Carlos tražio smanjenje tri doživotne robije na dvije, ali je dobio odbijenicu na francuskom sudu. Nekad najtraženiji svjetski terorist ljetovao je i u Splitu
Carlos Šakal najtraženiji jugoslovenski terorist
Jedan od najpoznatijih svjetskih terorista 20. stoljeća, Iljič Ramírez Sánchez poznatiji pod nadimkom Carlos ili Šakal, u Francuskoj guli čak tri doživotne robije. Žalbenim putem tražio je da mu se jedna od njih ukine - nitko nema tri života, pa nema ni Šakal - no sud u Parizu u četvrtak je to odlučno odbio.
Karlos Šakal spona između ustaša i komunjara
Carlos the Jackal Ilich Ramírez Sánchez (Carlos el Chacal)
Jednu doživotnu zatvorsku kaznu dobio je za ubojstvo dvojice francuskih policajaca i ranjavanje 30-ak ljudi u lipnju 1975. na Elizejskim poljanama. Drugu i treću robiju zavrijedio je za napade na francuske vlakove, željezničku postaju i aktiviranje eksploziva na ulici 1982. i 1983., pri čemu je poginulo 11, a ozlijeđeno je još 150 ljudi. Kako mu je trenutno gotovo 80 godina, jasno je kako Carlosov žalbeni čin na presudu nema realnu, nego isključivo principijelnu osnovu.
Carlos je sebe u autobiografiji definirao kao profesionalnog revolucionara i borca za slobodu neimperijalističkih naroda. Bio je zapravo marksistički militant i plaćenik brojnih lijevih režima: produžena ruka komunističkog bloka u hladnom ratu sa Zapadom. Rođen je u Venezueli 1942., a njegov je otac bio odvjetnik i zakleti komunist. Svu svoju djecu nazvao je prema vođi Oktobarske revolucije: jedan sin mu se zove Vladimir, Carlosu je pravo ime Iljič, a trećem bratu - Lenjin. Iljič je studirao u Londonu i Moskvi, no školovanje nije završio jer je izbačen zbog lošeg ponašanja. No, više je nego dobro naučio engleski, arapski, francuski i ruski.
Terorističku karijeru započeo je koncem 60-tih, kad se u Jordanu priključio Narodnom frontu za oslobođenje Palestine. U desetljećima koja su uslijedila bio je neuhvatljiviji od Osame bin Ladena, premda je živio kao bonvivan, playboy i komunistički James Bond, živeći na visokoj nozi i odsjedajući u najskupljim svjetskim hotelima. Proslavio se kao majstor bijega s mjesta zločina, kamuflaže i lažnih identiteta, no uživao je i aktivnu logističku pomoć špijuna komunističkoga bloka diljem svijeta.
Gotovo da nema poznatijega terorističkog akta u sedamdesetima u kojemu nije sudjelovao. Pokušao je atentat na francuskog predsjednika Charlesa de Gaullea, bio je navodno aktivan i u arapskome masakru izraelskih sportaša na Olimpijadi u Munchenu 1972. Godinu kasnije, Carlos i suradnik ispalili su dva raketna projektila na izraelski putnički avion na pariškom aerodromu Orly, promašili ga i pogodili JAT-ov DC-9. Planirali su čak i atentat na Henryja Kissingera, ali su odustali iz tehničkih razloga. Kako bi skrenuli pažnju na palestinsko pitanje zarobili su i držali kao taoce ministre energetike zemalja OPEC-a u Beču 1975. Carlosov je potpis i na palestinskoj otmici francuskog aviona u Tel Avivu 1976., koja je okončana akcijom izraelskih komandosa. Navodno je surađivao i s Gadafijem, Irakom, Libijom i Kubom,a neki drže da je dugo godina radio i za bivši DDR.
U rujnu 1976. godine Carlos je bio kratko uhapšen u Jugoslaviji, ali je nedugo potom i pušten. Navodno je prethodno i ljetovao negdje oko Splita. Zanimljivo je kako ga je u beogradskom hotelu Metropol tad navodno priveo Jovica Stanišić, kasniji haaški osuđenik za ratne zločine i Miloševićev šef tajnih službi.
Navodno je njemačka tajna policija, BND, željela da se Carlosa uhiti u Beogradu kako bi se Titova Jugoslavija javno prokazala kao zaštitnica međunarodnih terorista, te su službama sigurnosti SFRJ oni i proslijedili informaciju o Šakalovu boravku. No, po nalogu s najvišeg mjesta, Carlos je ubrzo pušten i pod lažnim identitetom radnika jedne jugoslavenske građevinske tvrtke avionom prebačen u Irak. Antiteroristička politika SFRJ bila je "nesvrstana": izravno ne sudjelujemo u obračunima zapadnoga i istočnog bloka.
Je li Karlo Šakal radio za KGB i jugoslavenski KOS
Je li Karlos Šakal spona između ustaša i komunjara - Jesu li četnici i ustaše uvijek bili samo agenti KGB -- sanela.info-19327
Carlos se s golemim ambicijama vratio u Jugoslaviju nakon Titove smrti, 1982. godine, o čemu svjedoče zabilješke bivše Službe državne sigurnosti SFRJ. Njegov teroristički tim donio je tad navodnu odluku da u SFRJ uspostave stalnu bazu za podršku akcijama u zapadnoj Europi. Carlos je tad u Beogradu boravio pod krinkom sirijskog diplomata Michela Hadada, a sigurnosne službe bivše države navodno nisu u tom trenutku imale pojma da je najtraženiji svjetski terorist na njihovom terenu. Nagađa se kako su se SDB-ovci također koristili njegovim egzekutorskim uslugama u svijetu, te da je njegova mreža odrađivala likvidatorske akcije protiv nekih pripadnika tzv. ustaške emigracije.
Carlos je, osim po krvavim tragovima diljem svijeta, s vremenom postao pravi literarno-filmski hit: o njemu je napisano na desetke knjiga, snimljen čitav niz filmova. Koliko je ukupno ljudi stradalo tijekom njegove terorističke "karijere" još se precizno ne zna. On sam je u jednom razgovoru za novine El Nacional iz Venezuele izjavio kako je odgovoran za oko 100 terorističkih napada u kojima je stradalo između 1.500 do 2.000 osoba.
Objavljeno: 24. sep 2021 | Davor Krile
