Tajna veza Jelavićeva otmičara Marija Miličevića i Ante Prkačina
• Legitimni i majorizirani bosanski Hrvat Ante Jelavić, bio je predsjednik HDZ BiH od 1998. do 2002. i član Predsjedništva BiH od 1998. do 2001. godine - smijenjen je odlukom Visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu Wolfgang Petritscha i zabranjena mu je svaka politička i javna djelatnost
Objavljeno: 12. sep 2015
Ante Jelavić - legitimni bosanski Hrvat iz Podprologa pokraj Vrgorca - bio je zastavnik Jugoslovenske narodne armije JNA, od 1986. godine kada je primljen u vojnu školu, pa sve do kraja 1991. godine kada - po zadatku JNA - prilazi Zboru narodne garde Hrvatske ZNG.
Bio je predsjednik HDZ BiH od 1998. do 2002. i član Predsjedništva BiH od 1998. do 2001. godine. Smijenjen je ranije sa mjesta člana Predsjedništva BiH odlukom Visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu Wolfgang Petritscha i zabranjena mu je svaka politička i javna djelatnost.
Okrivljuju ga da je direktno blokirao ustavne promjene Federacije. Pod njegovim predsjedanjem, HDZBiH je uskratio podršku "Sarajevskom sporazumu" i time spriječio izglasavanje amandmana na Ustav FBiH - u Parlamentu FBiH.
Te ustavne promjene je kasnije Visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu Wolfgang Petritsch bio primoran nametnuti svojom odlukom.
Wolfgang Petritsch
Jelavić je navodno predvodio sazivanje sjednice HNS u Mostaru na kojoj je donesena politička odluka o osnivanju hrvatskog entiteta u BiH - kojim je ugroženo ustavno uređenje BiH i FBiH. Zbog svega toga Wolfgang Petritsch smjenjuje Jelavića s funkcije člana Predsjedništva BiH i predsjednika HDZ BiH - s obrazloženjem da je ugrozio ustavni poredak Federacije i cijele države.
Navedenom odlukom Visokog predstavnika za BiH Jelaviću je zabranjena svaka politička i javna djelatnost.
23. januara/siječnja 2004., Jelavić je uhapšen u svom domu u Mostaru, na osnovu optužbi za postojanje tajnih novčanih fondova odnosno tajnih računa HDZ BiH i HVO u Hercegovačkoj banci i pronevjeru budžetskog novca koji je iz Hrvatske stizao za Hrvate u Bosni i Hercegovini.
Tužiteljstvo Bosne i Hercegovine 24. januara/siječnja 2004. godine zatražilo je određivanje pritvora za nekadašnje visoke hrvatske dužnosnike iz BiH Antu Jelavića, Miroslava Prcu i Miroslava Rupčića. Zahtjev tužiteljstva upućen je Sudu BiH nakon preliminarnog ispitivanja Jelavića, Prce i Rupčića. Državni tužitelj Marinko Jurčević novinarima je kazao kako je cijeli slučaj u rukama "stranaca" (SFOR) - jer oni i vode odjel za borbu protiv organiziranog kriminala u BiH.
Prema ovom izvoru, istraga o poslovanju Hercegovačke banke otkrila je kako je nenamjenski utrošeno više od 100 milijuna eura što ih je iz proračuna izdvojila Hrvatska. Sarajevski mediji tvrde kako je u akciji federalne policije i SFOR trebao biti uhićen i bivši general HVO Ivan Medić koji je obnašao dužnost Prcina pomoćnika za financije u federalnom ministarstvu obrane.
Sud BiH u Sarajevu 6. oktobra/listopada 2005. prvostepenom presudom osuđuje Jelavića krivim za zloupotrebu položaja i nesavjesno vršenje službene dužnosti - na 10 godina zatvora.
Osuđen je u odsutnosti - jer je u međuvremenu pobjegao u Hrvatsku.
Koliko god je Ante Jelavić bio majoriziran u BiH - još je više majoriziran u Hrvatskoj. Pored toga je u Hrvatskoj bio još i progonjen i premlaćivan.
