Objavljujemo dokumente s oznakom "SLUŽBENA TAJNA"!
• Stanko Čolak, Borjana Krišto, Vjekoslav Bevanda, Bariša Čolak i Miroslav Ćorić - lideri Komunističke partije koji su obilježili put kroz demokratske institucije BiH, danas postaju nezamjenjivi; nisu sudjelovali u stvaranju hrvatske države, nisu sudionici obrane od velikosrpske agresije - a neki od njih bili su sudionici velikosrpske agresije na hrvatski narod
Objavljeno: 24. sep/ruj 2018 | MegaMedia
Danas oni kao pravni sljednici komunističkih državnih poduzeća kao što je VI SOKO Mostar, promoviraju ljudska prva i vode kampanju HDZ-a s tezom Euroatlantskih integracija. Tko čini prvih pet suradnika Dragana Čovića?!
STANKO ČOLAK
Stanko Čolak rođen 1936. godine u Širokom Brijegu. Sredinom 1958. godine počeo je raditi u UDBi, kao operativac po pitanju hrvatske emigracije u Centru SDB Mostar. Zahvaljujući predanom radu, ali i povjerenju, koje je stekao u Beogradu dok je služio vojni rok u Generalštabu JNA, i činjenici da mu je žena Srpkinja, unaprijeđen je 1971. godine u inspektora Druge Uprave SSUP.
Kada je Bugojanska skupina 1972. godine upala u Jugoslaviju, Čolaku je povjereno mjesto koordinatora jugoslavenskih sigurnosnih, policijskih, i vojnih snaga u borbi protiv te skupine.
Nekoliko godina kasnije Čolak je postao načelnik Druge uprave SSUP, te specijalni savjetnik saveznog sekretara unutarnjih poslova.
Dok je obnašao te funkcije, bio je koordinator priprema svih atentata na hrvatske emigrante. Čolak je 1988. godine umirovljen u rangu pomoćnika saveznog sekretara. Ostao je živjeti u Beogradu i servisirati Miloševićev režim, a i surađivati na svim područjima sa svojim kumom Željkom Ražnjatovićem zvanim Arkan.
Jedan Čolakov sin se dragovoljno prijavio u JNA, prilikom Velikosrpske agresije JNA na Hrvatsku.
Brat Stanka Čolaka, Drago, također je radio u UDBi Mostara, kao šef odjela za borbu protiv emigracije.
BORJANA KRIŠTO
Borjana Krišto je rođena 1961. godine u Livnu. Diplomirala je 1984. godine na Pravnom fakultetu u Banjoj Luci, a pravosudni ispit je položila u Sarajevu.
Od 1995. godine je članica Hrvatske demokratske zajednice Bosne i Hercegovine (HDZ), a uz potporu Dragana Čovića, Bariše Čolaka i Stanka Čolaka (koji je navodno blizak rod Borjani...uz postojanje mogućnosti krvnog srodstva u prvoj liniji ) od 2015. godine je i zamjenica predsjednika Stranke. Krišto je do 1999. godine radila u livanjskim kompanijama: "Agro Livno", "Guber", "Likom" i "Livno bus".
Od 1999. do 2000. godine je bila ministrica pravosuđa i uprave Hercegbosanske županije, a do 2002. godine tajnica Vlade HBŽ-a. Na općim izborima 2002. godine je kao kandidat HDZ-a BiH osvojila mandat u Zastupničkom domu Parlamenta Federacije BiH, ali ga nije preuzela jer je imenovana za ministricu pravde u Vladi FBiH.
Na općim izborima 2006. godine izabrana je u Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH. U travnju 2007. godine je imenovana za predsjednicu FBiH, a od 2011. godine je bila delegat u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH. Za opće izbore 2014. godine kandidirala se za Predstavnički dom Parlamenta BiH i dobila mandat. Glede imovine i ona i njezin suprug Boro sami ne znaju što posjeduju, stanovi po Livnu, Mostaru, Splitu, buregdžinica u Mostaru kod stadiona HŠK Zrinjski.
Borjana Krišto je kao predstavnica većinskog vlasnika u firmi Li-Bus počinila više kaznenih djela za što je bila i suđena, ali sve je zataškano zahvaljujući pravosudnoj mafiji.
U prilogu je obavještajno izvješće o navedenom predmetu - i neki drugi dokumenti:
3. VJEKOSLAV BEVANDA
Vjekoslav Bevanda rođen je 1956. godine u Mostaru. Sa suprugom Ljiljanom ima dvije kćerke. U rodnom gradu je završio Ekonomski fakultet 1979. godine. Nakon završenog studija zaposlio se u Zrakoplovnoj industriji Soko Mostar, gdje je u narednih deset godina bio na rukovodećim pozicijama. Zanimljivost je da je u sukobu prijeratnih KOS-ovih frakcija Vjekoslav Bevanda bio na suprotnoj strani od Jugoslovena Čovića koji je zdušno podržavao Novicu Đuricu. Nakon tog sukoba napušta SOKO. U razdoblju od 1990. do 1993. godine bio je direktor u APRO banka Mostar. Nakon toga, sve do 1999. godine bio je član Uprave Eurošped group Zagreb/ Nord Adria Trieste/ Nord Adria Wien. Narednih sedam godina radi u nekoliko tvrtki u financijsko-bankarskom sektoru.
HDZ-u BiH pridružio se 2007. kada je postao ministar financija u Vladi Federacije BiH, a imenovan je dopredsjednikom stranke 2015. godine. U Federalni parlament ušao je 2010. godine osvojivši 2.917 glasova. Za predsjedavajućeg Vijeća ministara Bosne i Hercegovine imenovan je 2012. godine. Na Općim izborima 2014. godine osvojio je mandat u Državnom parlamentu, ali ga je zamijenio pozicijom ministra financija i trezora BiH.
