Karamarkov "previd": Šef obavještajne službe BiH 2006. dobio državljanstvo RH
• U svakoj suverenoj, uređenoj državi kojoj je nacionalna sigurnost jedan od prioriteta, to otkriće izazvalo bi ne samo istragu, već trenutna uhićenja i suđenja zbog veleizdaje. Kako je moguće da je Džuvo prošao obveznu provjeru POA kojoj je tada na čelu bio Tomislav Karamarko?
Objavljeno: 23. maj 2016
Da od predizbornog obećanja o lustraciji u Republici Hrvatskoj nema ništa, jasno je svakome tko imalo poznaje odnose na hrvatskoj političkoj sceni. Za lustraciju podjednako nisu ni HDZ ni SDP, a niti njihovi sateliti oličeni u minornim strančicama. Čast rijetkim izuzecima koji se mogu nabrojiti na prste jedne ruke.
Previranja oko INA su tek vrh sante ledenog brijega, a rasplitanje i vrlo izvjesno detektiranje udbaškokriminalne hobotnice vezane za INA sa sobom će u nepovrat povući i velike "igrače" iz političko-poslovno-pravosudnog miljea - ako kvazi lijevi i kvazi desni ne sjednu i dogovore primirje, jer bi ih sve skupa glava mogla podjednako zaboljeti.
Međutim, hrvatska a i niti bosanskohercegovačka javnost nije, naravno osim onih koji su u tome sudjelovali, upoznata s podatkom koji bi u svakoj suverenoj, uređenoj državi kojoj je nacionalna sigurnost jedan od prioriteta izazvao ne samo istragu, već trenutna uhićenja i suđenja zbog veleizdaje.
Radi se o dodjeli državljanstva Republike Hrvatske Almiru Džuvi, direktoru Obavještajno sigurnosne agencije OSA BiH, glavne obavještajne agencije u BiH.
Tko je Almir Džuvo
• Almir Džuvo se nije čuv'o
Almir Džuvo je po dolasku u OSU bio portir.
Nakon toga vozač.
Džuvo se pojavio na političkoj sceni u BiH nakon što je bio osobni vozač ratnog ministra unutarnjih poslova BiH Alije Delimustafića.
Uzgred budi rečeno, Delimustafić je upleten u sve moguće vrste nezakonitih radnji, a dovodi ga se i u vezu s ratnim zločinima i dovođenjem mudžahedina u BiH.
Zbog sumnji u kriminal 2013. godine bio je i uhićen.
Džuvu se dovodi i u kontekst suvlasništva nad sarajevskom tvrtkom vrlo znakovita imena - "Crobox", skupa s okorjelim islamskim radikalima Hasanom Čengićem:
i Senadom Šahinpašićem - Šajom:
Šaja ima jake veze sa samoprozvanim uglednicima hrvatskog naroda, kako u BiH tako i u RH.
No, sve to spada u sferu unutarnjih stvari države BiH i njezinih istražnih tijela. Najvažnije pitanje postavlja se samo po sebi: Tko je i na temelju čega dodijelio državljanstvo direktoru obavještajne službe OSA BiH, manje od godinu dana nakon što je dotični imenovan na tu dužnost?
Jako važno za spomenuti je podatak da je Džuvin prvi rođak Adnan Sijerčić, također djelatnik OSA koji je bio agent muslimanske tajne službe u BiH, koja se tada zvala AID.
Osim Sijerčića, visokorangirani djelatnici agencije OSA Himzo Šuvalija, Faik Špago i Nedžad Šurković sudjelovali su u organizaciji i potpori djelovanja terorističkog kampa "Pogorelica" kod Fojnice.
Adnan Sijerčić do Džuvinog dolaska na čelno mjesta službe je bio običan "inventar" koji voli pogledati u "dno čašice". U vrijeme kad je Džuvo dobio državljanstvo, Sijerčić je koristio službeni mobitel broj 061 489 390.
Tko su Džuvini pomagači u dobivanju državljanstva RH
Javna tajna u Sarajevu je da je strelovitom obavještajnom uzletu Almira Džuve kumovala izvjesna Zagrepčanka Andrea Šporer, dugogodišnja zaposlenica Ureda Visokog predstavnika za BiH OHR.
Šporerova je, navodno, preko tadašnjeg Visokog predstavnika Padyja Ashdowna (britanskog obavještajca i komandosa koji se "proslavio" teroriziranjem katolika u Sjevernoj Irskoj), Džuvi isposlovala "amenovanje" imenovanja na poziciju prvog obavještajca u BiH.
Od tada Šporerova i Džuvo slove za britanske "igrače", a njih dvoje su bili i puno "vezaniji", ne samo tijekom špijunskih igara s Ashdownom.
