprilike prije mjesec dana, datuma se tačno ne sjećam, telefonom me je pozvao načelnik ŠVK Sefer Halilović i rekao mi da će kod mene doći Halil Bjelak, iz sastava novog Rijaseta IVZ te da će od mene tražiti pomoć u vezi Hafiza Porče i Efendije Hadjimulića, a to ja da se ja ne stavljam na njihovu stranu i zaštitu. Tom prilikom Sefer mi je rekao da je Bjelak od njega tražio prigušivač da bi uklonio neke ljude, a mislio je na članove starog Rijaseta.
Negdje oko 10 do 10,30 došao je Bjelak Halil kod mene u bazu "Bosnaplod" na razgovor i tom prilikom pokušao izmanipulirati mene kao komandanta koji sam imao autoritet da bi me iskoristio za neke svoje interese i ciljeve. Pošto je od mene tražio prigušivač nastala je žučna rasprava izmedju mene i Bjelaka tada sam telefonom pozvao vojnu policiju da dodju po njega. Prije nego je vojna policija došla pokušao je izgladiti stvar govoreći da mu prigušivač ne treba za Halida ef. Hadjimulića i da je on cijenjen i poštovan, a da mu prigušivač treba za Porču i neke druge ljude. Pošto mi je predočio da je srčani bolesnik i da ima šećer ja sam vratio vojnu policiju i nastavio s njim razgovarati još 25 minuta. Tom prilikom mi je ponudio devizna novčana sredstva, koliko god mi bude trebalo da bi stao na njegovu stranu. To sam kategorički odbio i istjerao ga vani iz kancelarije. Napominjem da mi je Bjelak i ranije dolazio u komandu brigade i objekat "Bosnaplod" u više navrata i nudio mi devizna sredstva od strane IVZ iz novog sastava. Par puta me je pozivao kod njega, odnosno po njegovim rječima da me poziva Naibu-reis Cerić. Ja sam sa hafizom Porčom i u više navrata kontaktirao, a jednom prilikom sa mnom je bio Izet Jukić - Džin, moj pomoćnik za logistiku. Razlog našeg kontakta sa Porčom bio je po preporuci legalnih organa vlasti da Porča omogući potpuni uvid u finansijska dokumenta i stanje kase odnosno novčanih sredstava starog Rijaseta IVZ. Porča je to odbio obrazlažući to da, uvid u finansijskog poslovanje i novčana sredstva starog Rijaseta može ostvariti samo Vrhovni islamski sabor SFRJ. Nakon toga smo otišli, a ja sam stekao utisak da se tu radi o značajnijim finansijskim sredstvima i malverzacijama sa istim što mene nije zanimalo. Tom prilikom Porča mi je, nakon što je odbio da se izvrši uvid u finansijsko poslovanje, obećao neku pomoć za 9.mtbr u novčanim sredstvima, ali nakon što prođe ova "furtutma". Ja sam poslije, preko jednog mladića po prezimenu Mirašćija, a koji je blizak sa Halidom ef. Hadžimulićem poručio da se izvine u moje ime Hadžimuliću i da mu kaže da ja više neću ići kod Porče i učestvovati u ovakvim poslovima jer sam smatrao da se radi o nekakvim neraščišćenim računima izmedju starog i novog Rijaseta.
Objavljeno: 02. jul 2018 | thebosniatimes-ba