Imovina Vjekoslava Bevande
Bevanda je u imovinskom kartonu 2014. prijavio godišnje prihode od 64.600 KM. Pored toga, Bevanda je u nasljedstvo dobio zemljište i vikendicu, koji vrijede 130.000 KM.
Njegova supruga u Splitu ima stan vrijedan 150.000 KM i vozi "Fiat 500" od 12.000 KM. Supružnici Bevanda uštedjeli su 63.000 KM, a tokom 2013. godine su svaki mjesec zajedno primali nešto manje od 10 tisuća KM.
Za potrebe predsjedavajućeg Vijeća ministara Bosne i Hercegovine (BiH) Vjekoslava Bevande kupljen je terenac visoke klase, marke VW New Touareg V6, po cijeni od 148.590 KM. Automobil je plaćen za oko 20.000 KM više nego je planirano javnim pozivom za nabavku automobila. Na otvaranju ponuda bio je prisutan predstavnik M.R.M-a export-import d.o.o. Miroslav Rupčić KOS-ovac iz naših ranijih feljtona.
Poziv je objavljen u Službenom glasniku BiH. Javila su se tri ponuđača sa gotovo identičnom cijenom, a povjerenstvo Glavnog tajništva Vijeća ministara prihvatila je ponudu firme M.R.M. export-import d.o.o. Ljubuški. U izjavi za novinare Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) Rupčić kaže da ne pripada HDZ-u te da se slučajno zatekao u Sarajevu pa su ga iz firme zamolili da bude prisutan. On tvrdi da sa firmom M.R.M. nema ništa i da je umirovljenik. Prema podacima iz Registra gospodarskih subjekata, suvlasnik M.R.M-a je Blago Rupčić, Miroslavov otac.
Prema izvješću Ureda za reviziju institucija BiH za 2015. godinu, Ministarstvo financija i trezora BiH imalo je znatne izdatke za putovanja, a u njihovom pravdanju uočene su određene nepravilnosti. Najveće izdatke po ovom osnovu imao je kabinet ministra Vjekoslava Bevande.
Prema revizorskom izvješću, najveći teret putovanja podnio je Audi A6, službeni automobil ministarstva, koji se zbog velike prijeđene kilometraže učestalo kvario. Za ovaj automobil je iz istog razloga morala biti nabavljena i dodatna oprema. Za dvogodišnje razdoblje za ovo vozilo je planirana kupovina 16 ljetnih i 16 zimskih guma po cijeni 421 KM (za ljetne) i 435 KM (za zimske) po komadu. Uzimajući u obzir da se radi o gumama visokog kvaliteta (DUNLOP) postavlja se pitanje potrebe za ovim brojem auto guma. Obrazloženje za učestalo mijenjanje auto guma je pređena kilometraža navedenim vozilom, a kada je ono bilo na servisiranju koristili su se zamjenski Audi A8 i Touareg.
Za razna službena putovanja u 2015. godini izdvojeno je 162.803 KM, od čega se 13.269 KM odnosi na izdatke za službena putovanja u zemlji, a 149.534 KM na izdatke za službena putovanja u inozemstvu. Od toga je znatan broj dana proveden u Republici Hrvatskoj.
U planu službenih putovanja za Kabinet ministra za 2015. godinu za sastanke u Zagrebu planirano je 15 dana, a za Split 48 dana. Svrha putovanja za Split nije navedena, a putovanja u Hrvatsku su obavljana i tokom vikenda, na što su revizori upozorili. Revizori su naveli i da postoje razne neusuglašenosti u pravdanju putnih troškova i kašnjenja te nedostatka informacija poput vremena prelaska granice ili svrhe putovanja. Redakcija portala www.mega-media.hr ima informacije kako Vjekoslav Bevanda u Splitu ima stan i kuću u središtu grada, pa je možda i to razlog za česta putovanja prema Splitu i iz Splita.
Tijekom trajanja revizije izvršeno je prestrukturiranje rashoda na datoj poziciji te je konačan proračun za 2015. godinu za putne troškove iznosio 180.000 KM. Ovo povećanje pojašnjeno je povećanim brojem putovanja Vjekoslava Bevande na sastanke kao člana uprave Svjetske banke. Za osmodnevno putovanje na godišnji sastanak Svjetske banke i MMF-a u Južnoj Americi te posjetu dijaspori tijekom istog puta, izdvojeno je 30.355 KM za zrakoplovne karte te 6.751 KM za troškove hotelskog smještaja. Na ovo putovanje išli su ministar, šef Kabineta, savjetnica ministra i vozač.
4. BARIŠA ČOLAK
Bariša (Ivan) Čolak je rođen 1. siječnja 1956. godine u Širokom Brijegu. Završio je osnovnu školu u Širokom Brijegu, kao i Gimnaziju 1975. godine. Pravni fakultet Univerziteta Džemal Bijedić u Mostaru je završio četiri godine kasnije, a pravosudni ispit je položio u Sarajevu. Anela Čolak Barišina supruga magistrirala je na Ekonomskom Fakultetu u Mostaru 2011.godine, a upoznali se i prohodali kad je Anela bila tajnica premijeru Čolaku u Županiji zapadnohercegovačkoj. Anela Ćolak je iz Sovića u općini Grude, a koje li slučajnosti bliska je i susjeda s junakom naših prethodnih feljtona Vinkom Zorićem. Sa suprugom Anelom Čolak ima troje djece: kćerke Mariju i Anu i sina Marka.
Upisao je KOS-ovac Bariša i postdiplomski studij na Pravnom fakultetu u Mostaru, smjer Bosna i Hercegovina i europsko pravo, ali je status navodno zaleđen zbog državničkih obveza. Ako je upisao studij 2001. godine kako navodi onda je po zakonskim propisima izgubio pravo školovanja po programu kojeg je upisao.