Samo što se navikao na život u voljenoj Hrvatskoj, za koju je bio spreman i život dati ako zatreba, 08. aprila/travnja 2009. godine Jelavića je, ničim izazvano, otelo više nepoznatih počinitelja koji su ga "uz uporabu sredstava prisile" vratili nazad u Bosnu i Hercegovinu!?
- "Parkiralište je bilo prazno, ali sam primijetio stari Mercedes prije nego što su me trojica muškaraca starih 30-ak godina napala. Uspio sam jednoga odbiti nogom, ali su me ostali uspjeli svladati i ugurati u automobil" - rekao je Jelavić. Kaže da su mu odmah na usta stavili samoljepljivu traku. Nakon sat vremena vožnje prebačen je u prtljažnik drugog automobila, a otmičari mu stavljaju lisice na ruke. Bili su korektni, kaže Jelavić, pa su cijelim putem radili pauze, davali mu vode i hrane, a čak su ga i pokrili dekom.
Ante Prkačin
Bivši general HOS i slavonskobrodski poduzetnik Ante Prkačin optuživao je tada Antu Jelavića za organizaciju ubojstva doministra MUP BiH Joze Leutara.
Ante Jelavić je kasnije novinarima tvrdio da je kung-fu potezima razbacao otmičare i da se nadčovječanskim naporima uspio domoći Prozora/Rame - gdje su mu "samo dobri ljudi Rame" pomogli da se vrati u Hrvatsku.
Mladen Naletilić Tuta
Ispalo je na kraju da su otmičari bili pripadnici Tutine "Kažnjeničke bojne" i da nije bilo nikakvih kung-fu poteza - već su otmičari jednostavno oslobodili Jelavića pod pritiskom skupine umirovljenih časnika HVO iz Hercegovine - među kojima se spominjalo ime Ljube Ćesića Rojsa, Željka Šiljega, Stanka Sopte i Vinka Žuljevića Klice.
Željko Šiljeg
Željko Šiljeg je umirovljeni general HVO - Jelavićev kum koji je jedno vrijeme bio direktor Službe nacionalne sigurnosti Hrvatske. Bivši kapetan JNA i poznati batinaš koji je 1987. zapovijedao specijalnom postrojbom Vojne policije poslane iz Beograda na Kosovo - radi progona "kosovskih separatista".
Šiljeg je i vjenčani kum ratnog zločinca Ratka Mladića. Agresiju na Hrvatsku dočekao je na mjestu komandanta bataljona JNA u Kninu. Za vrijeme rata u BiH u HVO je zapovijedao operativnom zonom Duvno. Danas je šef tajne službe - SNS Hrvatske - i tamo ima čin generala.
Željko Šiljeg poznat je i po batinanju urednice portala "Tačno" Štefice Galić -- bportal.ba
30. maja/svibnja 2013. godine objavljena je izvršna uredba američkog predsjednika Georgea Busha za Balkan kojom se blokira imovina i zabranjuje ulazak u SAD Anti Jelaviću (i drugima) "zbog ometanja provedbi mirovnih sporazuma i rada Haškog tribunala".
Nije opet prošlo puno i Jelavića je opet uhitilo:
Pred splitskim Županijskim sudom podignuta je optužnica protiv Jelavića 11. novembra/studenog 2013 Uskok je teretio bivšeg predsjednika HDZ BiH za ratno profiterstvo i zloupotrebu položaja - jer je 1996., kao pomoćnik ministra obrane BiH, donio odluku da se novcem Ministarstva kupi stan u Splitu nekadašnjem zapovedniku Druge operativne grupe Hrvatskog vijeća obrane HVO Ivici Rajiću.
Ivica Rajić
Rečenog Ivicu Rajića je Haški sud zbog ratnog zločina u Stupnom Dolu kod Vareša osudio na 12 godina zatvora, da bi nakon osam godina "iza rešetaka" u septembru 2011. bio pušten iz španskog zatvora na uslovnu slobodu.
Svi ga mrze
Hrvatski Uskok u Zagrebu teretio je Antu Jelaviću za potpuno iste stvari zbog kojih ga je progonilo i "muslimansko Sarajevo". Tko dakle mlati i progoni poštene hrvatske domoljube u BiH. Tko ih skriva u Hrvatskoj i tko ih noću vraća u Bosnu i Hercegovinu - u prtljažniku polovnih Mercedesa bez registarskih tablica.
