Tomislav Karamarko: Musliman na kormilu katoličke Hrvatske

Kako je, i zašto, hrvatski ministar unutarnjih poslova morao preći na islam!?

Karamarkova saudijska veza

U Hrvatskoj postoji nekoliko desetina stranih predstavništava u kojima su agenti zaposleni kao direktori, predsjednici ili "savjetnici" visokog ranga, jer im to omogućava pristup i ulaz u sve državne institucije

Objavljeno: 09. mar/ožu 2012 | Domagoj Margetić

Kada strana tajna služba preko svojih agenata i špijuna dobije visoko mjesto u državnoj administraciji (neko ministarstvo za primjer), ona po sistemu lepeze, odozgo osvaja i sve resore tee (ali i drugih institucija i javnih preduzeća) - tako bar tvrdi srpski obavještajni analitičar Milan Petković.

Petković se u to uvjerio na primjeru beogradskog šefa britanske obavještajne službe Anthony Moncton-a (British secret service), za kog se tvrdilo da je uspio uspostaviti potpunu kontrolu nad MUP-om Srbije.

Tako i Rusija želi preko Federalne službe bezbjednosti (FSB) i njenih špijuna povratiti i ojačati svoje pozicije na Balkanu, koje je izgubila nakon povlačenja misije na Kosovu. Rusija ima interes da i dalje koristi ekonomski i tehnološki potencijal iz vremena kada su Jugoslavija i SSSR imali intenzivnu privrednu saradnju. Rusi su naravno zainteresovani da preko svoje agenture zadrže monopol na Balkanu.

Zadatak tajnih službi stranih država je da se infiltriraju u politički, vojni i privredni vrh drugih zemalja, da izgrade svoju agenturu i ostvare - što veći - uticaj u tim zemljama prema zahtjevima i interesima njihovih vlada.

Novi stari svjetski poredak

Oslabljena Rusija, koja gubi svoju hladnoratovsku moć, primorana je koristiti agenture drugih zemalja, primjerice Kine, Britanije, Sirije, Irana, Libije, Venecuele, Bjelorusije... Pri tome je primorana davati ustupke tim zemljama protiv svoje volje - takav je bio slučaj sramotne podrške iranskom nuklearnom programu...

Praktički to je nastavak Velike Igre iz davne prošlosti... (The Great Game), sada planiran kao Završna Igra "The End Game" ili New World Order - ne onaj američki (kojeg su puni svjetski mediji), nego onaj stvarni, tihi, zakulisni: rusko-iranski

Rusija je drugi najveći izvoznik nafte na svijetu, prva iza Saudijske Arabije - naravno da joj odgovora njeno veliko prijateljstvo sa arapskim zemljama kakve su Sirija i Iran - makar bile poznate kao zemlje sa kriminalnim i fašističkim režimima.

Preko Hrvatske u bosanski vilajet

To da je iranska tajna služba prisutna u Bosni - znaju i laste - ali da je iranska tajna služba infiltrirana u Bosnu preko Hrvatske - to se pominje stidljivo ili nikako u našim hrvatskim neovisnim medijima.

Iranske agenture infiltrirane su u Hrvatsku putem trgovine heroinom uz popuštanje hrvatskih vlasti, te umiješanosti lokalne elite u Hrvatskoj u krijumčarenje droge i pranje novca od droge. Ista ta agentura sada nastoji da se proširi u Bosnu putem infiltriranja u Cazinsku krajinu, i putem nekoliko pokvarenih političara u vlastima u Sarajevu.

Nominalno proiranski zagrebački imam, muftija Šefko Omerbašić, sustavno gradi iranski utjecaj u Hrvatskoj, s ciljem da preko Hrvatske u nekoj kasnijoj fazi, preuzme utjecaj i na Bosnu i Hercegovinu, gdje su saudijski Vehabije (s izuzetkom Cazinske krajine), ipak samo "glasna ali izolirana manjina".

Pozicija Tarika Omerbašića u SOA

Sin zagrebačkog muftije Šefka Omerbašića, mlađahni Tarik Omerbašić, kojeg je hrvatski ministar unutrašnjih poslova, Tomislav Karamarko bio instalirao kao jednog od ključnih ljudi hrvatske obavještajne zajednice (gle to!!?) - ustvari je ključna osoba za razumijevanje odnosa snaga u Hrvatskoj.