U Hrvatskoj demokratskoj zajednici (HDZ) je od 1993. godine. Bio je član Općinskog odbora HDZ-a u Širokom Brijegu, član Županijskog odbora Županije zapadnohercegovačke i član Središnjeg odbora HDZ-a. Član predsjedništva stranke je bio u više mandata, vršitelj dužnosti predsjednika od 2001. do 2002. godine te predsjednik stranke od 2002. do 2005. godine. Trenutno je član Predsjedništva HDZ-a.
Od 1979. do 1988. godine, sa prekidom od travnja 1980. do travnja 1981.godine, radio je kao direktor Fabrike građevinske bravarije "Metalac Lištica", u okviru mostarskog SOKO-a. Inače u tom poduzeću do rata kao svršeni bravar radio je i glavni i odgovorni urednik glasila KOS-a u BiH izvjesni Pavković, što nam može posvjedočiti i sam Bariša. Od 1988. do kraja 1993. godine je radio kao sudac Osnovnog suda u Lištici, nakon čega je do studenog 1996. godine bio pomoćnik ministra, potom zamjenik ministra te na kraju i ministar pravde u tadašnjoj Vladi Hrvatske Republike Herceg -Bosna. Nakon rata je, od 1996. do rujna 1999. godine, bio predsjednik Vlade ŽZH.
U Vladu Federacije BiH (FBiH) ulazi 1999. godine kao ministar pravde. Na izborima 2000. godine, sa osvojenih 5.412 glasova dobio je mandat u Parlamentu FBiH, ali je ostao na ministarskoj poziciji. U ožujku 2002. godine napušta ministarsku poziciju i na dva mjeseca ulazi u Parlament FBiH, da bi potom napustio i ovu poziciju i posvetio se radu u stranci. Na izborima, u listopadu te godine, sa osvojenim 16.721 glasom postaje zastupnik HDZ-a u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH. U siječnju 2003. godine je imenovan na poziciju ministra sigurnosti BiH, gdje ostaje naredne četiri godine. Za ministra pravde BiH imenovan je u veljači 2007. godine. Od tada, pa zaključno sa lipnjom 2010. godine, je primio ukupno 182.414 KM na temelju plaće, toplog obroka, regresa i naknade za odvojeni život. Ako se dodaju i zarade od članstva u povjerenstvima, njegova ukupna zarada u ovom razdoblju iznosi 190.994 KM.
Prema podacima Ministarstva financija BiH, Čolakova mjesečna plaća tijekom obavljanja ministarske funkcije porasla je sa 1.621 KM od veljače 2007. godine na 4.869 KM u lipnju 2010. godine. Tijekom 2009. godine, Ministarstvo pravde je realiziralo 65 posto svog programa rada. Njegovo ministarstvo je u 2009. godini bilo drugo po broju planiranih (18), ali i po broju nerealiziranih zakona (7). Od toga, pet ih je usvojio Parlament BiH. Ukupno, u tri godine mandata, Ministarstvo pravde je realiziralo 27 od planiranih 58 zakona, od čega je Parlamet BiH usvojio tek 17.
Imovina Bariše Čolaka
U imovinskom kartonu iz 2002. godine prijavio je godišnji prihod od 25.000 KM na ime plaća i paušala. Prijavio je i da posjeduje 19.500 KM certifikata te stan i gražu u vrijednosti od 120.000 KM. Izjavio je da je suvlasnik obiteljskog imanja, vrijednog 350.000 KM u selu Dužice, kao i 22.000 KM štednjog uloga u Unicredit banci. Tada je prijavio i da ima kredit od 80.000 KM koji je uzeo u Hercegovačkoj banci, sa rokom otplate u 2011. godini. Godišnja plaća Čolakove supruge Anele je u to vrijeme iznosila 8.500 KM. U izjavi, datoj u siječnju 2007. godine, prije preuzimanja ministarskog mandata, Čolak je uz nepokretnu imovinu, navedenu u kartonu 2002. godine, naveo i zemljište u Dužicama. Prema podacima iz Katastra u Širokom Brijegu, riječ je o 8.391 četvornom metru zemlje. U zemljišnim knjigama Općinskog suda u Širokom Brijegu Čolak je i suvlasnik oko 11.320 četvornih metara zemljišta u katastarskoj općini Rasno.
Na Općim izborima 2010. godine Čolak je bio kandidat za zastupnika u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH, ali nije izabran. Osvojio je 5.829 glasova. U imovinskom kartonu iz 2010. godine Čolak je prijavio da je u 2009. godini zaradio 63.300 KM, a njegova supruga 17.400 KM. Od imovine koja se vodi na ime supruge, Čolak je prijavio jedino automobil Audi 4, procijenjen na oko 20.000 KM. Čolak je prijavio i da je vlasnik stana površine 100 četvornih metar, vrijednog oko 150.000 KM te suvlasnik kuće i zemljišta, naslijeđe od roditelja u vrijednosti 300.000 KM. Naveo je i pravo korištenja nad 400 četvornih metara zemljišta, vrijednog 30.000 KM, kao i garažu, vrijednu 20.000 KM. Čolak je prijavio i kreditno zaduženje od 40.000 KM, sa rokom otplate u svibnju 2017. godine.
Informacija iz SNS-a
Mostar, 08.12.1999. godine SLUŽBENA TAJNA
VRLO TAJNO
PREDMET: ŽZH, Vlada ŽZH,
nezakonite radnje
I N F O R M A C I J A
IZVOR: I.B.
POUZDANOST PODATAKA: provjereni
Operativnim radom na terenu došli smo do saznanja da je Vlada ŽZH iz županijskog proračuna uložila u Gluminu banku, do polovice IX mjeseca 1998 godine 8 milijuna DM.