• Ante Jelavić je rođen 1963. godine u Podprologu, pokraj Vrgorca. Završio je osnovnu školu i gimnaziju u Vrgorcu.
• Vojnotehničku akademiju završio je u Zagrebu 1986. godine "stičući zvanje diplomiranog inženjera hemijske tehnologije". Sredinom 1991. napušta JNA i dobrovoljno prilazi jedinicama Zbora narodne garde ZNG u septembru 1991.
• Od aprila 1992. do decembra 1996. vrši dužnost pomoćnika ministra odbrane Hrvatske zajednice Herceg-Bosna HZHB.
• Od decembra 1996. do oktobra 1998. vrši dužnost ministra odbrane FBiH - u činu general pukovnika HVO i general bojnika HV.
• Na 5. općem saboru HDZ BiH održanom u maju 1998. u Mostaru izabran je za predsjednika i tu dužnost obavlja do maja 2002.
• Na općim i parlamentarnim izborima održanim u septembru 1998. izabran je za hrvatskog člana Predsjedništva BiH.
• Predsjedao je Predsjedništvom BiH od 15. juna 1999. do 14. februara 2000.
• Uoči parlamentarnih izbora 2000. u BiH saziva osnivačku sjednicu Hrvatskog narodnog sabora HNS koja je održana 28. oktobra 2000. u Novom Travniku, i tom je prilikom izabran za njenog predsjednika.
Za istovremenog general-pukovnika HVO i general-bojnika HV kažu da je bio i ostao samo zastavnik JNA - a da je diplome za naknadna znanja i zvanja dobio preko noći iz ureda Gojka Šuška u Zagrebu.
Tko su najmoćniji Hrvati
Persone croate - Drugovi i starešine
Franjo Tuđman - Gojko Šušak
• Njihove biografije do 1991. nisu bile baš za pokazati: oficiri JNA, batinaši, uhode, sitni lopovi... i jedan nerealizirani umjetnik. Danas oni imaju činove, stanove, dionice, kompanije, skupa odijela i političku, pa i vojnu moć. Gospodari Hercegovine na vrijeme su se sjetili da trebaju nešto učiniti od vlastitih života, a najlakši način da ih promijene bio je da tuđe upropaste.
• Sve dok Saša Kopljar nije pročitao da je umro predsjednik Tuđman, za njih ni razlike ni granice između Hercegovine i Hrvatske nije bilo. Sada su već na nešto manjem prostoru. Tek jedan od njih važi za moćnog s obje strane prelaza Doljani. Zove se Stanko Sopta, srednje ime mu je Baja - a nekada davno je bio čuven kao obijač automobila tokom ljetnog perioda
Rođen je u Podprologu kod Vrgorca, u siromašnoj poljoprivredničkoj obitelji. Čim je mogao, plug je zamijenio mitraljezom. Završio je srednju vojnu školu i vojnu akademiju u Zagrebu, nakon koje dobiva čin poručnika JNA. Jedan je od osnivača logističkog centra u Grudama - u koji je stizala financijska i materijalna podrška hrvatske Hrvatima u BiH.
Vlasnik je velikog stana u Splitu, u istoj zgradi u kojoj izvjesna gospođa Iva Jelavić (predsjednica humanitarne zaklade "Kraljica Katarina") drži fitness centar !!?
Vilu u Mostaru koristi "samo za stanovanje" - jer ona, navodno, glasi na ime njegovog prijatelja arhitekta, koji ju je tobože izgradio za sebe i, prirodno, prepustio Jelaviću.
Predsjednik je HDZ BiH od 1998. godine
STANKO SOPTA BAJA
Prije rata bavio se gluvarenjem, povremeno obijao automobile na potezu Split-Makarska, zbog čega je dospio i u kaznenu evidenciju splitske policijske uprave.
Prijavljuje se dragovoljno u rezervni sastav MUP 1991. godine, jer za profesionalni nije ispunjavao uvjete - preciznije: nije mogao donijeti potvrdu o nekažnjavanju.
