Suđenja političarima: Rekorder Čović, ko je do sada osuđen, a ko oslobođen
02 okt 2019 faktor-ba E. Latif
Pred pravosudnim organima u Bosni i Hercegovini procesuiran je veliki broj visokopozicioniranih političara u protekle dvije decenije, a većina sudskih procesa vođena zbog korupcije, zloupotrebe položaja i ovlaštenja, organiziranog kriminala okončana je oslobađajućim presudama
Vrhovni sud FBiH djelomično je uvažio žalbu u slučaju Jerka Ivankovića Lijanovića te smanjio kaznu Kantonalnog suda u Tuzli sa devet na sedam godina zatvora za zloupotrebu položaja.
Protiv Jerka Ivankovića Lijanovića i još osam osoba, u Sudu BiH je u toku obnovljeni postupak nakon što je ukinuta prvostepena presuda kojom su, zbog organizovanog kriminala, pranja novca, porezne utaje te krivotvorenja ili uništenja poslovnih knjiga ili isprava, osuđeni na ukupno 52 godine i osam mjeseci zatvora. Tom presudom osuđen je na 12 godina i novčanu kaznu u iznosu 50.000 KM. Apelaciono vijeće uvažilo je žalbe odbrane te ukinulo presudu i naložilo novo suđenje.
Pred pravosudnim organima u Bosni i Hercegovini procesuiran je veliki broj visokopozicioniranih političara u protekle dvije decenije, a većina sudskih procesa vođena zbog korupcije, zloupotrebe položaja i ovlaštenja, organiziranog kriminala okončana je oslobađajućim presudama. Rekorder je definitivno predsjednik HDZ BiH Dragan Čović, kojem je suđeno, bio je i hapšen, čak su nestajali i fajlovi o njegovom slučaju na putu od Suda BiH prema Kantonalnom sudu u Sarajevu, ali nikada i osuđen.
Podsjećamo na neke od dosadašnjih sudskih slučajeva.
U aprilu 2009. godine, Edhem Bičakčić i Dragan Čović optuženi su da su u periodu od 1999. do 2000. godine, zloupotrijebili svoj položaj federalnog premijera i zamjenika premijera i ministra finansija.
Optužnica ih je teretila da su odobrili dodjelu sredstava iz budžeta FBiH za 1999. i 2000. godinu za rješavanje stambenih pitanja uposlenika u tijelima zakonodavne, izvršne i sudske vlasti BiH i FBiH, čime su navodno pribavili drugom korist u iznosu od 3.671.398,76 maraka, čime su nanijeli štetu budžetu FBiH.
Godinu dana kasnije, u aprilu 2010. godine, Sud BiH oslobodio ih je optužbi, a u januaru 2011. godine potvrđena je oslobađajuća presudu.
Dragan Čović je i prije ove sudske parnice, bio glavni akter u još jednom slučaju.
Prvostepenom presudom iz novembra 2006. godine, Sud BiH je osudio Čovića na kaznu zatvora od pet godina zbog zloupotrebe položaja. Na teret mu se stavljalo da je u periodu od 2000. do 2001. godine, kao ministar finansija u Vladi FBiH, zloupotrijebio svoj položaj tako što je protivno relevantnim propisima omogućio preduzeću Lijanovići d.o.o. Široki Brijeg neplaćanje posebnih taksi na strojno iskošteno meso peradi, čime je navodno pribavio korist preduzeću Lijanovići d.o.o. Široki Brijeg u iznosu od 120.000 KM i preduzeću MI (Mesna industrija) Lijanovići d.o.o. u iznosu od 1.736.878 KM, što su iznosi za koje je oštećen budžet FBiH i indirektno budžet BiH.
U maju 2012. godine, Kantonalni sud u Sarajevu pravosnažno je oslobodio Čovića, a Vrhovni sud FBiH godinu kasnije potvrdio je ovu oslobađajuću presudu, jer je žalba Pravobranilaštva FBiH bila, kako je stajalo u presudi, "neblagovremena".
Predsjednik HDZ BiH čest je posjetilac sudskih prostorija. U januaru 2010. godine, pred Kantonalnim sudom u Mostaru teretio se zajedno sa još šest optuženih da je tokom 1999. godine djelujući u svojstvu zamjenika federalnog premijera i ministra finansija zloupotrijebili svoj položaj u procesu prenosa većinskog vlasničkog udjela HPT d.o.o. Mostar u preduzeću Eronet d.o.o. Mostar vrijednog 4.674.059,50 KM na tri privatna preduzeća: Hercegovina osiguranje d.o.o. Mostar, Alpina Comerc d.j.o. Široki Brijeg i Croherc AG d.j.o. Mostar.