Vrlo bitan detalj vezan za Andreju Šporer je nagrada koju joj je 2013. godine uručio tadašnji ministar sigurnosti, a današnji pritvorenik, Fahrudin Radončić.
Radončić je prije rata radio za Službu državne bezbjednosti SDB, pod kodnim imenom ŠĆEPO.
Također, Radončić ima jake veze u Zagrebu jer je, također prije rata, bio dopisnik zagrebačkog tjednika "Danas" iz Crne Gore - u kojoj je i rođen, te živio do rata i dolaska u BiH.
Prema spoznajama do kojih smo došli, u Džuvinom "pohrvaćenju" navodno je sudjelovala prijeratna SDB-ova klika iz BiH, uz blagoslov svojih prijeratnih kolega koji u Zagrebu obnašaju izuzetno visoke dužnosti u politici, policiji, tadašnjoj POA.
Linija kojom je Džuvo dobio državljanstvo vrlo vjerojatno je sljedeća: Mladen Alpeza (trenutno direktor predstavništva Francka za BiH), zatim Ivan Bandić (konzul RH u Tuzli i prvi rođak zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića), Miroslav Musić (šef Operativno-tehničkog centra SOA-e), i na kraju tadašnji vrh MUP i POA.
Mladen Alpeza, Ivan Bandić i Miroslav Musić bili su prijeratni djelatnici Centra SDB Mostar, a nakon raspada njihove voljene Jugoslavije infiltrirali su se u obavještajne službe HercegBosne i Republike Hrvatske.
Pitanje svih pitanja glasi: Kako je moguće da je Džuvo prošao, sukladno zakonu, obveznu provjeru POA kojoj je tada na čelu bio sadašnji predsjednik HDZ RH, Tomislav Karamarko?
Na potezu su predsjednica hrvatske države, premijer, MUP RH, SOA i Odbor za nacionalnu sigurnost.
Da su svi navodi točni dokazuje i dokument iz kojega je vidljivo da je Almir (Midhata) Džuvo, rođen 20.12.1964. godine, prebivalište Vilsonovo šetalište 12 u Sarajevu, upisan u knjigu državljana RH Grad Zagreb, broj rješenja: 0866054, prijava PU Zagreb 12.05.2006. godine.
Kao pomoć u istrazi koju moraju provesti institucije RH prilažemo i brojeve mobilnih telefona koje je Almir Džuvo koristio u to vrijeme, a radi se o brojevima: 061 484 053 i 062 424 641.
Lako je provjeriti nagađanja koja su se pojavila, da je Almir Džuvo vrlo često boravio u Zagrebu i sastančio s vrhom obavještajno-policijskih struktura Republike Hrvatske, a često i s čelnim čovjekom DORH i njegovim ljudima od povjerenja.
S činjenicom da je Džuvo državljanin Republike Hrvatske bili su upoznati Zoran Milanović, Stipe Mesić, Mladen Bajić, Ivo Josipović, Ivo Sanader, Ranko Ostojić..., a u BiH Bariša Čolak, Dragan Čović, Fahrudin Radončić, Bakir Izetbegović, Zlatko Lagumdžija, Milorad Dodik, Sredoje Nović i vjerojatno još puno osoba s kojima je Džuvo surađivao - bolje reći štitio njihov kriminal.
Stoga je vrlo teško za povjerovati da tadašnji ravnatelj POA nije znao za cijeli slučaj. Za početak je dovoljno preko hrvatskih telekom-operatera provjeriti sve pozive koji su kroz njihove sustave prošli s dvaju Džuvinih mobitela koja smo naveli u tekstu.
U međuvremenu, Almir Džuvo je 19.11.2015. godine, imenovan veleposlanikom BiH pri NATO u Bruxellesu. Tako da imamo dva Hrvata na tako odgovornoj poziciji.
Doduše iz dviju država.
Republika Hrvatska je svjetski fenomen.
Slučaj "Džuvino državljanstvo" najbolje je oslikati primjerom da bi, recimo, Izrael svoje državljanstvo dao čelniku PLO.
Također, došli smo i do nevjerojatnih, bolje reći sramotnih spoznaja, da državljanstvo RH imaju i članovi obitelji Izetbegović, visoki dužnosnici pravosudnog, sudskog i policijskog sustava, ali i okorjeli kriminalci iz BiH koji su u ratu i poraću postali vlasnici skupocjenih nekretnina u Republici Hrvatskoj.
A nemaju s hrvatstvom ama baš nikakvih dodirnih točaka.
Osim možda silnog novca i debelih ratno-poratnih veza u, kako ju vole nazivati, "Endehaziji"!
izvor: e-posavina.com-1046-2006
