Dva posto za Antu Pavelića maksimalno tri
• Otkud ustaški pozdrav u Vukovaru 2023. godine i kakve veze s tim ima poetska pravda?
Jasmin Klarić 07 nov 2023
Postoji budućnost. Čak i kad su tako teške obljetnice u pitanju, kao skora godišnjica pada Vukovara 1991. godine, one se mogu obilježiti uz čvrst pogled unaprijed. U razvoj danas, 32 godine kasnije, obnovljenog grada u kojem su cigle i asfalt očekivano zacijelili puno brže nego odnosi dvije nacije čiji je rat bjesnio te 1991. godine. Postoji, dakako, i prošlost. Niti bi bilo dobro, niti moguće, graditi doista bolju budućnost bez iskrenog sjećanja na sve što se dogodilo tada u Vukovaru. I koliko je malo, zapravo, trebalo da Zlo tako temeljito trijumfira.
U njegovom gradu nismo dobrodošli
Postoji, međutim, i vukovarski gradonačelnik Ivan Penava. Njemu je ove godine postalo malo evocirati uspomene na 1991. godinu, pa je zaronio još dublje, namigujući prema četrdesetim godinama prošlog stoljeća. Idu izbori, bit će teška politička bitka, a kako je gospodinu dosad itekako išlo na valu emocija vezanih za Domovinski rat, kvragu, valjalo je pojačati priču. Pa će se tako u prvi red Kolone sjećanja, tradicionalne povorke koja 18. studenog prolazi Vukovarom u ime žrtve tog grada, staviti veterane Hrvatskih obrambenih snaga, postrojbe koja u svom grbu ima poklič "Za dom spremni". Poznat po tome da su ga promovirale i koristile ustaše u Drugom svjetskom ratu. Pa se na plakatu koji je Grad napravio za ovu godišnju obljetnicu, grafički, kao slučajno, naglašava slovo "U". Pa gospodin gradonačelnik sad već višekratno i drčno izjavljuje da u Vukovar nisu dobrodošli oni kojima smeta taj plakat, HOS ili pozdrav "Za dom spremni".
Ukratko, divota jedna. Za one koji su u školi prespavali, paaa, sve satove povijesti kad je tema bila Drugi svjetski rat.
Priča o HOS-u
Kako će takvi teško zalutati na ove stranice, valja možda tek malo detaljnije objasniti što je to (bio) HOS. Radi se o kratici za Hrvatske obrambene snage, ispočetka paravojnu postrojbu koju je u lipnju 1991. godine osnovala desničarska Hrvatska stranka prava.
Nije bilo ni najmanje sumnje čime se ta ekipa inspirira. Crne uniforme, pozdrav "Za dom spremni", imena postrojbi po poznatijim ustaškim vojnicima, znakovlje koje je podsjećalo na ono iz Drugog svjetskog rata. U HOS se, međutim, nisu prijavljivali samo ekstremni desničari i likovi s Poglavnikovom slikom blizu srca - kako tad još nije bilo dovedeno do kraja formiranje Hrvatske vojske, crnu uniformu su zaduživali i oni koji su to vidjeli kao najbrži i najefikasniji put za ono što je uskoro postalo očito kao nužnost svima - oružanu obranu zemlje.
HOS-ovci su svoju bazu imali u samom centru Zagreba, u Domu Ante Starčevića, praktički na Zrinjevcu. Naoružani stražari u crnom postali su dio gradske svakodnevice, a isto tako i čestih priloga stranih medija.
Top na Zrinjevcu i živci Franje Tuđmana
Franji Tuđmanu je to paradiranje beskrajno išlo na živce.
Istina, nije odbio pomoć HOS-a na fronti kad se zaratilo, ali bio je savršeno svjestan dvije stvari. Da mu naoružana paravojska u centru grada u nekom trenutku možda može i krenuti raditi o glavi. I - još više - da je cijela ta ekstremistička priča ekstremno štetna za Hrvatsku - do te mjere da je sumnjao i da iza nje možda stoji zloglasni KOS (Kontraobavještajna služba bivše JNA).
U jednom trenutku tih kaotičnih dana i mjeseci kad je rat već dobio na zamahu, pred prostorije svoje centrale, dakle u najstrože središte Zagreba, HOS-ovci su dovukli pravi pravcati top - koji su zarobili negdje na ratištu. Tadašnji predsjednik HSP Dobroslav Paraga poručivao je kako se "ovoga topa mogu bojati samo neprijatelji Hrvatske" - a Tuđmanu je bilo dosta. Uskoro je cijeli HOS pripojen redovnom sastavu - i zapovjednoj strukturi - Hrvatske vojske, a uloga HSP je posve marginalizirana.