Kada je afera Glumina banke bila na vrhuncu, preko Ministarstva pravosuđa i uprave sa ministrom gsp. Gojkom Kolobarićem se 25.09.1998 godine ulaže 1.037.000 DM., zbog politike navedene banke, izdavanje kredita bez polaganja depozita, sama je došla u stečaj, te joj je račun blokiran.
Nakon blokade računa, Vlada ŽZH sklapa ugovore tzv. cesije s izvjesnim tvrtkama, tako da se novac, što je išao preko Glumine banke, vraća u vidu rata na proračun županijske Vlade. Primjer, cesije koje su rađene preko Ministarstva gospodarstva, ministrom gsp. Velimir Jukić, te je tvrtki "Weltplast" Posušje dat kredit od 1.400.000 DM.
Tvrtki "Domovina"- Široki Brijeg, odobren je kredit od 500.000 DM. preko Ministarstva gospodarstva. Navedena tvrtka ima utaju poreza od 612.000 DM.. Suvlasnik tvrtke je gđa. Hrkać, sestra predsjednika Vlade gospodina Bariše Čolak, pa je to i izravna veza rodbinskih kredita.
Prema saznanjima s terena u transakcije novca upleteni su: ministar financija gsp. Ivan Brkić i župan gsp. Jozo Marić.
MIŠLJENJE I PREPORUKE:
Iz naprijed navedenog je vidljivo da je vlada ŽZH počinila određene nezakonite radnje, pa je stoga potrebito prikupljanje materijalnih dokaza i praćenje istih te potom skupa s organima gonjenja poduzeti konkretne korake u cilju rasvjetljavanja navedenog kaznenog djela.
INDEX OSOBA:
Bariša Čolak iz Širokog Brijega, bivši predsjednik Vlade ŽZH
Zdravka Hrkać iz Širokog Brijega, suvlasnica tvrtke "Domovina" - Široki Brijeg
Jozo Marić, župan ŽZH Grude. Bio je profesor u srednjoj školi u Grudama
Gojko Kolobarić, ministar pravosuđa i uprave vlade ŽZH Š.Brijeg
Ivan Brkić, ministar financija u vladi ŽZH Ljubuški
Velimir Jukić, ministar gospodarstva vlade ŽZH PosušjeMostar: 20.10.1999. godine
Prema navodima diplomatskih dužnosnika akreditiranih u BiH, nedoumice oko političkog kursa najveće hrvatske stranke u BiH, HDZ-a BiH, pojavile su se samim dolaskom Dragana Čovića i Bariše Čolaka na mjesto čelnika stranke. Inače, Čolak je obnašao dužnost predsjedavajućeg Doma naroda BiH. No, u samom početku Čolakovog preuzimanja stranke, tome nije pridavana gotovo nikakva pozornost, jer je u to vrijeme fokus diplomatskih i obavještajnih zajednica bio usmjeren na bitne probleme koji su se odnosili na Hrvatsku Samoupravu (koju su Čolak i ekipa u startu svjesno osudili na propast), Hercegovačku banku i Eronet. Sve navedene aktivnosti su se vezale uz ime poručnika JNA Ante Jelavića koji je, unatoč činjenici da je bio oficir KOS-a, u javnosti predstavljen kao desničar po špranci suradnika iz Gruda.
Uloga Klana Čolak u HDZ BiH
Izbor je tako pao na bivšeg uzornog člana SKJ, Barišu Čolaka, prijeratnog "suca Općinskog suda u Lištici", čiju su pravosudnu karijeru osmislili i u djelo proveli njegovi bliski rođaci - Stanko i Drago Čolak, koji su inače bili visokorangirani kadrovi jugoslavenske Službe državne bezbjednosti. Njima nije bio problem "maloga Barišu" vrbovati za suradnika SDB-a, još dok je krajem sedamdesetih godina prošlog stoljeća bio student u Mostaru. Čolak je još u vrijeme rata instaliran u tadašnju Vladu HZ-HB-a uz svesrdnu pomoć Slobodana Božića i Ivana Bandića koji je trenutno konzul RH u Tuzli. Navedeni su bili suradnici UDBA-e specijalizirani za "borbu protiv ustaške emigracije i katoličkog klera".
Nakon gašenja HR-HB-a, obitelj Čolak dovodi Barišu na mjesto predsjednika Vlade Zapadno-hercegovačke županije (ZHŽ), u kojoj Hrvati čine više od 95 posto pučanstva. Dok je vladao županijom, Čolak je najviše ostao upamćen po tome, što je na ključne pozicije rasporedio ljude od povjerenja Stanka i Drage Čolaka. Produžene ruke klana Čolak su pogodovale svojim prijeratnim, ratnim, a vidimo i današnjim kadrovima. Međutim, Bariša Čolak se toliko osilio, obzirom da je imao moćnu špijunsku mašineriju iza sebe, da je Mesnoj industriji Lijanovići (prešutno) odobrio da zakonom određeno platežno sredstvo (valutu BiH), zamijeni obiteljskim bonovima koje je nadzirala isključivo obitelj Ivanković - Lijanović, pa je tako stvorena privatna valuta.
No, i laicima je bilo jasno da Čolakova "misija" nije bila jačanje i ekonomski uspon županije, već privatizacija državne imovine. Potvrda o tome leži u činjenici da je Čolak na čelno mjesto Agencije za privatizaciju u županiji, ustoličio Ružu Soptu, jako blisku Stanku i Dragi Čolaku, ali i Slobodanu Božiću-Bobi, također miljeniku Čolakovih i zadnjem prijeratnom šefu mostarskog Centra SDB-a.
