Almir Džuvo

KO JE ZABIO "GLOGOV KOLAC" U OSMORKU: Džuvo nije agent CIA-e, već BIA-e?!

• Pošto je politička strategija Milorada Dodika i Dragana Čovića potpuno nova kad je u pitanju formiranje vlasti, imenovanje Almira Džuve je prvi vjesnik nove strategije razbijanja države

Izvršni obavještajni odbor potvrdio je novo rukovodstvo OSA-e. Sjednica ovog odbora kojeg čine predsjedavajuća Vijeća ministara BiH Borjana Krišto, ministar odbrane Zukan Helez te ministar finansija Zoran Tegeltija održana je danas nakon sjednice Vijeća ministara.

I jednoglasno je potvrđen novo rukovodstvo OSA-e koje čine direktor Almir Džuvo, zamjenik direktora Risto Zarić i Damir Bevanda, glavni inspektor.

NIJE CIA, NEGO BIA!

Ovo je odluka kojom je zabijen "glogov kolac" u Osmorku, a vjerovatno jedna od najtežih u nizu pogrešnih političkih odluka kako po sigurnost države, tako i po njen suverenitet u novoj kompozicijskoj strukturi vlasti. Još uvijek nema valjanih analiza šta je navelo američkog ambasadora Micahela Murphya da da svoju saglasnot na imenovanje Džuve koje nije ni legitimno niti je opravdano po bilo kom zakonskom i stručnom osnovu. Priglupi sarajevski mediji, koji su gluplji od novopečenih bošnjačkih političkih lakeja, kandidaturu Džuve su opravdavali samom činjenicom da je "CIA-in čovjek". Ovaj podmukli obavještajni spin lansiran iz obavještajnog podzmelja (BIA) i jeste prijemčiv za takve medije zbog njihovog servilnog odnosa prema zapadnim diplomatama, a posebno prema Amerikancima. Stoga ne čudi da su tako lahko "popušili foru" da je Džuvo kao takav prava osoba. Nije problem ni što je Elmedin Konaković slagao i prevario javnost da će zamjeniti omraženog mu Osmana Mehemdagića Osmicu sa časnim čovjekom, jer je u pitanju princip etičnosti,kako se izrazio, već je problem da su i Amerikanci, posebno ambasador Murphy, nasjeli na taj obavještajni spin sprskog obavještajnog podzemlja.

Sama činjenica da ni Milorad Dodik,kao ni Dragan Čović, nisu imali primjedbi na (re)izbor Almira Džuve može uakzivati na činjenicu da seradi o vrhunski odrađenoj obavještanoj operaciji. Ključno pitanje je kako je moguće da se Džuvo za svojih petnaestak godina šefovanja OSA-om nije načinio neku grešku kojom bi se zamjerio sprsko-hrvatskom liderskom tandemu. Zbog toga je pravi raritet i izuzetak u poratnoj bošnjačkoj politici.

Pošto je politička strategija Dodika i Čovića potpuno nova kad je u pitanju formiranje vlasti, jer su pristali to činiti sa Osmorkom, a ne sa SDA-om, te su pokazali dosta elana i agilnosti u tome, dok su protekli mandat držali vlast pod blokadom svih državinih institucija, imenovanje Džuve bi mogao biti prvi vjesnik njihove nove strategije razbijanja države.

Naime, najvjerovatnije da je do promjene secesionističke strategije Dodika i Čovića došlo zbog geopolitičkih promjena, prvenstveno na zapadu, nakon invazije Rusije na Ukrajinu. Tako da su sa vanjskog plana razbijanja države prešli na udar iznutra. Prošli mandat, kojeg je obilježila unutarnja blokada državnih institucija, na vanjskom planu su obilježile secesionističke inicijative u formi raznih "non papersa", ili analitičkih tekstova objavljenih u prestižnim zapadnim časopisima. Iza ovih inicijativa stajao je trio evropskih desničara Victor Obran, Janeš Janša i Miroslav Lajčak,uz svesrdnu podršku sprsko-hrvatskog četvoroprega Zorana Milanovića i Dragana Čovića, sa Aleksandrom Vučićem i Miloradom Dodikom. Takve inicijative su izazivale dosta nedoumica i kontroverzi unutar evropskih institucija sve dok ruska artljerija nije razbudila uspavanu evropaku birokratiju. Eho ruskih plotuna ispaljenih nad Ukrajinom razlijegao se iznad balkanskih planina. Sve je to mobiliziralo Evropljane tako da su postigli visok stepen jedinstva, ali i raskrinkali proruske krtice u svojim redovima kakvi su bili inicijatori "non papersa" o Bosni.