Jedan je od osnivača "Kažnjeničke bojne" i zapovjednik širokobriješke satnije u toj postrojbi.
Nakon pohađanja ratne škole u Zagrebu - dobiva čin generala. Tema njegovog diplomskog rada bila je Zaštita nacionalnih interesa Hrvata u BiH, s naglaskom na potrebi osnivanja trećeg entiteta.
Danas je navodni suvlasnik poslovnog kompleksa "Soldo" iz Širokog Brijega u sklopu kojeg su građevinska tvrtka "Unija Soldo" i poduzeće "Metal Soldo", formalno u vlasništvu njegovog bivšeg intendanta u Drugoj gardijskoj brigadi HVO, stanovitog Solde.
Sopta je najmoćnija osoba u vojno-političkoj frakciji HDZ BiH, iako je formalno tek savjetnik Ante Jelavića za unutrašnju politiku i nacionalnu sigurnost. Neoženjen je, s mjestom stanovanja u Mamićima, a posjeduje i dva stana u Zagrebu, od kojih je jedan dobio, navodno, posredstvom MUP RH, a drugi (od 180 kvadratnih metara) kupio u elitnom Importanne centru po cijeni od 4.000 DM po kvadratu.
ZLATAN MIJO JELIĆ
Nekadašnji radnik u lokalnoj trikotaži, za života Hrvatske Republike Herceg-Bosne zapovijedao je specijalnim postrojbama MUP-a. Među generalima HVO jedini je koji ne sudjeluje u privatizaciji i krčmljenju dionica lokalnih tvrtki.
Oni koji ga poznaju uvjereni su da je nacional-radikal ograničenog rječnika - ali definitivno nije korumpiran.
ŽELJKO ŠILJEG
Bivši kapetan JNA, 1987. je zapovijedao specijalnom postrojbom Vojne policije poslane iz Beograda na Kosovo radi progona "kosovskih separatista". Agresiju na Hrvatsku dočekuje na mjestu komandanta bataljona JNA u Kninu. Za vrijeme rata u BiH, u HVO-u je zapovijedao operativnom zonom Duvno. Danas je šef tajne službe - SNS - u kojoj ima čin generala.
DRAGAN ČURČIĆ
Evo još jednog "hrvatskog" generala - iz JNA pravo u fotelje. Prije rata profesionalno zaposlen u gardijskoj brigadi JNA u Beogradu (koja je do prije neki dan "obezbeđivala" Slobodana Miloševića). JNA napušta tek na proljeće 1992. godine. U HVO-u je zapovijedao profesionalnom brigadom "Ludvig Pavlović".
LJUBO ĆESIĆ ROJS
• Tko je jamio, jamio!
Mirnodopski šofer Croatia busa na liniji za München. Od 1991. službeni vozač ministra obrane. Nadimak Rojs dobio kad je svoj prvi automobil (Ford) bojom prekrstio u Rolce Royce, po čemu su ga prepoznavali u Posušju i šire. Od 1992. vodi logistički centar u Grudama. Osnivač je tvrtke Monitor, a od 1996. radio je i kao pomoćnik ministra obrane Republike Hrvatske.
Nešto kasnije, 1998, diplomirao je na Prometnom fakultetu u Zagrebu, na kojem je u rekordnom roku magistrirao još jedan bivši šofer i general - Mile Ćuk. Ovaj fakultet je inače rasadnik uspješnih diplomata iz reda HV i HVO.
Danas je Ljubo Ćesić Rojs zastupnik u Saboru RH, sa solidnom vilom u Podsljemenskoj zoni. Iako se doima utjecajnim, u Hercegovini figurira kao živahni, drugorazredni politički hvalisavac koji svojim radnicima iz Monitora (brojkom 2.231) duguje puno novca.
MIROSLAV RUPČIĆ
Prije rata zaposlen u SUP tadašnje Republike BiH. Početkom rata sudjeluje u osnivanju logističkog centra Grude. Nakon Daytona postaje pomoćnik ministra obrane Federacije BiH.
Danas je direktor Hercegovina Osiguranja.