Smetnja za priznanje Hrvatske
Na državnoj, dakle, u to vrijeme jedinoj televiziji s nacionalnim dosegom, Tuđman je 1992. godine prilično jasno istakao svoj stav o ovoj temi. Kazao je kako je među HOS-ovcima bilo mladića s hrvatskim idealima, ali se čudio kako su nasjeli onima koji im oblače crne košulje i fašističke oznake iz izgubljenog Drugog svjetskog rata.
Franjo Tuđman o HOS-u
Franjo Tuđman kod Romana Bolkovića 1992. o HOS-u
youtube video: 3Do1nY3JcHk
agram1234 - Feb 7, 2016
U Tuđmanovoj eri ništa od znakovlja HOS nije bilo u službenoj upotrebi i nije bilo legalizirano. Takvo što omogućavaju vlade koje su ga naslijedile - od SDP-ovih koje su ostavile na snazi Zakon o udrugama s mogućnošću da se u grbu udruge HOS promovira ustaštvo pa do Vlade Andreja Plenkovića, koja od prvog dana živi u strahu zamjeranja ekstremnoj desnici
Što bi bilo od Njemačke da je nastavila na crnokošuljaškim i smeđekošuljaškim tradicijama i s hakenkreuzerskim oznakama? Prema tome, to je bila jedna od glavnih smetnji za međunarodno priznanje Hrvatske. To je nešto što svijet ne može prihvatiti jer se današnji svijet gradi na načelima one antifašističke koalicije, demokratske, traži se demokratski poredak iz mnogih razloga - govorio je tadašnji hrvatski predsjednik.
Tek nakon kraja ratnih operacija, 1996. godine, državni vrh je priznao postojanje HOS, ali trebalo je proći još devet godina da se HOS u zakonu prvi put eksplicitno navede kao sastavni dio Oružanih snaga Republike Hrvatske.
U obrani Vukovara sudjelovalo je 58 pripadnika HOS. Njihovu ulogu, eto, iz očito politikantske računice, više od tri desetljeća kasnije, u prvi red gura vukovarski gradonačelnik.
Ćirilica, žrtve, SDSS
Ivan Penava, rođeni Vukovarac, u to vrijeme nije imao ni punih 17 godina. Započetu srednju školu završio je u izbjeglištvu, prvo u Varaždinu, pa u Zagrebu, u kojem je i diplomirao na Kineziološkom fakultetu. U svoj grad vratio se kao profesor Tjelesnog odgoja u Ekonomskoj školi, kojoj je kasnije postao i ravnatelj.
Političke pobjede bilježi prvo s iskaznicom HDZ-a. Gradonačelnik Vukovara postao je 2014. godine, da bi tu titulu obranio i tri godine kasnije. Radikalna retorika, protivljenje ravnopravnoj upotrebi ćirilice, inzistiranje na nedovoljnom procesuiranju zločinaca iz Domovinskog rata i protivljenje saborskoj koaliciji HDZ-a i SDSS-a (najjača stranka Srba u Hrvatskoj), dovela ga je do sukoba s Andrejom Plenkovićem i izlaska iz stranke. Na lokalne izbore 2021. godine Penava je izašao sa svojom samostalnom listom - i pobijedio HDZ.
Kasnije te godine, gradonačelnik je slavio još jednu "pobjedu". Broj stanovnika srpske nacionalnosti je na popisu stanovništva pao ispod jedne trećine (Penava će kazati da je razlog tome što nije bilo popisivanja fiktivnih stanovnika), pa Vukovar više nije morao loviti krivine kako bi se izbjegavava zakonska obaveza o ravnopravnoj upotrebi manjinskog pisma.
Uspon Domovinskog pokreta
Iste godine Penava je postao i predsjednik Domovinskog pokreta, stranke koju je nakon što nije pobijedio na predsjedničkim izborima, u veljači 2020. osnovao popularni pjevač Miroslav Škoro. Na parlamentarnim izborima u ljeto 2020. godine liste te stranke su osvojile čak 16 mandata, ali su ostali u oporbi, jer je Plenković i bez njih mogao okupiti većinu.
Odmah po osnivanju Domovinskog pokreta bilo je jasno da se radi o stranci koja će pecati u bazenu razočaranih HDZ-ovih birača. Iako je u samom početku naglasak bio na pitanjima gospodarstva i korupcije, vremenom se stranka sve više otkrivala kao radikalno desna. Stoga je malo koga iznenadilo kad je nakon raskola tadašnjeg vodstva s predsjednikom Škorom Domovinski pokret preuzeo baš Penava. Kao što je malo koga iznenadilo što je baš Penava sada odigrao na "Za dom spremni" i HOS u posljednjoj predizbornoj vukovarskoj Koloni sjećanja.
Da je bio samo mrvu tiši...
