Libija se opet "razbuktava", sukobi tinjaju i u Siriji, rađaju se do jučer nezamisliva savezništva
• Iran ima strateške planove svjestan da se njegova uloga iscrpljuje na regionalnoj razini
Da nitko ne želi prevelike komplikacije pokazalo je ubojstvo Qassema Soleimanija, legendarnog, zloglasnog, ali za svoje interese uspješnog zapovjednika posebnih postrojbi Iranske revolucionarne garde u siječnju 2020. godine. Američko djelo. Islamska Republika Iran malo se ljutila, pa se smirila. Imao je dovoljno neprijatelja unutar sustava da se plače puno, ali ne baš iskreno za njim.
General pukovnik Erik Kurilla, sadašnji zapovjednik Američkog središnjeg zapovjedništva (CENTCOM, koji pokriva područje od Egipta do Kazakstana), krajem lipnja je rekao da je konflikt s Rusijom u regiji, prenosi The Washington Post detalje sastanka u sirijskoj bazi Tanf, "posljednje što bismo željeli". Ali, dodaje da će se braniti bez imalo zadrške u odgovoru.
NBC je na mrežnim stranicama 10. lipnja objavio da je u svibnju bilo sedam napada na američke pozicije na području odgovornosti CENTCOM-a, ukupno 29 od prošlog listopada. Bez žrtava pa i bez američkog kinetičkog odgovora.
Turbulencije, nadmetanje regionalnih sila, globalnih, pa vođenje sukoba globalnih sila preko regionalnih, stalna je slika ovog prostora svakako od kraja Drugog svjetskog rata. Još od povijesnog sporazuma koji su sklopili američki predsjednik Franklin Delano Roosevelt i saudijski kralj Abdul Aziz Ibn Saud 1945. godine. Cilj je tada bio osigurati nalazišta nafte i pokušati arapske države sačuvati sovjetskog utjecaja. Ovo potonje baš i nije uspjelo.
Prije nekoliko godina situacija se stubokom promijenila. Američki predsjednik Barack Obama odbio je intervenirati u ratu u Siriji, a SAD je postao izvoznik nafte i plina što je smanjilo stratešku težinu Srednjeg istoka u američkim planovima. Jedan je to od razloga zašto Ujedinjeni Arapski Emirati (UAE) i Arabija odbijaju znatno povećati proizvodnju nafte kako bi joj smanjili cijenu na svjetskom tržištu nezadovoljne američkim povlačenjem.
SAD i dalje ostaje vojno angažiran, ali se osjeća da postoji određeni vacuum, posljedica američke odluke da je najvažniji Pacifik, a zatim ruska agresija na Ukrajinu. Zbog čega je Iran pokrenuo set operacija niže razine kako bi mogao ocjenjivati i predviđati reakcije CENTCOM-a u slučaju gradacije napada. To je konstanta turbulencija koja dobiva novu dimenziju ruskim fokusiranjem na rat u Ukrajini. Iran u takvim okolnostima nastoji popuniti prostor koji je Rusija napustila, a Moskva je, shvativši što se zbiva, aktivirala aktivnosti. I zato je general Kurilla s pravom zabrinut.
Posredni sukob Irana i Izraela nije prekinut ni jednog trenutka, ali je važan novi detalj da Izrael privodi kraju novi protuzračni sustav, da formira savezništvo s kojim bi sustav mogao podijeliti, a da na temelju Abrahamskih sporazuma nastaju orisi moguće nove sigurnosne alijanse arapskih država s ciljem ograničavanja iranskog destruktivnog djelovanja u regiji.
Pariranje Teheranu
Iran jača ekonomske odnose s Rusijom i Narodnom Republikom Kinom, ali brzina kojom UAE i Izrael grade ekonomske veze je zapanjujuća, na što će više nego blagotvorno djelovati sporazum o trgovini koji su nedavno potpisali. U tom kontekstu treba promatrati i odluku UAE da u Damask vrati ambasadora čime arapske zemlje nastoje parirati Teheranu na prostoru koji je smatrao osvojenim. Nastavno na to važna je i uloga sirijskih Kurda koji uživaju punu podršku SAD-a, za razliku od Turske, koja pokušava koordinirati djelovanje s Rusijom i Iranom, ali sve teže.