U početku svoje "blistave" karijere u hrvatskoj obavještajnoj zajednici, Tarik Omerbašić je imao niz operativnih funkcija, ali su mu, zbog otpora, kako iz inozemstva, tako i iz same hrvatske obavještajne zajednice, ubrzo oduzete operativne ovlasti?

Mladi je Tarik Omerbašić naime (uz suglasnost Tomislava Karamarka) (i drugih vodećih ljudi hrvatske) počeo dovoditi u Hrvatsku niz "čudnih" operativaca koji su počeli istiskivati iz službe stare i iskusne kadrove. Pri tome niko u hrvatskoj tajnoj službi ništa nije znao o tim novim ljudima - te je postojala osnovana sumnja da su isti hrvatskoj javnosti predstavljeni lažnim identitetima.

Po svim pravilima Tarik Omerbašić je trebao biti smijenjen i uklonjen iz hrvatske obavještajne zajednice, međutim, zbog izuzetno dobrih veza sa Karamarkom osobno, Tarik Omerbašić je faktično zadržao poziciju jednog od ključnih ljudi u hrvatskoj tajnoj službi!?

Hrvatska doslovno vrvi stranim agenturama

Hrvatska doslovno vrvi stranim agenturama jer se prvi hrvatski obavještajac bavi biznisom i svojim tvrtkicama (korupcija) - i nema puno vremena za sigurnost Hrvatske.

Budući da u Hrvatskoj postoje SOA i VSA, te da je druga podčinjena SOA-i, bilo je jasno da ovi novi "čudni" operativci, koje je dovodio Tarik Omerbašić, nisu operativci hrvatskih tajnih službi. Jednostavno su pali s Marsa.

Obzirom da to nisu bili početnici, već iskusni ljudi, te da nisu dolazili kao pojedinci, već kao organizirane grupe (sa vlastitim sustavom subordinacije, pri čemu je Tarik Omerbašić iste samo doveo u SOA-u, a operativno su ih nadzirali treći ljudi), bilo je jasno da je riječ o upadu strane obavještajne službe u sustav hrvatske obavještajne službe.

Prema informacijama u samoj SOA-i, riječ je bila o čitavoj jednoj obavještajnoj brigadi, jedne "neidentificirane" zemlje - koja je regrutirana na području Kosova i Sandžaka, i to od crnogorskih ljudi, a tokom ruske ekspanzije u Crnoj Gori.

Za tu hrvatsku "obavještajnu brigadu" je ustanovljeno da je preko Hasana Čengića i Tarika Omerbašića, bila infiltrirana i u BiH.

Karamarkova iranska veza

Strani promatrači su ovaj fenomen odmah pripisali širenju iranskog utjecaja, te su ga tumačili kao "iransku invaziju". Razloga za to je bilo napretek.

Osnovni razlog je bio u tome što je suradnja hrvatskih i iranskih tajnih službi formalizirana tajnim, i sasvim neustavnim, hrvatsko-iranskim sporazumom, kojeg su u Topuskom, krajem 2008. godine (tokom Sanaderove carevine), sklopili najviši državni dužnosnici Republike Hrvatske sa predstavnicima Islamske Republike Iran.

To je bilo vrijeme financijskog kraha u Hrvatskoj, odnosno vrijeme kada je uspaničeni premijer Sanader izjavio: U banani smo. Visimo o niti! - Sanader je tada praktički irancima prodao Hrvatsku, kako bi spasio svoj ostanak na vlasti. Od tog kraha Hrvatsku je "spasila" iranska "financijska intervencija", te se državni proračun od tada financira uz pomoć Irana, te o Iranu ovisnog emirata Katar.

Kako je Sanader (njemački Zanadaa) spasio Hrvatsku - uskoro je svima bilo jasno.

Slijedom tih događaja Tomislav Karamarko je iznenada postavljen za ministra unutarnjih poslova Hrvatske, uz preporuke i garancije samog predsjednika Vlade Ive Sanadera - imao je 81 glasova ZA, 49 SUZDRŽANIH, i ni jedan jedini PROTIV!!?

Hrvatska je doslovno prodana - kupili su je blagajnici katarskog emirata. Tako je i najava prodaje nekih otoka iz otočja Brijuni, iz tog perioda, katarskom emiru, u svojoj suštini predstavljala nastavak ovog hrvatsko iranskog saveza. Hrvatska je bila primorana na takve ustupke.