Neuspjela "beatifikacija" Bariše Čolaka
Mediji, svi redom pod izravnim nadzorom klike na relaciji Beograd-Mostar-Široki Brijeg, stvarali su o Bariši Čolaku sliku osobe koja će demokratizirati HDZ BiH, te u djelo provoditi i jačati postdaytonske aktivnosti.
No, dolaskom na čelo stranke, Bariša Čolak (slučajno!?) postaje ministar sigurnosti BiH, što mu je širom otvorilo vrata za dovršetak obiteljske "domaće zadaće". Naravno, na sva ključna državna i entitetska mjesta u BiH imenuju se osobe po izravnoj direktivi Stanka i Drage Čolaka.
Drago Čolak je danas u mirovini, ali je ostavio sina na mjestu direktora tvrtke "Grafotisak" iz Gruda. U ministarstvo sigurnosti Bariša dovodi "provjerene" kadrove kao što je Jozo Perić zvani Dugi iz Tomislavgrada koji je prije rata bio jedan od šefova UDBe u Livnu. Također dovodi i prijeratno djelatnika UDBA-e Livno Jozu Perića zvanog Debeli.
Da je Bariša Čolak bio i ostao lutka na koncu rodbine i "službe", zorno dokazuje podatak da je na Sabor HDZ-a BiH pozvao izaslanstvo Komunističke-radničke partije NR Kine. Da nije smiješno bilo bi žalosno - kineska partija je izgleda azijska "sestrinska stranka" HDZ-a BiH!? Neki od bliskih suradnika Bariše Čolaka tvrde da je morao pozvati "braću Kineze", jer je stigao usmeni nalog Stanka Čolaka iz Beograda, koji je nešto ranije boravio u Kini.
Srbijanski mediji su u to vrijeme i izvijestili kako je Stanko Čolak tamo boravio u svojstvu instruktora tajnih službi NR Kine. No, prema našim saznanjima, prioritet Čolakovog boravka u Kini, bilo je otvaranje tržišta kineskim proizvodima u svim državama bivše države. Naravno, nakon toga su uništeni svi koji su nešto proizvodili, poglavito u RH i BiH.
Glede dovođenja kadrova jedno Barišino poznanstvo posebno upada u oči svim domoljubima i hrvatskim emigrantima diljem svijeta. U ministarstvo sigurnosti doveo je Anđelka Hrgovića, prijeratnog djelatnika UDBA-e Livno koji je i danas djelatnik SIPA-e. Zanimljivost ovog čovjeka hrvatskoj emigraciji je njegova umiješanost u zadnje UDBA-ino ubojstvo u inozemstvu prije rata 1988. godine kad je ubijen stric hrvatskog političara Ante Đapića. Prema podacima kojima raspolaže portal MegaMedia u Njemačkoj se protiv Hrgovića vodi istraga vezana za ovo ubojstvo.
Uloga Bariše Čolaka je jako zanimljiva, bolje reći i više nego čudna u događanjima nakon ubojstva premijera Srbije Zorana Đinđića. Naime, pod pritiskom uhićenja i istraga, gotovo cijela srbijanska kriminalna struktura tada se preselila na prostor BiH prevedeno rečeno na "teren" Stanka Čolaka, ali i na prostor RH koji je pak tada nadzirao Josip Perković, bivši visokorangirani agent SDB-a bivše države koji se sada nalazi na izdržavanju zatvorske kazne u Njemačkoj zbog ubojstvo Stjepana Đurekovića.
Perković je bio i intimus Stanka Čolaka, a taj dvojac i njima bliski ljudi, organizirali su prebacivanje i razmještaj srbijanskih kriminalaca u BiH i RH. Duhovni autoritet Bariše Čolaka je bio njegov i Stankov rođak fra. Drago Čolak, koji je bio evidentirani suradnik Jugoslovenske zloglasne UDBe, što je vidljivo iz dokumentacije koja slijedi:
Ovdje je važno napomenuti da je fra Drago Čolak bio suradnik UDBA-e iz patriotskih razloga, što znači da je volio Jugoslaviju i komunizam iznad svega. Temeljem provjerenih podataka i uvidom u službene dokumente službi vidljivo je da je fra Drago radio za UDBA-u izdajući i špijunirajući između ostalih i svoje kolega svećenike i to prvenstveno: pokojnog KARIZMATIKA fra Zdenka Karačića( Karačić je živio život pravog misionara i sveca, bio je primjer kakav treba biti katolički svećenik, bio je jedan od stupova katoličkog svećenstva i kao takav je smetao UDBA-i pa ga je fra Drago špijunirao i izdavao UDBA-i). Drago je još špijunirao i fra Viktora Kosira, te u Njemačkoj trojicu fratara; dr. fra Antuna Benvina, fra Bonaventura Zvonimira Šagića Buntića i fra Zvjezdana Linića. Znači fra Drago je za UDBA-u špijunirao i izdavao svoje kolege svećenike koje je UDBA smatrala zaštitnicima HRVATSTVA i kao takvi su smetali UDBA-i. Fra Drago Čolak je za svog rođaka Stanka Čolaka prikupljao informacije koje je dobivao u ispovijedaonici od hrvatskog puka i od boraca za Hrvatsku državu, tako da su od UDBA-e stradali mnogi hrvatski mučenici i ne znajući kako je UDBA saznala za njihovo prohrvatsko djelovanje.