SLOBODAN PRALJAK
Za civilnog života snimio je nekoliko dokumentarnih i jedan igrani film, koji se ne mogu smatrati antologijskim. U kulturnjačkim krugovima Zagreba tretiraju ga kao temperamentnog ekscentrika, s nepredvidivim idejama, solidno obrazovanog ali nerealiziranog umjetnika.
Dragovoljac je Domovinskog rata u Hrvatskoj. Čin generala dobiva neposredno prije odlaska u BiH, gdje zapovijeda Glavnim stožerom HVO.
Danas je vlasnik tvornice duhana i dioničar je Auro banke Mostar.
IVO LUČIĆ
• Bosanski James Bond
Nekadašnji šef SDB u Mostaru. Pravnik po obrazovanju, u mladosti je bio sklon treninzima karatea (po instrukcijama Valentina Ćorića), i lirskom izričaju. Jedini je obavještajac HVO s nagradom "Mak Dizdar" za poeziju. U HVO je bio šef SIS, a potom i hercegovačkog ogranka HIS (hrvatske vanjske tajne službe) kojem u jedra piri prijateljstvo s Miroslavom Tuđmanom. Obitelj mu raspolaže solidnim imperijem nastalim na mukotrpnoj trgovini s HVO-om.
U ratu su se Lučići sukobili s Tutom, u čijoj je akciji uhićenja sudjelovao i Ivo. Kasnije se na neko vrijeme pridružio Zubaku u borbi protiv Jelavića - ali je brzo odustao jer je Zubak poražen.
U Zagrebu su nedavno pronađeni izvještaji koje je o Zubakovim djelatnostima u BiH Lučić uredno slao Miroslavu Tuđmanu i njegovom tati.
ŽELJKO GLASNOVIĆ
Ovaj bivši profesionalni vojnik u kanadskim postrojbama je za vrijeme rata u Hrvatskoj bio dragovoljac Zbora narodne garde ZNG i pripadnik specijalnih postrojbi HV.
U BiH prvo obnaša dužnost zapovjednika Tomislavgradske brigade, potom zapovjednika Prve gardijske brigade i zapovjednika Zbornog područja Tomislavgrad. U ratu mu brata zarobljavaju i muče Karadžićevi Srbi.
Jedini je visokorangirani general HVO kome se ne može prigovoriti učešće u korupciji ili politički angažman. Uz Antuna Luburića spada u one generale HVO koji su protivnici kriminala i korupcije na prostoru Hercegovine - i koji imaju stanovitu karizmu među vojnicima. Ukratko, hadezeovci ga se boje - jer ga moraju poštovati.
Persone croate
U zemlji temeljito devastiranoj djelovanjem Tuđmanovog nacionalističko-pljačkaškog režima i zacementiranoj u čemer nesposobnošću Račanove vlasti moćni su svi oni koji jednom sedmično mogu večerati izvan zidova svoje blagovaonice i koji svakodnevno mogu natankati desetak litara goriva u svoj auto.
Ipak, moć se može stupnjevati: deset ljudi koje vam ovdje predstavljamo na večere odlaze, uglavnom, u pratnji tjelohranitelja, a o gorivu ne razgovaraju ukoliko nije riječ o cisternama.
Oni, naime, odlučuju o sudbinama stotina tisuća ljudi:
IVICA RAČAN
Čovek, drug i kancelar, te ličnost bez dana radnog staža izvan partijsko-državnih organa.
Već četrnaest mjeseci vlada ovom nesretnom zemljom, a iz te činjenice uvelike proizlazi jad, čemer i bijeda u kojemu trenutačno živi najveći broj hrvatskih građana. Nezaposlenost raste iz dana u dan, firme odlaze u stečaj, u centru Zagreba događaju se mafijaška ubojstva, partizanski spomenici lete u nebo, kao i kontejneri pred državnim ustanovama, kriminalci naslijeđeni iz Tuđmanova vremena rugaju se pravosudnim organima, a Ivica Račan u svojim govorima poziva na strpljenje i umjerenost - "Mi nismo revolucionari!" - omiljena je parola bivšeg šefa kumrovečke političke škole i trenutačno najmoćnijeg hrvatskog političara, koji je svoj brod privezao u luku i, umjesto da pokuša isploviti na otvoreno more, sjedi, drži ruke u džepovima i gleda kako mu jedra gnjiju.