Hrvatska prepušta dio suvereniteta Iranu, daje mu uporište za njegove obavještajne i vojne provokacije u "europskom dvorištu", dok Iran; izravno ili preko Katara sufinancira državni proračun Republike Hrvatske, te pomaže održavanju likvidnosti bankarskog sektora.

Karamarkove obiteljske veze s Iranom

Da iza Tarika Omerbašića stoji Iran ukazivale su i Karamarkove osobne; poslovne i obiteljske veze s Islamskom Republikom Iran.

Karamarkov tast (punac), "ugledni znanstvenik" Osman Muftić, bio je prvi hrvatski ambasador u Iranu, u zadnje dvije decenije (do svoje smrti) igrao je glavnu ulogu u povezivanju Hrvatske i Bosne (u manjoj mjeri i Crne Gore) - sa Iranom.

Karamarko, koji je rođen u uglednoj hrvatskoj rimokatoličkoj obitelji rodom iz Dalmacije, je zbog "poslovnih" - zvanično obiteljskih - veza, pod utjecajem svoje "centrale" - zvanično supruge - bio primoran promijeniti vjeru - prešao je na islam, ali onaj ortodoksni, poslovni, iranski islam. Alhamdulillah!

Druga "znanstvenikova" (Muftićeva) kćer (sestra Karamarkove supruge), udana je za Amira Muharemija, predstojnika Ureda predsjednika Republike Hrvatske, Karamarkovog šogora (šure) - a taj je direktni obavještajni agent Iranskih tajnih službi (VEVEK).

Amir Muharemi, osoba od značaja u Hrvatskoj, Karamarkov šogor, uskoro je na zahtjev američkih vlasti povučen iz UN-a, odmah nakon napada od 11. septembra!!? Dok su hrvatske vlasti, u horu sa srpskim vlastima, pjevale pjesme o 300 000 opasnih mudžahedina u nekakvoj Maoči!?

Karamarkove poslovne veze s Iranom

Karamarko se ratnih 1990-tih godina uspio uvući u strukture hrvatskog obavještajnog podzemlja, kao "poslušni učenik" Franje Gregurića. Gregurić je u komunizmu, i kasnije, vodio monopol vanjske trgovine Hrvatske, te je za jugoslavenske tajne službe preko tog monopola trgovao drogama i oružjem.

U prošlom desetljeću se Gregurića smatralo "sivom eminencijom" balkanskog obavještajnog podzemlja, i to sa "utjecajem na podzemlje - od Zagreba do Tirane i Sofije".

Gregurić je bio vezan na albansku mafiju, te na njene vođe, isprva Beghjeta Pacollia, a poslije i na klan Osmani, kojem je Pacolli predao vodstvo, i za kojeg sada radi kao savjetnik.

Upravo je klan Osmani u Hrvatskoj za svojeg operativnog šefa instalirao Amira Muharemija, dakle Karamarkovog šogora. Karamarkov uspon je tako podupirala albanska mafija i "siva eminencija" Gregurić. Kad je Gregurić zdravstveno onemoćao, Karamarko je postao vodeći čovjek podzemlja za Republiku Hrvatsku.

Muharemi je ostao veza sa klanom Osmani, a ostarjeli Gregurić je zadržan "u obitelji" kao savjetnik. Kako su vodeći ljudi albanske mafije po vjeri Šijiti (mada su Albanaci većinom Suniti), isti se politički vežu na Siriju i Iran - koji opet imaju zavidne veze sa Rusima.

Kako su Sirija i Iran u savezu, pri čemu je Iran "stariji partner" - ova veza Karamarka na albansku mafiju i šijitski klan Osmani, (Muharemi je Šijita) (Muftić i Karamarko Suniti), tumačila se "Karamarkovim poslovnim vezama s Iranom".

Temelj tih poslovnih veza je dakako bila trgovina drogama, čime se Gregurić bavio desetljećima.

Karamarko "igra na dva dućana"

Međutim, u kuloarima stranih diplomatskih predstavništava u Zagrebu saznaje se da je "pomnije proučavanje aktivnosti Tarika Omerbašića" utvrdilo da je "slika puno kompleksnija" i da "Karamarko ima rezervnu varijantu", odnosno, kako se to na Balkanu kaže, da "igra na dva dućana" - ili "sjedi na dvije stolice".