Ovakav rasplet ima u sebi i nešto poetske pravde. Baš je HDZ taj koji je sve ove godine parazitirao na podgrijavanju međunacionalnih tenzija - uostalom, da je bio samo mrvu tiši, Penava bi i dalje bio Plenkovićev adut na istoku zemlje. HDZ je stranka koja je stajala iza prve prave političke zloupotrebe Vukovara, kad su prije deset godina u gradu formirane dvije odvojene kolone - u jednoj, onoj tobože "vukovarske Hrvatske", bili su odličnici te stranke, a u drugoj predstavnici hrvatske vlasti, između ostalih i premijer i predsjednik Republike, obojica iz SDP-a. Koloni s predstavnicima hrvatske vlasti čak je silom zapriječen put kako se ne bi spojila s ostalima.
Najbolji rezultat na izborima koji je u prvoj Jugoslaviji postigla stranka čvrste desnice dogodio se 1927. godine. Kad je Hrvatski blok dobio dva posto glasova i dva zastupnika u Skupštini Kraljevine SHS (jedan je bio Ante Pavelić)
HDZ je sličnim akcijama u oba puta kad je u ove 32 godine završio u opoziciji udarao na vlast lijevog centra. Kad su krenule prve haške optužnice protiv dijela generala HV-a zbog ratnih zločina, na splitskoj Rivi se skupilo preko sto tisuća nabrijanih prosvjednika, a stranka je bila neraskidivo isprepletena s organizacijom i logistikom okupljanja. Uostalom, na skupu je govorio i tadašnji predsjednik HDZ-a Ivo Sanader (koji je kasnije, nakon pobjede na izborima Haagu generale - uredno izručivao).
Pravda (i) za Tomu Medveda
Prije devet godina je, pak, u centru Zagreba krenuo čuveni šatorski prosvjed ispred Ministarstva branitelja. Trajao je 555 dana, a da nikom nije bilo jasno koje točno zahtjeve imaju prosvjednici - osim smjene neHDZ-ove vlasti. Stranka je, naravno, podržavala "braniteljski prosvjed", a u šator se došao "pokloniti" i tadašnji eurozastupnik Andrej Plenković.
Nakon pobjede HDZ-a na izborima, ministar branitelja je postao jedan od tadašnjih "šatoraša", Tomo Medved, čovjek koji je u ratu više puta bio i ranjavan. Danas ga Penava poziva na ostavku jer Medvedu nisu legle prijetnje i ikonografja vukovarskog gradonačelnika. Poetska pravda, rekoh...
Prešutno prihvaćene ustaše
Ima, međutim, i još "stihova". Ovaj "Za dom spremni" kojim sada Penava mlati prije svega po HDZ-u posljedica je višedesetljetnog toleriranja ustaške nostalgije u javnom prostoru u Hrvatskoj. Bivša pučka pravobraniteljica Lora Vidović je to briljantno sažela u svojoj analizi relativiziranja ustaških zločina i znakovlja od strane vlasti. "Pojave negiranja karaktera NDH i razmjera zločina ustaškog režima, isticanja simbola u javnom prostoru ili korištenje sintagmi kojima se prema njemu izražavaju simpatije, u hrvatskom društvu toliko učestale, da su gotovo prešutno prihvaćene", napisala je Vidović 2018. godine.
Jedna od prozvanih institucija bila je i Ministarstvo branitelja, koje je i ostatke ustaških vojnika iz razdoblja Drugog svjetskog rata i poraća, pokapalo uz - vojne počasti. Ministar branitelja je, podsjetimo, i tad bio - Tomo Medved.
Beskraj licemjerja nogometnog saveza
U cijeloj priči, a tako i u odjeljku o poetskoj pravdi, svoj dio ima i ono što je Penavu vjerojatno dodatno poguralo da sad odigra na ZDS - nogomet. Politička korektnost UEFA-a i FIFA-e, naime, nije onako površna kao što je nekad bila i u posljednje vrijeme se Hrvatskoj prijeti ozbiljnim kaznama zbog pjesama ili oznaka na tribinama koje se mogu povezati s ustaštvom.
Na nedavnoj utakmici Hrvatska-Turska u Osijeku nekoliko veseljaka je zapjevalo ustašku koračnicu. Policija ih je putem kamera identificirala i kasnije uhitila - desetorica su dobila zatvorske kazne u trajanju od 30-60 dana. Ustaške pjesme su se čule i nekoliko dana kasnije na utakmici Gorica-Dinamo. Uhićeno je osam gostujućih navijača, no kako se valjda radilo "samo" o domaćem prvenstvu, dobili su uvjetne kazne.