Taj netalentirani slikar ženskih aktova zasigurno će ostati upisan u hrvatsku historiju, no njegovo će djelo - po svemu sudeći - prije funkcionirati kao opomena, nego kao uzor.
IVICA TODORIĆ
Tajkun s ljudskim likom i vlasnik koncerna "Agrokor" koji je s Tuđmanovim režimom spolno općio taman onoliko koliko je bilo potrebno za uspostavu poslovnoga carstva teškog nekoliko stotina milijuna dolara, i pod novom vlašću funkcionira kao osoba od posebne državne milosti.
Ovaj tip čijim venama teče krv imotskih galantara pomiješana s krvlju zagorskih lukavaca - bogatstvo je stekao zahvaljujući osebujnoj poslovnoj filozofiji, a ona se, ta filozofija, sastoji od samo jednog postulata koji kaže da nema te vlasti na svijetu što za saveznika neće uzeti čovjeka s mnogo para. Bez obzira na načine kojima se isti taj čovjek domogao para.
NINOSLAV PAVIĆ
Ninoslav Pavić
Polovični gazda najmoćnijeg novinskog imperija na Balkanu - drugar Ivice Račana i Ede Murtića - priređivač snobovskih domjenaka koji se obožava pojavljivati u društvu znanstvenika opće prakse i uglednih nositeljica ženskog spolnog organa.
Strastveni je pobornik aktualne vlasti i putem svojih petnaestak izdanja svim silama forsira maloga Ivicu Račana i njegovu sivu partiju. Nedavno je dva dana proveo u zatvoru zbog otkrivanja tajnog ortačkoga ugovora što ga je potpisao s Miroslavom Kutlom, Vinkom Grubišićem i stanovitim Hrvojem Franjićem (iza ovog imena, po svemu sudeći, krije se Ivić Pašalić) -- ugovor se ticao uspostavljanja apsolutnog medijskog monopola u Hrvatskoj, no nakon prigodnog pojavljivanja pred televizijskim kamerama s niklovanim narukvicama na rukama, Pavić je pušten iz pritvora, a tužilaštvo je ovih dana odbacilo sve optužbe na njegov račun.
Hrvatski Građanin Kane sad je moćniji nego ikad.
SLAVKO LINIĆ
Bivši riječki gradonačelnik trenutačno je pozicioniran na mjestu ovlaštenog Račanova terminatora na sređivanje stanja u privredi. Stanje duboke kome u kojemu se nalazi ovdašnja privreda Linić zasad pokušava riješiti osebujnom mješavinom bahatosti, arogancije i bezobrazluka - a takav pristup rezultira nepodijeljenim bijesom nacije što je usmjeren prema ovom potpredsjedniku Vlade.
On, međutim, mazohistički uživa u činjenici da ga javnost ne voli: s vremena na vrijeme ljutito najavi odlazak iz Vlade, ali se svaki put u priču umiješa Ivica Račan, pa Linić - na užas svih normalnih ljudi u ovoj zemlji - nastavi obavljati svoj posao u Banskim dvorima.
Pod kontrolom drži sva javna poduzeća u Hrvatskoj, a specijalnost mu je članstvo u nadzornim odborima državnih firmi.
HRVOJE PETRAČ
• Najopasiji u Zagrebu
Zagorski tajkun kriminalne provenijencije, koji se obogatio zahvaljujući sudioništvu u državnom biznisu pranja novca početkom devedesetih godina, poslije likvidacije Vjeke Sliška slovi za jednog od najopasnijih ljudi u Zagrebu. Njegova moć proizlazi iz golemog bogatstva, kao i dobrih veza s metropolitanskim podzemljem (prijateljevao je s ubijenim Zlatkom Bagarićem i družinom njegovih zajebanih momaka), a ništa manje važan nije ni njegov utjecaj na pojedine zagrebačke medije.
Ne podnosi ga glavni državni tužilac Radovan Ortynski, ali zato kažu da je mio predsjedniku Mesiću. Posljednje mjesece, uglavnom, provodi u inozemstvu ili u svom zamku na Hršak bregu pored Stubičkih toplica - gdje ga čuva armija odanih plaćenika.