Kad se analizira KLAN Čolak vidljivo je da je bio jedan od najjačih za vrijeme Jugoslavije, a posebno danas, jer su uspjeli pokriti i sigurnosni sustav cijele Bosne i Hercegovine, infiltrirali su se u najveće gospodarske subjekte na području bivše Jugoslavije od Gruda, Zagreba do Beograda gdje Stanko Čolak i živi. Ovaj Klan je uspio na čelo hrvatskog naroda i na čelo najjače Hrvatske stranke u BiH i na čelo Hrvatskog Narodnog Sabora instalirati suradnika KOS-JNA Dragana Čovića i time su završili svoju misiju raspoređivanja, a sada trenutno na niža mjesta raspoređuju svoje poslušnike i njihovu djecu, kumove i zetove koji pomažu ovu KOS-ovsku i UDBA-šku hobotnicu HDZ BiH.
5. MIROSLAV ĆORIĆ
Miroslav Ćorić zvani Tokmak, nekad je imao kodno ime Bilja. Prijeratni visokopozicionirani dužnosnik SOKO-la u Mostaru, a u ovu firmu je doveden kao provjereni i odani kadar bivšeg i danas kroz Jugoslovenov HDZ istkanog Saveza Komunističke Partije Jugoslavije. Miroslav Ćorić zvani Tokmak se posebno iskazao početkom 90-tih godina, kad je skupa sa svojim kumom Draganom Čovićem i njihovom Jugoslavenskom Bratijom, osnovao komunističku stranku UJDI u Mostaru.
Miroslav Ćorić se posebno iskazao u kamenovanju Autobusa, koji su ispred stranke HDZ-a išli na skupove u Ramu i Sarajevsku Skenderiju, kad su postavljani temelji današnjeg HDZ-a. Naime UJDI-jevi omladinci predvođeni Tokmakom kodnog imena Bilja i ćiriličarem Čovićem, su kamenjem razbijali autobuse u kojima su kroz Mostar prolazili članovi HDZ-a Hercegovine. Mahali su malim Jugoslovenskim zastavama i vikali:
JEBEMO VAM MAJKU USTAŠKU IDITE U ŠIROKI, GRUDE i LJUBUŠKI pa PROPAGIRAJTE VAŠ HDZ OVO JE JUGOSLOVENSKI MOSTAR I TAKAV ĆE OSTATI.
Ali ubrzo HDZ ojača i postaje glavna politička i moralna snaga Hrvata u Bosni i Hercegovini, a Čovićev i Ćorićev UJDI propada, pa jadni Miroslav Ćorić zvani Tokmak iz straha od odmazde, spakira kofere i bježi kao dezerter u Austriju gdje se dobro skrasi i par godina, radi kao konobar. Kad su ga pitali zašto bježi, on kaže:
OVO NIJE MOJ RAT OVO SU USTAŠKE IDEJE, JA ĆU SE VRATITI KAD SE MOJI KOMUNISTI PONOVNO VRATE NA VLAST.
I gle čuda, Tokmak se nakon tri godine konobarenja u Austriji vraća u Mostar i upravo prema svom očekivanju, zatiče SVOJE KOMUNISTE na vlasti svi izreda( Ćiriličar Čović, matičar iz Bogodola Vlado Čuljak, Jadranko Prlić, Vilim Primorac prezime supruge staro hrvatsko Vukašinović i svi ostali redom). Tada se Miroslav Ćorić Tokmak upisuje u HDZ i odmah uz pomoć svojih bivših partijskih kolega ulazi ponovno u novi krininal pretvorbe i privatizacije SOKO-la i polagano počinje napredovati i do današnjeg dana.
Dogurao je Tokmak do Jugoslovenovog najodanijeg čovjeka, glavnog spletkaroša, glavnog muljatora, glavnog hvalisavca, glavnog ovna, glavnog Tokmaka, glavnog uličara HDZ-ovca.
I tako naš Miroslav Ćorić, nakon par godina postade i Predsjednik Nadzornog Odbora Lutrije Bosne i Hercegovine i odmah na prvoj sjednici tog Nadzornog odbora, pred svim nazočnima u stilu Komunističkog Sjeverno Korejskog Vođe izjavljuje:
NAPIT ĆEMO SE KRVI NEKIM LJUDIMA!
Ovdje je spomenuo i ime osobe kojoj će se kako kaže on napiti krvi.
Portal MegaMedia je ekskluzivno u posjedu snimka te izjave. Miroslave Ćoriću Tokmače, Biljo, idiote komunističko-boljševički, ponašaš se kao da je i sada na vlasti Komunistička Partija Jugoslavije. Dok je Miroslav Ćorić Tokmak radio u SOKO-lu počinio je mnoga kaznena djela, od pranja novca, zluporabe položaja, krađe hrvatskog krvavog novca, nezakonitih isplata, od kojih je najeklatantnije kad je "junaku" naših prethodnih feljtona prijeratnom suradniku UDBe i matičaru s Bogodola kao srednjoškolcu s četerdeset godina s računa SOKO-la isplatio 79.000,00 KM za INTELEKTUALNE USLUGE zamislite?
Vlado Čuljak i inteligencija su dvije totalno nespojive stvari. Stupanj inteligencije mu je niži od zimske temperature u termometru na Čabulji. Danas je Vlado Čuljak veliki borac, koji kontrolira kao predsjednik Nadzornog odbora HDZ BiH.
O našem Vladi ćemo nove informacije podijeliti s vama dragi čitatelji portala MegaMedia u nadolazećim feljtonima, jer imamo ekskluzivu koju želimo podijeliti s vama. Stoga pazi direktore snima se šta radiš, budi pametan, jer ti nisi za velike igre koje donosi Megamedija. Kupnjom škole nisi dobio pamet, a pogotovo ne lažnom 70% invalidnošću HRVI-a i činom dobivenim iz podruma. Kupuje se na tvoju povlasticu Vlado Touareg koji košta preko 50 tisuća maraka, no Danko Šulenta i njegova odnosno Jugoslovenova firma INTERAGENT ga protuzakonito provlači na povlasticu. I o tome ćemo vas izvijestiti (koje auto, otkuda matičaru povlastica, gdje je ranjen tijekom rata i gdje ljubuje s inženjerovom suprugom)...