Naravno, kao i u prethodnim slučajevima i u ovom je Čović bio "nevin". U junu 2011. godine, Kantonalni sud u Mostaru oslobodio je sve optužene od krivice, a u martu 2013. godine i Vrhovni sud FBiH potvrdio je oslobađajuću presudu. Iako je nadležnim tužilaštvima dostavljana dokumentacija, Čović nikada nije odgovarao za slučaj mostarskog kombinata Soko.
Mladen Ivanić, počasni predsjednik PDP-a i nekadašnji premijer Republike Srpske u julu 2010. godine u Sudu BiH pravosnažno je oslobođen optužbi za nesavjestan rad u službi.
Optužbi za primanje mita u slučaju "Lijanovići" 2008. godine oslobođen je i sudija Ustavnog suda BiH Mato Tadić.
Asima Fazlića, zamjenika direktora Interpola BiH, Sud BiH 2005. godine oslobodio je krivice za zloupotrebe u Interpolu BiH.
Bivšem članu Predsjedništva BiH i aktuelnom ministru vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH Mirku Šaroviću 2006. godine izrečena je oslobađajuća presuda u slučaju "Privredna banka Srpsko Sarajevo".
Bivši zamjenik ministra odbrane FBiH Hasan Čengić 2005. godine oslobođen je optužbi za zloupotrebu položaja.
Vijeće trojice Osnovnog suda u Banjoj Luci izreklo je u oktobru 2005. oslobađajuću presudu bivšem premijeru RS-a Miloradu Dodiku i ministru finansija u njegovoj vladi Novaku Kondiću, koje su bili optuženi za zloupotrebe službenog položaja i ovlaštenja i nesavjestan rad u službi.
Bivšeg federalnog premijera Nedžada Brankovića 2012. godine Vrhovni sud Federacije BiH oslobodio je optužbe da je iskoristio svoju funkciju direktora Energoinvesta kako bi kupio stana od 132 m2 u Sarajevu, a nako toga oslobođen je i u slučaju "Energopetrol".
Apelaciono vijeće Suda BiH u decembru 2018. godine potvrdilo je prvostepenu presudu kojom su predsjednik SBB-a, nekadašnji ministar sigurnosti BiH i delegat u Domu naroda BiH Fahrudin Radončić, Bakir Dautbašić, Bilsena Šahman i Zijad Hadžijahić oslobođeni krivnje za ometanje rada pravosuđa. Radončić je uhapšen 25. januara 2016. godine i jedno vrijeme proveo je u sudskom, a potom i kućnom pritvoru.
Sud BiH je 2005. godine osudio bivšeg člana Predsjedništva BiH i predsjednika HDZ BiH Antu Jelavića na 10 godina zatvora. U trenutku izricanja presude Jelavić više nije bio u BiH. Na slobodi je bio zahvaljujući garanciji od pola miliona maraka. Jelavić je osuđen jer je novac iz hrvatskog budžeta namijenjen HVO-u prebacivao na tajne račune HDZ-a a potom drugim firmama i pojedincima među kojima je navodno bio i on.
Među pravosnažno osuđenim su Momčilo Mandić i Miroslav Rupčić, nekadašnji funkcioneri SDS-a i HDZ-a. Mandić je 2007. pravosnažno osuđen na 5 godina zatvora i nadoknadu štete od 4,7 miliona KM za mahinacije sa kreditima u nekadašnjoj Privrednoj banci Srpsko Sarajevo, ali nigdje nije objavljeno da je kaznu odležao niti da je vratio dug.
Rupčić je 2004. godine osuđen na 5,5 godina zatvora - kao zamjenik ministra odbrane FBiH zloupotrijebio je novac HVO-a za uspostavu Hercegovačke banke i bogaćenje dioničara i povezanih preduzeća. Odležao je dvije godine i sedam mjeseci, a u julu 2007. pomilovao ga je Nebojša Radmanović, tadašnji član Predsjedništva BiH.
Ivana Vukšića, direktora FOSS-a (Federalna obavještajno sigurnosna služba) Vrhovni sud FBiH u februaru 2005. pravosnažno je osudio na osam mjeseci zatvora zbog krivičnog djela uzimanja talaca. Nikada nije završio iza rešetaka, ali je 2010. godine platio 24.400 KM da ne ide u zatvor.
Objavljeno: 02 okt 2019 | faktor-ba | E. Latif