STANKO BAJA SOPTA
• Hercegovačka tajna policija
Predratni kradljivac automobila koji se - zahvaljujući milosti Gojka Šuška i Franje Tuđmana - prometnuo u generala Hrvatskog vijeća obrane HVO.
Aktualni je vođa hercegovačke vojno-svećeničke hunte i najmoćniji pojedinac među tamošnjim Hrvatima - moćniji čak i od Ante Jelavića. General sa Širokog Brijega, koji je ratovao u Tutinoj "Kažnjeničkoj bojni" i kasnije završio Ratnu školu "Ban Josip Jelačić" u Zagrebu, diktira ponašanje svim pripadnicima HVO i drži pod kontrolom sve važnije financijske izvore u Hercegovini. U strahu od Baje Sopte i nekoliko tisuća njemu odanih vojnika žive svi tamošnji privrednici, koji su prisiljeni plaćati reket secesionističkoj vojnoj hunti, a ovaj notorni kriminalac s generalskim činom pod kontrolom drži Službu nacionalne sigurnosti - hercegovačku tajnu policiju - čiji je zadatak obavještajno pripremanje terena za funkcioniranje tzv. Hrvatske autonomije.
IVIĆ PAŠALIĆ
Bivši Tuđmanov savjetnik za unutrašnju politiku. Na dobrom je putu da postane disident Hrvatske demokratske zajednice: aktualni šef te stranke Ivo Sanader ozbiljno je, naime, nakanio da ga eliminira iz HDZ-ovih redova i u toj će nakani - uz svesrdnu pomoć Vladimira Šeksa - po svemu sudeći i uspjeti. Pašalić, međutim, ne bere preveliku brigu zbog Sanader-Šeksovih planova. Razvio je široku mrežu svojih agenata po cijeloj zemlji i, što je još važnije, izvan hrvatskih granica.
Baja Sopta i glavni hercegovački špijun Ante Baković - Pašalićeve su marionete, pa narod tzv. Hrvatsku autonomiju u zajebanciji naziva - Ivlukom Pašalukom.
GORAN GRANIĆ
Zamjenik premijera Račana i glavni Budišin čovjek u hrvatskoj Vladi uistinu je nevjerojatna pojava - trenutačno u Vladi obavlja čak devet odgovornih funkcija. U vrijeme HDZ-a tih je devet poslova obavljalo pet ljudi.
Taj novohrvatski supermen očito se razumije u stvari koje se kreću u rasponu od krivog muškog spolovila do satelita, a jedan od najvažnijih poslova mu je mjesto šefa komisije za privatizaciju javnih poduzeća. Dotična su poduzeća, naime, skoro jedino državno bogatstvo koje još nije prodano strancima i prodaja tih poduzeća ovoj je vlasti jedini način da popravi katastrofalnu socijalnu situaciju u zemlji.
Goran Granić, kojega je Račan očito birao po kriteriju bezličnosti i sivila, jedan je, dakle, od najvažnijih i najmoćnijih ljudi u Vladi.
JOSIP BOZANIĆ
Nadbiskup zagrebački i "capo" kaptolske katoličke organizacije.
Moćan je onoliko koliko je moćna institucija što joj je trenutno na čelu, a institucija je moćna za popizdit'.
U Tuđmanovo je vrijeme izgovorio onu teško razumljivu sintagmu o "grijehu struktura" i zbog toga je ušao u legendu; od dolaska "crvene" vlasti ne prođe dugo a da nešto ne spočitne vladajućima.
O njegovim biskupima bolje je i ne govoriti: velika većina njih otvoreno se stavila na stranu ražalovanih generala i HDZ-ova smeća, a to je ponajbolje došlo do izražaja u slučaju osumnjičenog general-ubojice Mirka Norca.
STIPE MESIĆ
Uglavnom razvlašteni šef države u nedostatku pametnijeg posla bavi se rješavanjem albansko-makedonskog spora, s tim da ga i u tim pitanjima - kao i u hrvatskim stvarima - nitko ne jebe dva posto.
Jedino mu svaka čast - što je ono malo svojih ovlasti iskoristio za umirovljenje sedmorice aktivnih generala koji su kanili izvesti državni udar.