Radikalna retorika, protivljenje ravnopravnoj upotrebi ćirilice, inzistiranje na nedovoljnom procesuiranju zločinaca iz Domovinskog rata i protivljenje saborskoj koaliciji HDZ-a i SDSS-a (najjača stranka Srba u Hrvatskoj), dovela je Penavu do sukoba s Andrejom Plenkovićem i izlaska iz stranke
Zbog raspjevane ekipice u Osijeku, Hrvatski nogometni savez mora sad platiti 30 tisuća eura kazne, a na prvoj sljedećoj utakmici dio jedne tribine će morati biti prazan. Dakako, bude li novih sličnih izgreda, kazne će biti daleko rigoroznije, pa sad u HNS-u strahuju od svake utakmice reprezentacije.
Isti je nogometni savez za čiju reprezentaciju je igrao nogometaš Josip Šimunić. Nakon što je Hrvatska osigurala nastup na Svjetskom prvenstvu u Brazilu, na Maksimiru je popularni Joe u euforiji uzeo mikrofon i preko razglasa kliktao: "Za dom!", na što mu je dio publike uzvraćao: "Spremni!". HNS-u nije bilo ništa sporno, ali je FIFA zviznula Joeu deset utakmica zabrane, što je značio i kraj njegove reprezentativne karijere. Kao igrača barem, jer ga je uskoro HNS promovirao u izbornika mlađih kategorija reprezentacije.
"Dvostruka konotacija" Andreja Plenkovića
O ZDS su itekako petljali i viđeni HDZ-ovi dužnosnici posljednjih godina. Dok je bila predsjednica Republike, Kolinda Grabar-Kitarović je dala čuvenu izjavu o tome da je "Za dom spremni" - stari hrvatski pozdrav. "No, nažalost, kompromitiran je u vrijeme ustaških dana", rekla je predsjednica, a na pitanje novinara o tome je li kojim slučajem taj pozdrav možda zbog toga previše kompromitiran, kazala je kako o tome ne bi donosila osobni sud. Dvije godine kasnije kazala je da je pogriješila jer je slušala ono što su joj o ustaškom pozdravu tvrdili tadašnji savjetnici.
Andrej Plenković je politički pipkavu priču sa "Za dom spremni", pozdravom koji je i u službenim oznakama HOS-a, odlučio riješiti - kompromisno. Formirao je Vijeće za suočavanja s posljedicama nedemokratskih režima (u narodu poznatije kao Vijeće za povijest) i na osnovu zaključaka tog tijela se ZDS sad tretira - dvojako. Inače je pozdrav protuzakonit i protuustavan, ali njegovo korištenje u komemorativne svrhe hrvatskim braniteljima (iz Domovinskog rata) može se tolerirati. Penava je, eto, tako ostao u zakonitim granicama Plenkovićeve "dvostruke konotacije" ustaškog pozdrava. Pa im upravo laganini čupa živce.
Centralna majka svih zajeba
Na kraju, teško se ne složiti da priča o ustaškom pozdravu, i općenito o odnosu demokratske Hrvatske prema tom razdoblju ima "dvostruke konotacije". S jedne strane se igranjem na ustašonostalgiju pokušava dobiti dio birača krajnje desne orijentacije. S druge, pak, radi se o strahu - da se ne ostane bez potpore (ili da ne izazove revolt - prva oznaka HOS-a sa ZDS je službeno priznata u vrijeme koalicijske Vlade premijera Ivice Račana iz SDP-a!) malo žešće desnice.
Ono što će Penavi doći glave u toj priči je centralna majka svih zajeba koji se tiču ustaša i Hrvata. Građani i građanke Hrvatske ne simpatiziraju ustaše, ni one koji igraju na kartu lagane nostalgije prema "ljutu travu na ljutu ranu" vremenima. Nikad ih nisu ni simpatizirali.
Dva posto za Antu Pavelića
Zaboga, najbolji rezultat na izborima koji je u prvoj Jugoslaviji postigla stranka čvrste desnice dogodio se 1927. godine. Kad je "Hrvatski blok" dobio dva posto glasova i dva zastupnika u Skupštini Kraljevine SHS (jedan je bio Ante Pavelić). Tada najpopularnija hrvatska stranka "Narodna seljačka stranka" (kasnije HSS) osvojila je osam puta više glasova (15,8 posto) i trideset puta više zastupnika (61). Da nije bilo njemačke i talijanske okupacije, Pavelić i ustaše bi postali vlast u Hrvatskoj jedino u vlastitim snovima.
Pedesetak godina kasnije, ni u ratnim okolnostima na izborima 1992. godine HSP nije uspio ostvariti bogzna kakav rezultat. Pa opet, tih sedam posto glasova kasnije nikad više nisu ponovili ni oni, niti ijedna stranka koja je toliko otklizala udesno.
Teško da će uspjeti i Penavi. Samo toga, čini se, vukovarski gradonačelnik nije još svjestan.
Objavljeno: 07 nov 2023 | velikeprice-com