Tako se analizom aktivnosti Tarika Omerbašića utvrdilo da je on "istovremeno vezan i na Karamarka i na svojeg oca, zagrebačkog muftiju Šefka Omerbašića", te da "preko Tarika Omerbašića, Karamarko osigurava utjecaj Šefka Omerbašića na prilike u Hrvatskoj".

Tako se kao značajna činjenica spominje da je navedena "sandžačko kosovska brigada" po vjeri sunitska, dok su Iranci Šijiti.

Isto tako se navodi da je sam Hasan Čengić, "siva eminencija" tajnih službi u Bosni i Hercegovini, za sebe tvrdio da je bio "imam Islamske vjerske zajednice u SFRJ", dakle da je bio sunitski imam.

Upravo su dugogodišnje aktivnosti samog Šefka Omerbašića, te činjenica da te aktivnosti sada širi preko svojeg sina Tarika i njegove pozicije u SOA-i, dovele do zaključka da Karamarko ima "rezervnu varijantu", tj. "varijantu da nastavi i bez Irana".

Veze obitelji Omerbašić i Al Qaide

U krugovima stranih diplomatskih predstavništava u Zagrebu poznato je da je za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini postojao tajni financijski komitet, koji se sastajao u zagrebačkoj Tomašićevoj ulici, i koji je povezivao lokalne muslimanske vođe u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, sa Al Qaidom.

U tom komitetu su bili, između ostalih, tadašnji Al Qaidin financijski komesar za Mađarsku i Balkan, dr. Fatih El Hassanein, Šefko Omerbašić, Hasan Čengić, Bakir Izetbegović, Šemso Tanković, Osman Muftić, Haris Silajdžić i Senad Šahinpašić-Šaja.

Međutim, kako je u to vrijeme Iran surađivao sa Al Qaidom, te kako je ta suradnja baš na Balkanu bila intenzivna, smatralo se da ove veze nisu utjecale na osnovnu lojalnost Karamarka, Omerbašića i Čengića prema Iranu.

Vehabijski džemati u Cazinskoj krajini

U kuloarima stranih diplomatskih predstavništava u Zagrebu smatra se da Karamarko održava rezervnu varijantu za "opstanak u slučaju sloma Irana u stranoj vojnoj intervenciji", preko oca i sina Šefka i Tarika Omerbašića, a oni preko prikrivenog vehabijskog utjecaja na dio Islamske vjerske zajednice u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj.

Kao centar ove aktivnosti u kuloarima stranih diplomatskih predstavništava u Zagrebu navode područje tzv. Bihaćkog džepa, koje se povijesno nazivalo Cazinskom krajinom. Riječ je o "zaboravljenom dijelu Bosne" koji se nalazi "nadomak Zagrebu" i u kojem je "stopostotno muslimansko stanovništvo".

Povijesno je ovo područje bilo izrazito sunitsko, ali se od 1980-tih godina primjećuje sve veći vehabijski utjecaj Saudijske Arabije, te u manjoj mjeri sufijski utjecaj Libije. Tako je velik broj imama toga područja školovan sredstvima Saudijske Arabije, a neki od njih baš u samoj Saudijskoj Arabiji.

Upravo se iz Cazinske krajine širi utjecaj Islamske vjerske zajednice po znatnom dijelu Hrvatske, pa se pod utjecajem ovog područja gradila džamija u Maljkovcu, odnosno osnivali džemati po Gejkovcu na Banovini, u Bakru, te su jačane aktivnosti džemata u Rijeci i Sisku.

Premda su sve aktivnosti Islamske vjerske zajednice u navedenim mjestima sunitske, te u samoj Hrvatskoj Vehabije formalno ne djeluju (u Rijeci odnedavna formalno djeluju Sufije vezani na Libiju), u samoj Cazinskoj krajini je dio džemata (zajednica vjernika, slično kao župa kod kršćana), kako se navodi u kuloarima stranih diplomatskih predstavništava u Zagrebu, vezan za Vehabije.