Miroslav Ćorić Tokmak i Jugosloven Čović su u SOKO-lu u Mostaru krali novce iz firme, na način da su sa više radnika njima odanih, potpisivali nezakonite UGOVORE O DJELU i na temelju tih ugovora isplaćivali ogromne sume novaca na te račune, a nakon tih isplata ti novci su prebacivani na račune ćiriličara Čovića i Miroslava Ćorića Tokmaka i to većinom u inozemstvo, a najveći dio je isplaćivan preko računa otvorenih u Croatia Banci u Metkoviću, gdje je na samo jedan račun, koji je glasio na ime Milijan Kordić po osnovu Ugovora o djelu prebačeno samo 549.000,00 KM. U to vrijeme Kordić je bio uposlenik u SOKO.
Vladi Čuljku je na isti način za sličan ugovor sa računa SOKO-la ulpaćeno 79.000,00 KM, Milanu Hlovačeku je također na isti način uplaćeno 102.000,00 KM i mnogim drugima, Zdravku Bevandi pokojnom ocu sadašnjeg Glavnog Inspektora Obavještajno-Sigurnosne Agencije Damira Bevande( kažu da će jedan DOBAR čovjek iz Gruda trenutno postanar u KPZ Zenica postati stručni savjetnik Damira Bevande), Anti Ostojiću, Tadiji Drmaću, Ivici Drežnjaku prijeratnom oficiru KOS-a na čijim je firmama danas gruntovno uknjiženo 50 posto nekadašnjeg SOKO-la, Zdravki Čuljak, Vesni Knezović. I ovdje se radilo o višemilijunskoj krađi novca iz Hrvatske firme SOKO Mostar od strane Jugoslovena Čovića, Miroslava Ćorića Tokmaka i njihove zločinačke organizacije, a nakon ovakvih pljači Hrvatskog novca i propadanjem firme SOKO, više tisuća Hrvata ostaje bez posla i osnovnih uvjeta za život i to vam je Dragan Čović.
Jugoslovena je stvorio naš Vrhbosanski Kardinal Vinko Puljić, pa pobogu braćo Hrvati, kako da vam pomognemo, kad vi ne želite pomoć i ne tražite od Jugoslovena poput Čovića, Ćorića i njihovih lopova, da vrate ukradeno od vas i usta vaše djece.
Svi naprijed navedeni lopovi i kradljivci hrvatskog novca su s Miroslavom Ćorićem Tokmakom i ćiriličarem Čovićem potpisivali Ugovore o konzultantskim uslugama. Ovakva praksa je trajala više godina, a 1999. godine ovakav Ugovor je potpisala i Čovićeva Čendrljina, današnja dekanica Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru Mila Gadžić, kao tadašnja šefica Agencije za privatizaciju HNŽ/K i dobila puno novaca na svoj privatni račun od Miroslava Ćorića Tokmaka.
Redakcija portala MegaMedia poziva dekanicu Gadžić nek sama kaže koliko pa ćemo ju mi ispraviti uplatnicom koje smo u posjedu?
Tokmak je pod sumnjom za organizirani kriminal uhapšen je 22. svibnja 2007. godine zbog nezakonitih radnji u Ministarstvu unutarnjih poslova Hercegovačko-Neretvanske županije (MUP HNK) u vrijeme kad je bio Premijer Vlade ove županije. Dio optužnice se odnosi na lopovluk sa 741.000 KM koje su isplaćene pripadnicima županijskog MUP-a koji više nisu bili na listi zaposlenika, a svaki od isplaćenih je dio novca morao dati Miroslavu Ćoriću zvanom Tokmak.
Korumpirani Čovićevi suci Suda BiH, nakon hapšenja Ćorića, donose odluku da nema elemenata za potvrdu da se doista radilo o organiziranom kriminalu, te Tokmak biva optužen za prekoračenje službenog ovlaštenja i pribavljanje koristi drugoj osobi. Kaže da je isplate odobrio, jer ne bi bilo dobro izbaciti grupu naoružanih i obučenih ljudi na ulicu i ostaviti ih bez prihoda od kojih bi izdržavali sebe i svoje obitelji. Ovdje je Vlada na čelu sa Miroslavom Ćorićem mogla donijeti odluku o prezapošljavanju ili ranijem umirovljenju tih ljudi i tako bi ti ljudi bili trajno rješeni i situirani što si u zaslužili i imali bi svoj mir, a ovako je Tokmak kodnog imena Bilja od ovih ljudi stvorio slučajeve i to s ciljem da na račun tih ljudi napravi nekakav nered.
Po nalogu tadašnjeg tužitelja Posebnog odjela za organizirani kriminal, gospodarski kriminal i korupciju Tužiteljstva Bosne i Hercegovine Heikki Wendorfa, pripadnici kriminalističke policije Federalnog MUP-a uz potporu specijalaca uhapsili su ponovno u Mostaru Miroslava Ćorića Tokmaka i još dvojicu dužnosnika MUP-a HNŽ-a. Kako je kazao glasnogovornik Tužiteljstva BiH Boris Grubešić, spomenuta trojka uhapšena je u sklopu istrage koju je Tužiteljstvo BiH provodilo u okviru slučaja "Granit", a vezano za kriminal u MUP HNŽ.
Akcija hapšenja, koja je pripremana u velikoj tajnosti, izvedene su istovremeno na tri lokacije u Mostaru. Miroslav Ćorić Tokmak uhapšen je u stanu u ulici Stjepana Radića broj 72 u centru Mostara. Uhapšeni su odmah prebačeni u Sarajevo gdje su već u jutarnjim satima predati tužitelju Wendorfu, koji ih je tijekom dana saslušao, te sucu Suda BiH uputio prijedlog za određivanje jednomjesečnog pritvora.