Da se pitalo Račana i njegove koalicijske partnere, Gotovina i društvo još bi uvijek nosili generalske epolete na ramenima.
Tajna veza Jelavićeva otmičara Marija Miličevića i Ante Prkačina
Ante Prkačin optužio je Miličevića i Jelavića za ubojstvo Joze Leutara
Mario Miličević zvani Baja
• Slavonskobrodski poduzetnik Ante Prkačin nedavno je Miličevića Baju i Antu Jelavića direktno optužio za organizaciju ubojstva doministra MUP BiH Joze Leutara. Prkačin i Miličević inače su dobri poznanici još iz ratnog Mostara - gdje su obojica sudjelovala u operacijama u odori HOS
Objavljeno: 10. apr 2009 | Hrvoje Šimičević
Mario Miličević zvani Baja, jedan od sedmero otmičara Ante Jelavića i zasad jedan od trojice uhićenih zbog tog nedjela.
U nekoliko je navrata u posljednjih desetak godina bio gost novinskih stupaca, pretežito u crnoj kronici. Jednog od zapovjednika HOS u ratnom Mostaru kasnije se često povezivalo s kriminalnim miljeom, a za njim je susjedna Bosna i Hercegovina svojevremeno raspisala i tjeralicu zbog sumnje da je sudjelovao u atentatu na Jozu Leutara, doministra MUP BiH.
Miličević, koji je potom pobjegao u Hrvatsku, bio je osumnjičen da je zajedno s četvoricom poznanika u ožujku 1999. organizirao postavljanje fatalnog eksploziva ispod Leutarevog automobila.
Hrvatska ga je odbijala predati vlastima BiH, jer se državljani RH prema zakonima ne mogu izručiti drugoj državi. Miličević je nakon iscrpne istrage ipak bio oslobođen svih optužbi, kao i drugi suoptuženici - Ivan Andabak, Dominik Ilijašević Como, Željko Ćosić, Zoran Bašić i Jedinko Bajkuša.
Nakon procesa koji je trajao godinu i pol, vijeće Županijskog suda u Sarajevu sve ih je oslobodilo zbog manjka dokaza.
Sedam godina kasnije u cijeloj priči se pojavio se Ante Prkačin, slavonskobrodski moćnik i ratni general HOS, koji se svojevremeno žestoko sukobio sa Miličevićem.
Njih dvojica dobri su poznanici, još iz vremena kada su obojica služili u odorama HOS u Mostaru. Početkom 2008. godine, Miličević je na ulici Prkačinu prijetio pištoljem, tražeći od njega novac, što je bivši saborski zastupnik prijavio policiji.
Prkačin je prošle godine u nekoliko medijskih istupa u kontekstu Leutarova ubojstva izravno povezao imena prekjučer otetog Ante Jelavića i njegova otmičara Miličevića.
Prkačin ih je u javnosti optužio za Leutarevo ubojstvo, te je uz ovaj dvojac istu odgovornost pripisao i Željku Šiljegu te Stanku Sopti zvanom Baja.
Prije točno mjesec dana bosanskohercegovački mediji objavili su da je Ante Prkačin tijekom svjedočenja u Tužiteljstvu BiH u Sarajevu, za ubojstvo Joze Leutara izravno optužio spomenutu četvorku. Neposredno prije toga u medijima je izjavio da je do informacija o atentatorima na Leutara došao od "čovjeka koji mu se sam pohvalio da je napravio eksplozivnu napravu".
Zanimljivo, tijekom jučerašnjeg dana, mediji su Stanka Soptu spominjali kao jednog od pojedinaca koji su pomogli Jelaviću u oslobađanju od otmičara. S druge strane, Željko Šiljeg je umirovljeni general HVO te Jelavićev kum, koji je jedno vrijeme bio direktor Službe nacionalne sigurnosti.
Što se tiče tvrdnji Ante Prkačina, nekad velikog Jelavićevog prijatelja, njegove su tvrdnje provjeravali i Tužiteljstvo BiH. No, s obzirom na činjenicu da optužnica protiv ove ekipe nije podignuta, navodni dokazi koje je Prkačin predočio očigledno su bili nedovoljni ili lažni.