Odluke Ankare da ukloni veto ulasku Finske i Švedske u NATO u Moskvi je izazvala neugodne reakcije. Turska istodobno želi vratiti veze pokidane nakon Arapskog proljeća, s Egiptom, Saudijskom Arabijom i UAE - od ovih potonjih očekuje pomoć u stabiliziranju lokalne valute lire koja i dalje pada jer sultan, pardon turski predsjednik Recep Tayyip Erdoğan, odbija dići kamate pozivajući se na islamsko učenje, iako banke u Turskoj funkcioniraju po zapadnom sustavu. Nedavno je zaprijetio udarom na sirijske Kurde, ali to NATO nije doživio kao relevantan pregovarački ulog vezan za Finsku i Švedsku. Što se ne sviđa Rusiji koja također gradi dobre odnose s tim Kurdima.
Strateški planovi Irana
Određeno jačanje ruskog angažmana na ovom prostoru treba, stoga, gledati kao oglednu vježbu kojom Moskva poručuje svim akterima, saveznicima, poput Irana, ali i protivnicima, poput SAD-a, da rat u Ukrajini ne ograničava njezine sposobnosti djelovanja na ovom prostoru i aktivnog sudjelovanja u konfiguraciji i ravnoteži moći. Primarno iz zraka. Iako je krah napada na Kijev imao odjeka među svim zemaljama Zaljeva i šire gdje se na rusku moć gleda s manje divljenja.
Iran ima strateške planove svjestan da se njegova uloga iscrpljuje na regionalnoj razini. Cilj je zadržati Hezbolah i držati pod kontrolom Libanon, preko Hamasa biti stalnom prijetnjom Izraelu, a Hute u Jemenu držati kao stalnu ugrozu Saudijsko Arabiji. I nadati se da će u nekom trenutku, posebno zbog sadašnjeg stanja na globalnom tržištu energenata (Iran ima velike zalihe nafte i plina), moći početi normalan izvoz. Uz tugaljiv pogled prema mogućem ukidanju sankcija koje bi Islamsku Republiku učinilo regionalnim liderom. Ali na tom putu na svaki način žele izbjeći bilo kakav sukob sa SAD-om svjesni, kako je rekao general pukovnik Kurilla, da je crvena linija smrt američkog državljana. Postrojenja, saveznici, to ne bi izazvalo američku kinetičku reakciju.
Nepoznanica u iranskoj jednadžbi uspješne su operacije vjerojatno izraelskih tajnih službi koje svako malo likvidiraju neko ugledno ime vojnog ili obavještajnog sustava ili fizičara iz nuklearnog programa. Niti jedan od atentatora niti suradnika nije uhićen što govori o unutarnjim previranjima u zemlji gdje raste nezadovoljstvo teokratskom vladavinom. A imaju i problema s vodom. Kad se to poveže, stvara se opasna kritična masa.
Peking promatra
Komunističko-kapitalistički lideri u Beijingu (Peking) sve promatraju, kao i obično kad se nešto događa izvan njihove izravne sfere interesa (Pacifik, Srednja Azija), s primjerene udaljenosti praveći se nevještima dok iz pozadine potiču Moskvu i Teheran da budu agresivni u istjerivanju SAD-a iz regije. Što se neće dogoditi u potpunosti, ostat će velika baza u Kataru, a CENTCOM će pratiti, ocjenjivati i davati preporuke. Ističući u prvi plan lokalne saveznike koji moraju preuzeti odgovornost.
I zato na tom prostoru ne bi trebalo očekivati sukob šireg razmjera, osim: onog koji tinja u Siriji, u Libiji se opet razbuktava, Iraka koji osam mjeseci nakon izbora još nema vladu, Jemena u kojem vlada primirje jer to sada odgovara Rijadu i Teheranu. NR Kina bi ga možda i rado vidjela u nadi da se tamo veže još američko europskih potencijala. Ali, svi su zasad izuzetno oprezni.
Objavljeno: 04. jul 2022 | jutarnji-hr Željko Trkanjec