Ključna uloga Šefka Omerbašića

U kuloarima stranih diplomatskih predstavništava u Zagrebu smatra se da je "instaliranje Tarika Omerbašića u hrvatsku obavještajnu službu predstavljalo proces približavanja Karamarka Saudijskoj Arabiji.

Dok je Karamarko i poslovno (preko trgovine drogama, odnosno preko albanske heroinske mafije), odnosno preko Muharemija i obiteljski povezan sa Šijitima, on u najstrožoj tajnosti, u dogovoru sa zagrebačkim imamom Šefkom Omerbašićem, a preko Šefkovog sina Tarika, instalira utjecaj Vehabija na hrvatsku tajnu službu.

Dok je samo infiltriranje Sunita u hrvatsku tajnu službu bilo u sastavu iranske strategije prema Hrvatskoj, te je bilo "od Irana odobreno, ako ne i naređeno", dotle je "svaka suradnja sa Vehabijama protivna Iranu".

Vehabije već u svojem vjerskom učenju svrstavaju Šijite među nevjernike, te se otvoreno zalažu za njihovo nasilno prevođenje u vehabijski Islam - ili u istrebljenje. Tako i lokalni džihadistički veb portali na bosanskom jeziku, otvoreno pozivaju na uništenje Šijita.

Kraljevina Saudijska Arabija u otvorenom je sukobu s Iranom. Za to Saudijci imaju mnogo razloga, a koje su skrivili sami Iranci.

Tako se naftonosno područje Saudijske Arabije, Hasa, koje se nalazi između Kuvajta i Katara, od kojeg živi cijela kraljevina, a u kojemu je oko jedne desetine saudijskog stanovništva, smatra šijitskim područjem.

Iranci otvoreno ističu da će, nakon očekivanog povlačenja Amerikanaca iz Iraka, preuzeti kontrolu nad većinski šijitskim irakom.

Iranci također ne skrivaju želju da svrgnu vlade u većinski šijitskim državama Kuvajtu i Bahreinu, te ih, zajedno s Irakom, pripoje "Velikom Iranu". (Veliki - kao Velika Hrvatska, ili Velika Srbija...)

U tom slučaju bi se šijitska saudijska pokrajina Hasa našla na rubu velikog šijitskog imperija, koji bi se proširio i na to područje, tim više što stanovništvo Hase smatra vehabijske Arape okupatorima, i nada se iranskoj dominaciji.

Budući da su u Hasi sve saudijske zalihe nafte i plina, Saudijci s punim pravom na Iran gledaju kao na smrtnu prijetnju.

Isto tako se u Hrvatsku nastoji instalirati svaki poseban uticaj. Iran širi svoje veze putem saveza sa albanskom trgovinom heroinom, te umiješanosti lokalne elite u Hrvatskoj u krijumčarenje droge i pranje novca od droge...

Saudijci u blizini hrvatske granice, na području Cazinske krajine, stvaraju jaku "demografsku bazu". Preko tog područja Saudijska Arabija gradi utjecaj na Republiku Hrvatsku, a sa ciljem da preko Hrvatske u nekoj kasnijoj fazi, preuzme utjecaj i na Bosnu.

Na taj način Saudijska Arabija dugoročno pozicionira sebe kao silu na Balkanu. A Karamarko nastoji da obezbjedi opstanak bez obzira na ishod tih trvenja.

Stoga strani promatrači ovu ulogu Karamarka, kao nominalnog iranskog čovjeka i prikrivenog saudijskog saveznika, objašnjavaju njegovom biografijom, koja je puna situacija u kojima je Karamarko godinama simultano igrao višestruke uloge.

Tako je 1990-tih Karamarko bio istovremeno Gregurićev operativac za transport droge, i to u Gregurićevom sustavu bivših komunističkih tajnih službi koje su se spustile u podzemlje, te je uz to konvertirao na sunitski Islam, da bi mogao usko surađivati sa svojim šijitskim šogorom Muharemijem, odnosno sa albanskom heroinskom mafijom.

Tako je Karamarko iskoristio ovo svoje iskustvo sa balansiranjem u proturječnim ulogama da bi se osigurao za slučaj da Iran potone u nekom međunarodnom vojnom sukobu.

Bilo kako bilo - Karamarko je tu da ostane. Još ćemo dugo slušati o ministru domoljubu koji hrvatske prosvjednike naziva - Indijancima!!?

credits: necenzurirano.com-1414