Ovakav evrospki gard je osujetio secesionitičke planove Čovića i Dodika da diplomatskim pritiscima izvana uruše i delegitimiraju državne institucije, te dokrajče i kompromotiraju suverenitet i legitimitet države na međunarodnoj sceni. Stoga su nakon izbora "prevrnuli ploču" pa i partnere u vlasti. Vrlo je nejasna uloga visokog predstavnika Cristiana Schmidta, kao američkog amabsadora Michaela Murphya u ovom prestrojavanju i promjeni stratetegije Čovića i Dodika. Njihova uloga u ovom prestrojavanju postaje i sumnjiva od strane bošnjačkog nacionalnog i vjerskog vodstva nakon ovakvih kadrovskih rješenja na koja su dali saglasnost, poput imenovanja Džuve.On se poptuno uklapa u mozaik ovladavanja sigurnosno-policijskim kao i sudsko-tužilačkim aparatom, tako da je Dodik u ovakvoj formaciji vlasti bio "zaštićen k'o međed".

BOŠNJAČKA PRIRAST UDBE I KOS-A

Operacija postavljanja Alamira Džuve za šefa OSA-e osmišljena je, prema našim iinsajderima, u vikendici Sredoja Novića na Jahorini. Nović je jedan od najstamenitijih srpskih obavještajaca koji je karijeru započeo još vrijeme komunističke tajne policije Državne sigurnosti (DB),u narodu poznate kao Udba. Promjenio je sve srpske voždove, a on je uspio ostati prvi igrač srbijanskih tajnih službi u Bosni. Tako da se danas ne može reči ko koga kontrolira, on Dodika, ili Dodik njega. Dakle, on je osmislio strategiju nezakonitog (!) povratka tandema Riste Zarića i Almira Džuve na čelo OSA-e. Da podsjetimo da su Džuvo i Zarić postavljeni za šefa OSA-e 23. maja 2004. godine, a da su razriješeni dušnosti tek 19. novembra 2015. godine, što znači da je njihov mandat trajao 11, 5 godina. Pošto su ponovo imenovani Džuvo i Zarić će skupiti 15,5, odnosno 19,5 godina šefovanja OSA-om. Oni su 2004. godine imali jedna eksperimentalni mandat, tako ga je tumačio OHR, od dvije godine. Potom su bili šefovi u dva mandata po 4 godini.

Zarić je nakon isteka mandata u kontinuitetu bio savjetnik Milorada Dodika. Specijalno dobri odnosi Džuve i Zarića su evidentni nakon što je Džuvo njega i njegovog vozača Željka Stanišića iz Rogatice spasio od procesuiranjaza ratne zločine. Naime, prema Strategiji procesuiranja ratnih zločina na spisku od 1300 osoba bio je i Zarić. Džuvo je preko Milorada Barašina, tadašnjeg glavnog tužioca, uspio skuniti 200 osumnjičenih ratnih zločinaca sa spiska među kojima je bio i Zarić.

S druge strane Džuvo je ostvario izvanredan odnos sa Tomislavom Karamarkom, kao šefom SOA-e. Ovaj mu je izdaoi hrvatski pasoš, jer Džuvo navodno posjeduje 5 skupocjenih nekretnina u Hrvatskoj. Kao protivuslugu za Karamaka Džuvo će objaviti da je Bosna "baza" za 3400 potencijalnih terorista. Ova informacija je bila notorni spin, jer prema svim obavještajnim podacima koje je posjedovala OSA u Bosni je tada tretirano tek 50-tak osoba iz selefijskih krugova za koje je procjenjeno da predstavljaju takvu potencijalnu opasnost. No, ovaj Džuvin spin je došao "k'o kec na desetku" hrvatskoj politici koja je lamentirala nad sudbinom svojih sunarodnjaka u Bosni, s jedne strane, a s druge strane tražila status i ingerencije kod međunarodne zajednice da u ime zaštite od tzv. islamskog terorizma djeluje preventivno pritiskom na bošnjačke političke i vjerske institucije.

Almir Džuvo nema ni stručnih referenci, jer jer je stekao diplomu Pravnog fakulteta na sumnjiv način. Njegov indeks vanrednog studneta umjesto njega nosio je Borislav Petrović pred profesore da mu daju ocjene "u nevišeno", da bi mu kao dekan fakulteta izdao i diplomu. Uvidom u djelovodne knjige fakulteta evidentno je da diploma nije validna niti ovjerena, jer je Petorvić istu nelegalno popunio i ovjerio na obrascu diploma. Petrović i Džuvo su bili stari znanci iz vremena kad su obojica radili za CENEX, firmu Alije Delimustafića, prvog minsitra MUP-a, i bivšeg saradnika KOS-a. Tako opet stara priča kako je Bosna u raljama KOS-a ulazi na velika vrata u Sarajevo!

Objavljeno: 23. feb 2023 | thebosniatimes-ba