Za šta su teretili Ćorića i ostale
Zbog kriminala u MUP-u HNŽ, Tužilaštvo BiH vodilo je istragu protiv premijera HNŽ Miroslava Ćorića Tokmaka i još 14 do 15 osoba. Terete se zbog zlouporabe položaja i ovlasti. Poseban fokus u ovoj istrazi stavljen je na sumnjivu nabavku 87 automobila za policijske potrebe koja je MUP HNŽ po sistemu "staro za novo" nabavila od Autokuće "Boras" u Mostaru. Vlada HNŽ je tu autokuću na sumnjiv način izabrala između čak osam ponuđača. Kako je utvrdila Federalna financijska policija, MUP HNŽ je ovoj autokući na protuzakonit način ustupio vozila koja nisu imala validnu dokumentaciju( jer ovakva vozila inače idu u staro željezo ili se uz sudsko odobrenje mogu prodati,što ovdje nije bio slučaj), a koja je ona kasnije prodala, odnosno ustupila. Predmet istrage su i sumnje da je autokuća "Boras" automobile koje je dobila od MUP-a HNŽ kasnije ustupila upravo visokim hercegovačkim političkim i policijskim zvaničnicima, odnosno njihovim suprugama, u znak zahvalnosti za dobiveni posao. Što je zapalo Tokmakovu gospođu Oliveru to možete pretpostaviti. Osim toga Financijska policija je kontrolom dokumentacije otkrila da je preko milijun maraka nezakonito utrošeno na plaće radnika MUP-a HNŽ-a koji su predstavljali višak i nisu obavljali zadatke unutar policijskih struktura, a godinama su bili na platnom popisu. Odlukom Vlade HNŽ ovim osobama je još, na kraju, bila isplaćena otpremnina u iznosu od 10.000 KM. Dio istrage obuhvaća i isplatu sredstava bivšoj zastupnici Federalnog parlamenta, kojoj je na ime plaća i doprinosa u vremenu od tri godine bez ikakva temelja isplaćeno 100.000 KM. Pronevjere od nekoliko desetaka tisuća KM utvrđene su i u poslovanju kantine MUP-a HNŽ-a. Poseban dio istrage Tužiteljstva HNŽ jeste i neotkrivanje počinitelja teških kaznenih dijela na području HNŽ. Međutim današnji direktor KONČARA za Bosnu i Hercegovini Miroslav Ćorić zvani Tokmak, kodnoga imena Bilja se više ne brine jer zajedno s Jugoslovenom Čovićem kontrolira Tužiteljstvo HNŽ zajedno s Glavnim tužiteljem Kovačem.
Tokmakove javne funkcije:
- prije domovinskog rata rukovoditelj u SOKO-lu
- početkom rata do 1994. godine DEZERTER i visokokvalificirani konobar u Austriji(u Beču)
- od 1998. godine direktor Soko Aira, a potom jedan od osnivača i suvlasnika Soko Group;
- od 2002. do 2007. godine predsjednik Vlade Hercegovačko-neretvanske županije;
- u prosincu 2007. na Sudu BiH optužen je zbog financijskih malaverizacija u poslovanju Vlade i MUP-a Hercegovačko-neretvanske županije;
Miroslav Ćorić Tokmak je jedno vrijeme bio predsjednik Upravnog vijeća Sveučilišta u Mostaru i tada je Tokmak zborio ovako:
Ja sam glavni, kakvi doktori znanosti, ja sam Doktor Doktora.
Danas 2018. godine sveučilišni profesori Sveučilišta u Mostaru ne mogu dobiti ni minimalne honorare, točnije honorare nisu dobili već više od pola godine, a kamoli imati sredstva za odlazak na stručne seminare i nabavku potrebne specijalističke opreme za predavanja, a tolike novce Sveučilište u Mostaru dobiva od Republike Hrvatske i ostalih financijera.
- trenutno direktor KONČARA za Bosnu i Hercegovinu
Najnovije aktivnosti Miroslava Ćorića
U posljednje vrijeme Miroslav Ćorić je postao priljepak Marinku Gilji generalnom direktoru JP Elektroprivrede HZ HB Mostar, s kojim se sastaje u Restoranu Cigo na pologu.. Naime Miroslav Ćorić Tokmak i Marinko Gilja su redoviti gosti na ručkovima po ekskluzivnim restoranima od Mostara do Zagreba, gdje se sastaju sa predstavnicima tvrtki koje posluju s JP Elektroprivredom HZ HB Mostar i tu dogovaraju razne marifetluke i modele kako ukrasti novce iz JP Elektroprivrede HZ HB. Miroslav Ćorić Tokmak djeluje u dva pravca s krađom, namještajući poslove svojoj firmi KONČAR i s druge strane je zadužen od Jugoslovena Čovića da mjesečno iz Elektroprivrede HZ HB Mostar donosi ukradenih 200.000,00 KM preko još jednog KOS-ovca izvršnog direktora Ilije Đole. To znači godišnje samo 2.400.000,00 KM iz Elektroprivrede HZ HB u Mostaru ide našem Ćiriličaru. Kod zapošljavanja u JP EP HZ HB u novozaposlenih 400 osoba u zadnjih 18 mjeseci nema normalne hrvatske djece, nema djece stradalnika Domovinskog rata, nema djece iz kućanstava iz kojih nitko nema posla, 99 posto su to djeca čije je roditelje odgojio bivši Jugoslavenski komunistički sustav i KOS. O svemu ovome brine se Tokmak, zajedno s Giljom i starim KOS-ovcem Ilijom Đolom.
izvor: mega-media.hr-27253